Pomalo vježbam i vraćam koordinaciju i tonus mišića, moram biti oprezan jer liječnici još uvijek nisu otkrili zbog čega mi je pozlilo, pa moram nositi maleni aparatić koji će stimulirati srce, kaže nam bivši reprezentativac
'Nisam bio siguran jesam li već oženjen ili mi je uz krevet cura'
Kako je moglo biti, dobro je sve završilo, bez posljedica, javio nam se veselim glasom Drago Pašalić (36) iz obiteljskog doma u nizozemskoj Bredi, u prvom intervjuu nakon borbe za život.
Najvažnija vijest je da je naš bivši reprezentativac dobro i da je izašao iz bolnice nakon što je vijest o tome kako se u teškom stanju i induciranoj komi bori za život. Podsjetimo, Drago je početkom godine okončao košarkašku karijeru, ali je ostao aktivan, svako jutro je trčao par kilometara uobičajenom rutom po gradu, pa je tako otišao na trčanje i te kobne nedjelju ujutro, kada mu je nakon desetak minuta pozlilo.
POGLEDAJTE VIDEO: Drago nakon kome
Pokretanje videa...
Po pričanju očevidaca u besvjesnom stanju pronašla ga je jedna djevojka te je odmah nazvala hitnu pomoć i počela ga oživljavati. Sreća u nesreći je bila da je niti desetak metara dalje, uz samu stazu, bio postavljen i uređaj za oživljavanje, tzv. defibrilator, kao i da je hitna pomoć stigla u svega nekoliko minuta te su ga odmah uspjeli oživjeli. Po svemu se čini kako od srčanog udara do oživljavanja nije prošlo više od 3-4 minute, što je u ovakvim slučajevima ključno. Dragu su liječnici dva dana držali u induciranoj komi, kako bi bili sigurni da će se što bolje oporaviti.
- Ma to sam ja pao od tuge što sam se nakon 20 godina oprostio od aktivne košarkaške karijere - smije se dobro raspoloženi Drago.
A da nije uopće pogriješio u procjeni vremena, svjedoče i zapisnici utakmica, koji nam otkrivaju kako je Drago za seniorsku momčad Splita debitirao točno prije 20 godina, on i Roko Ukić odigrali su 7. listopada 2000. godine prve minute u pobjedi Splita u Karlovcu 64-85.
- E, davno je to bilo... Eto, a sad po preporuci liječnika moram oprezno i pomalo vježbati, po programu za umirovljenike, a najveći napor trenutno mi je lagana vožnja bicikla. Ne osjećam nikakve poteškoće, malo sam izgubio koordinaciju, tonus mišića, usporen sam... i moram se oprezno i postepeno vraćati, zbog toga što liječnici i dalje ne znaju što i kako mi se dogodilo. Odradili su sto pretraga i nisu mi našli ništa, osim što mi je srce uvećano, no to je uobičajeno kod profesionalnih sportaša, zbog napora. Čak su me i pitali jesam li prestao naglo trenirati, jer to zna biti pogubno, ali nisam, redovito sam trčao, znao sam da se ne smijem naglo opustiti. Vjerovao sam da sam zdrav, uostalom, prije svake sezone sam prolazio kompletne liječničke preglede, a kod transfera i detaljne preglede pod opterećenjem...
Kao uspomena i upozorenje da mora paziti, Drago će još neko vrijeme nositi mali aparat koji će mu u slučaju neke nove nezgode pokrenuti srce i održati ga neko vrijeme pri svijesti.
- To je najmanji problem... Ključ potpunog oporavka je da mozak ne ostane predugo bez kisika, i ja sam imao sreću i da su me brzo pronašli, i da su me odmah počeli oživljavati, i da je hitna pomoć stigla brzo... Koliko je samo sportaša u zadnje vrijeme preminulo zbog zastoja srca... Eto, pa i Michael Ojo je nedavno preminuo, gromada od čovjeka, 140 kg mišića....
Drago nam je otkrio da se ne sjeća ničega par dana prije i poslije nesreće. Ne sjeća se ni da mu je Krešo Lončar bio u posjeti...
- Čuli smo se par dana nakon što je bio u posjeti i ja se ničega nisam sjećao, ni da je bio pored mene, ni da me budio, ni da smo se šalili da je došao po moje organe, ako ne preživim... Sva moja sjećanja iz tih prvih dana su ono što mi je ispričala supruga. Smijali smo se skupa kad mi je ispričala da sam je pitao jesmo li u Istanbulu ili Bilbau, tamo smo živjeli dok sam još igrao, a najviše tome što sam mislio da mi je još uvijek djevojka i da se tek trebamo oženiti... Imao sam sto pitanja, vjerojatno sam pokušao slagati kockice u glavi, a ona je bila u strahu hoću li se oporaviti, je li mi mozak ostao bez kisika. Njoj i djeci je bilo najteže, ja nisam ni bio svjestan što se događa... Sva sreća da sam trčao po gradu a ne po šumi, da mi se to dogodilo u šumi me bi me više bilo.
Odmah nakon izlaska iz bolnice Drago je nazvao djevojku koja ga je pronašla u besvjesnom stanju, kako bi joj se zahvalio što mu je spasila život.
- Zvao sam je na telefon, ali kako je zbog problema s koronom sve zatvoreno, dogovorili smo se da ćemo se naći i popričati kad se situacija malo smiri. Ali prije par dana sam bio u šetnji po gradu i ona je došla do mene na biciklu. Prepoznala me, bilo joj je drago što me vidi i kazala da će joj to sigurno pomoći da napokon zaboraviti ružnu sliku mene kako ležim u besvjesnom stanju, otvorenih usta i očiju...
I sam Drago je bio oduševljen brojnim porukama podrške koje su mu stizale u bolnicu iz cijeloga svijeta.
- Ne znam tko sve nije zvao, supruga je uglavnom odgovarala na pozive i poruke... Lijepo je to za čuti i koristim prigodu zahvaliti svima koji su me zvali, slali cvijeće, razglednice, ostavljali poruke na društvenim mrežama... Zbog toga sam i snimio onu video poruku iz bolnice. Doduše jedva, još su mi bile cijevi u grlu, jedva sam govorio...
Početkom godine Drago se odlučio zaključiti karijeru profesionalnog košarkaša.
- Na početku sezone donio sam odluku da je dosta, da ne želim više biti odvojen od supruge i djece, a korona je samo ubrzala tu moju odluku. Već četiri godine organiziram košarkaške kapove, dosta smo uspješni u tome, čak i prebukirani svake godine, imao sam ponude da budem pomoćni trener, ali sada je to malo realno. Trenerski posao je stresan i po svemu sudeći ću nastaviti raditi kao scout LA Clippersa s mojim prijateljem i suigračem Ermalom Kuqom. To mi je jedinstvena prilika, a trenerskom poslu se uvijek mogu vratiti. Posao scouta mogu raditi od kuće i biti uz obitelj, uz suprugu Tesku, sina Ivana i kćeri Kinge i Kjaru...
POGLEDAJTE VIDEO: Drago u bolnici
Pokretanje videa...
Za kraj je Drago želio uputiti poruku svima:
- Ljudi, bavite se onim što volite, uživajte u svakom novom danu, rasteretite se briga, jer nikad ne znate što vas čeka iza ugla...