Preživjeli smo, došlo je proljeće, ljeto, pomalo smo sanirali štetu, obnavljali. Nisam mogao čekati obnovu i sam sam krenuo popravljati kuću, priča nam Ivo Roksandić iz Novog Sela Glinskog
'Nismo htjeli čekati da se država pokrene, sami smo sve obnovili'
Taj 29. prosinac nikad se neće zaboraviti. Ostat će u sjećanju, psihi, zapisan u svim memoarima. Bilo je strašno. Dobra dva tjedna nakon toga se nije moglo jesti niti spavati. Spavali smo na sat vremena. Treći dan smo dobili kampicu i tri mjeseca živjeli u njoj. Srećom nije bilo jako hladno, imali smo radijatore, a država nam je otpisala struju. Sve u svemu smo dobro prošli. Preživjeli smo, došlo je proljeće, ljeto, pomalo smo sanirali štetu, obnavljali. Nisam mogao čekati obnovu i sam sam krenuo popravljati kuću sa to nešto donacija koje sam dobio. Kuća je sada napokon gotova. Sve u svemu sam zadovoljan, govori nam Ivo Roksandić (49) iz Novog Sela Glinskog godinu dana nakon razornog potresa koji je pogodio područje Banije te pričinio veliku štetu na imovini ljudi.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
Podsjetimo Ivo i njegov sin Mihael (17) dan nakon potresa fotografirani su ispred njihove staje koju je potres sravnio sa zemljom, odnosno prepolovio popola, a tuga i očaj na njihovim licima tada se svima bila urezala u sjećanje. U potresu im je oštećena i obiteljska kuća, garaža i gospodarska zgrada zbog čega su tri mjeseca stanovali u doniranoj kamp kućici.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
– Sada je puno bolje, puno se lakše živi. Nije više oko nas sve porušeno. Više nije onako ružan osjećaj kao prije. Puno je ugodnije i ljepše kad znaš da imaš krov nad glavom. Sada je situacija super - ustvrdio je Mihael. Ivo nije želio čekati obnovu, već je prionuo na posao i u godinu dana uz pomoć donacija uspio obnoviti kuću. Govori da nije bilo lako, dugo su se čekali majstori, ali ja na kraju zadovoljan što je uspio i što će u toplini svoga doma sa sinom proslaviti blagdane.
– Hvala svima dobrim ljudima koji su mi pomogli. Oštećenja na kući sam popravio svojim novcem, donacijama i materijalom koje sam dobio iz donacija. Na bočnoj strani kuće sam zidao novi zid od ploče do krova koji je bio popucao, popravio dimnjak i stavio novi krov. Dao sam staviti limeni krov iako je malo skuplji, ali je sigurniji. Sada kada trese ne bojim se, jer nema tereta kakav je bio pod crijepom koji je težio do 8 tona. Dao sam asfaltirati dvorište i na kuću stavio fasadu. Ruševine staje sam uklonio i na tom mjestu izbetonirao betonsku podlogu, nju neću ponovno graditi, tu će nam sada biti terasa - govori Ivo dodajući da je sada lijepo vidjeti obnovljenu kuću. Dodaje da je i kod njega bio mobilni tim koji je prikupljao dokumentaciju za elaborat obnove, te ustvrdio da ima sve račune od izvedenih radova i materijala kojeg je kupio, a očekuje da će dobiti oko 16.000 kuna povrata uloženog novca u obnovu.
– Neka nam Bog da, da bude dobro, da ne bude opet treslo. Mislim da je sada kuća sigurna kada je do sada izdržala. Na godinu ću obnavljati i garažu, to će mi pomoći graditi prijatelj građevinar, a materijala ima. Mislim da sam napravio dosta za ovu godinu. Na taj dan, 29. prosinca moram otići u crkvu na oltar dati sto kuna što nas je Bog spasio, da je i kuća donekle dobro i da se dala pokrpati, da nije za rušiti i što smo mi preživjeli. Mihael mjesec dana nije htio nikako u kuću ući. Sada smo najsretniji. Ništa nema ljepše od kuće. Tko živi u kontejneru taj zna da to nije ništa kako spada. Žao mi je svih ljudi jer je ta obnova tako spora. Oni će ovo, oni će ono, a na kraju to sve slabo. Netko će odseliti, netko će umrijeti i opet nikome ništa - zaključuje Ivo.
POGLEDAJTE DOKUMENTARAC: BANOVINA - GODINU DANA NAKON POTRESA: