Za razliku od vjerojatno podosta komentatora koji če usljediti i koji znaju ko je kriv a ko je prav, ja priznajem nisam sad u istočnoj Ukrajini (iako sam bio), ali razgovaram i slušam podosta i Ukrajinaca i Rusa. Jedni od njih imaju svaki svoju istinu , a drugi - velika večina njih, boga moli da se to sve skupa čim prije završi i da neko od njihove familije i prijatelja ne bude poslan na ratište i tamo pogine ili bude osakaćen.. I svi se trude, kako Rusi i iz rusije i Istočne Ukrajine, a pogotovo Ukrajinci,, da čim više svoje familije izvuku iz jada i bijede u kojem jesu (Tu priznajem, da su Ukrajinci u večem jadu i bijedi, bili i jesu) i dovuku ih u normalne države u kojima če od plaća moć koliko toliko normalno živjeti,, i neče morati ratovati za tuđe financijske interese; Kod Ukrajinaca za njihove sadašnje oligarhe i izgledno zapadne tajkune. Kod Rusa je jednostavnije, samo za interese njihovih ruskih oligarha, kako onih iz same Rusije tako i onih iz istočne Ukrajine.. Iako nisam tamo. Ne trebam imati neku veliku pamet da znam da mediji pišu u zavisnosti od toga čiji su. Niti da znam da ratove i SVOJU ISTINU kreiraju veliki igrači. Ne trebam biti ni neki lumen da znam da u ratu matere plaču na obje strane. A pogotovo ne moram biti lumen da znam da u nijednom ratu,, na jednoj strani nisu samo vragovi a na drugoj sveci,.. Dakle, nisam tamo, a i da jesam bio bih g*up, kad bih presudio ko je kriv, ovako na eks, i na osnovi medija obje strane a kamoli jednih. Znam samo da tamo ginu, ne Ukrajinci ili Rusi. Ginu LJUDI, i to za interese onih koji ih iskorištavaju! Ginu ne k*rvini sinovi, iako i takvi zaslužuju poštovanja. Ginu mamini i tatini sinovi. I znam da je u svakom ratu, pogotovo građanskom istina največa žrtva. I skoro je uvijek tamo negdje na sredini.