Koliko puta sam se znala u noci ustati i dati susjedovom psu jesti... vjecito na kratkom lancu, cesto tucen, a kad je znao vidjeti mene ili moje roditelje znao je da mu ide hrana i doza mazenja. Nikad necu zaboravit njegovo cupkanje na mjestu, oblizavanje, i mahanje repom kad smo mu prilazili.... 90-ih se nisi imao kome obratit... jednog dana su zvali nekog lovca koji ga je ubio jer im je isao na zivce a nama ga nisu htjeli dati.... Nikad nam nije bio problem ustati i vidjeti zasto cvili, uvjek je u frizideru bilo nesto za njega...
vrlo lako je biti covjek samo ako ti to zelis...
LP
Leo Paočić
23.7.2020.
Odustani
Svaka cast dobro te razumijem psi se uvuku pod kozu i ja imam 2 i ne bi za nista mijenjao kad vidim kako su sretni kad dodem doma oni se stvarno raduju od srca
kad te vide a ovi neljudi ja neznam zasto uopce uzimaju ziva bica i ne brinu o njima...
Prikaži još ↓
JM
Jat Masin
23.7.2020.
Odustani
eh da, bar si mi donekle vratila vjeru da ima jos dobrih ljudi kod nas iako ih ja sve manje i manje osobno poznajem
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .