Niti jedan šef države dosad nije imao takav pad popularnosti...

Prema istraživanju Ipsos pulsa, predsjednica protiv sebe ima većinu od 46 posto ispitanika, dok je na njezinoj strani manjina od 45 posto - doduše, riječ je o tijesnoj razlici koja bi se već idućeg mjeseca mogla istopiti. Devet je posto neodlučnih.

To je prvi njezin negativan rezultat u mandatu koji je ušao u drugu polovicu. Ivo Josipović u istom je “prolaznome mjernom vremenu” uz sebe imao 72 posto građana, protiv je bilo 18 posto ispitanika, dok je 10 posto bilo neodlučnih. Stjepan Mesić je na kraju prvog mandata pobijedio Jadranku Kosor za 66 posto glasova.

Prilično je jasno zašto se predsjedničina popularnost topi. U prvom redu, ona nije ostvarila praktički ni jedno obećanje iz predizborne kampanje, čak ni ona koja je mogla ispuniti bez puno muke. Mogla je, recimo, bez problema “lupati šakom o stol” i kritizirati vladu, kao što je obećala, ali to nije činila i to ne čini. Mogla je forsirati borbu protiv korupcije i štititi “zviždače”, ali je jedinu zviždačicu iz svojeg ureda izbacila. Mogla je zaobići većinu anakronih ideoloških ratova koji silno štete ovoj zemlji - i nametnuti konkretan, moderan diskurs, u kojemu dominira volja za rješavanjem životnih problema - ali ih nije zaobišla. Naprotiv, uključila se u ideološke ratove desnice i ljevice na jednoj strani te time od sebe otjerala mnoge štovatelje koji su joj na minulim izborima dali glas. Upravo je ona promovirala Brunu Esih, a na promociju pozvala ljude poput Tomislava Merčepa, izbacila Tita i Murtića iz Ureda, a zaobišla reći što misli o ZDS kompleksu. Ona očito vjeruje da joj je to izborna baza. Mamić ju je sponzorirao, a molio Boga za njezinu pobjedu, uzdajući se u to kao slamku spasa. Dok je Josipović u svojem uredu imao širok krug savjetnika, od dr. Stijepe Bartulice do dr. Dejana Jovića, u njezinu uredu dominiraju desničari. To nije nelegitimno, ali tjera od nje ljevičare, pa i glasače centra. Predsjednica je dosad bila na više od 70 putovanja u strane države. U Australiji je “predstavila” katalog prastarih projekata, od kojih je onaj najstariji, LNG terminal na Krku, osmišljen još u starom sustavu. Učinci njezine “gospodarske diplomacije” nisu vidljivi. “Supertajna” novogodišnja misija u SAD-u tek bi trebala dati neke rezultate - ako ih uopće bude. Smijenila je šefa SOA-e Dragana Lozančića bez objašnjenja iako je - prema mišljenju stručnjaka - zaslužio visoko državno odličje. Kolinda zazire od iznošenja svojega mišljenja u bilo kojoj delikatnijoj temi. O krizi u Agrokoru nije rekla ništa upotrebljivo, a ono što je rekla - da bi Todorić trebao iseliti iz svoje vile - kosi se s pravim poretkom RH. Ivica Todorić je, naime, zakoniti vlasnik svoje vile, sve dok mu je sud, na zakonit način, eventualno ne oduzme i ni jedan državni dužnosnik nema pravo tražiti njegovu deložaciju. To je čisti populizam.

U komunikacijskom smislu bezbroj si je puta propucala koljena (“Ako kažete građanke i građani, dođete negdje na selo u Hrvatskoj i kažu: A zašto nas isključujete? Mi nismo građanke i građani, mi živimo na selu”), čokoladna afera, slikanje ispred Bijele kuće, izjave o “sukreiranju američke vanjske politike”... Padu njezine popularnosti vjerojatno je pridonijela i kritika Damira Krstičevića izrečena iz Austrije. No, pad popularnosti je trajan i sigurno će se nastaviti. Razlog je samo jedan: nema nikakvih rezultata.