Što odabrati kao najučinkovitiji način grijanja u kućanstvu?

Prema podacima Gradskog Ureda za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj u Zagrebu, najveći broj kućanstva ima plinsko grijanje i grijanje preko toplane, dok je manja zastupljenost korištenja lož ulja, ogrjevnog drveta, a najmanje kućanstava koristi električnu energiju za postizanje osjećaja toplinske ugodnosti u prostoru.

Ukoliko postoji priključak na plinsku mrežu ili mogućnost smještaja plinskog spremnika, većina će se odlučiti za plinsko grijanje. Elegantno je rješenje provođenje tople vode cijevima do radijatora u prostorijama. Na popularnosti dobiva i zidno i podno grijanje. No, oko toga se nerijetko razvijaju diskusije. Argumenti koji idu u prilog podnom grijanju su manja potrošnja energije, a time i novca, budući da voda u cijevima podnog grijanja zagrijana do 45°C već ugodno zagrijava prostor, dok se u radijatorima mora zagrijati na minimalno 60°C. Većina investitora vrlo je zadovoljna ovim rješenjem, kada se zagrijavaju prostorije manje površine i dobro termoizolirane. Nedostatak podnog grijanja jest što zahtijeva više vremena za širenje topline i zaustavljanje zagrijavanja. Postoje i ograničenja u odabiru podnih obloga pogodnih za ovu vrstu grijanja. Zdravstveni problem može predstavljati prašina koja se diže i bakterije koje se mogu lakše razvijati. No, problem prašine postoji i kod radijatora, klima uređaja ili električnih podnih grijalica. Grijanje kamenim pločama je pogodno za stanove i kuće na moru, gdje je klima toplija pa je i potrošnja energije manja.

Ako uvodite grijanje u kuću koja nema priključak na zemni plin, moguće je instalirati sustav grijanja vode pomoću kotlova koji za sirovinu koriste lož-ulje ili tekući plin (ukapljeni naftni plin). Noviji modeli peći omogućuju potpunu iskoristivost lož-ulja te prilikom sagorijevanja emitiraju minimalnu količinu štetnih tvari.

Pucketanje drva u kaminu stvara ultimativni zimski ugođaj u prostoru. U novim kućama i luksuznim stanovima instalira se kamin više u dekorativne svrhe, budući da se toplinom ne mogu zagrijati veći prostori, odnosno više prostorija. Zahtijeva, također i skladišni prostor za drva, održavane dimnjake itd. Danas na tržištu postoje sofisticirane peći na pelete, koje su slične standardnim pećima na drva ili kaminima.  Drvene pelete su u biti nusprodukt pilana i izrađeni su od reciklirane piljevine i drvenih ostataka. Dolaze u velikim pakiranjima, a kod nekih peći dodavanje ogrijeva je automatizirano.

Još uvijek u malom postotku za grijanje koriste se i dizalice topline. To su relativno skupi sustavi koji zahtijevaju zadovoljavanje niza uvjeta. Projektantom strojarskih termo-tehničkih sustava procijenit će isplativost uvođenja ovog sustava. Dizalice topline kao izvor topline koriste toplinu iz unutrašnjosti zemlje, podzemne vode ili zrak. Za dizalice topline koje koriste temperaturu Zemlje zahtijevaju bušenje i po nekoliko rupa od 50 do 100 metara. Temperatura na ovim dubinama je konstantna što osigurava stabilno grijanje te mogućnost pasivnog hlađenja objekta. Druga je opcija polaganje cijevi na dubini od 2 metra. Temperatura je gotovo konstantna tijekom cijele godine i cirkuliranjem medija kroz cijevi preuzima se toplina okolnog tla. Ovaj je sustav popularniji i traži manja početna ulaganja.

Dizalice topline mogu koristiti podzemne vode koje se obično nalaze na prihvatljivim dubinama, a njihova temperatura je relativno konstantna i obično se kreće od 7 do 13ºC.

I okolni zrak može poslužiti kao izvor energije. Toplinske dizalice sa zrakom kao izvorom energije pogodne su za područja s blagim zimama. U zimskom razdoblju dizalice topline na zrak imat će najmanji učinak.