To su divni, normalni dečki. Modrić me molio da mu pustim da vozi bus, a Vida... Visio s busa. Šest sati smo putovali od aerodroma do Trga! A neki navijači su svih tih 20 km trčali uz autobus, priča Nikolina Žiljak
Nikolina Žiljak: Vozila Vatrene na dočeku 2018. i opet ću, ali oni će tada biti svjetski prvaci!
Ovaj posao radim već 19 godina, a odabrala sam ga isključivo zahvaljujući svom ocu koji je imao privatnu firmu, pozdrav roditeljima! Tako je svoju priču za 24sata počela Nikolina Žiljak (39) - dama koja je 2018. vozila svjetske doprvake od aerodroma do Trga. Šest sati i bezbroj uspomena za cijeli život.
POGLEDAJTE VIDEO: Šest sati za volanom s Modrićem & com!
Pokretanje videa...
Već više od desetljeća Nikolina nije među privatnicima. Nekad je bila jedina vozačica u Dubravi.
- U ZET sam došla sasvim slučajno. Bilo je manje posla privatno pa sam odlučila doći u ZET i od 2009.-2015. bila sam jedina vozačica u Pogonu Dubrava. Sad nas ima puno više, 15-20.
Imati u busu Modrića, Brozovića, Mandžukića, Rakitića, Kramarića... Doživljaj!
- To što sam vozila 'Vatrene' je bio uzbudljiv trenutak, profesionalno sigurno najuzbudljiviji. Iskreno: s obzirom da sam znala kolika je to odgovornost ja sam ponudu da vozim viceprvake svijeta najprije odbila! Ali brzo su me djeca odgovorila.
I to bez biranja riječi.
- Rekli su mi: 'Mama, jesi ti normalna?! Pa to se događa jednom u životu, ako i tada'! I onda sam pristala. Po dolasku u Zračnu luku imali smo provjere, vozača i vozila. Tamo smo čekali 'Vatrene'. Spektakularno je bilo i na TV-u vidjeti kako su ih vatrogasci dočekali s mlazevima, a kamoli tek biti na licu mjesta i sve doživjeti.
Svi su htjeli na doček, ali nitko nije znao kakva će to spektakularna priča za sva vremena biti.
- U početku ni mi, ni sami 'Vatreni' nismo znali što nas zapravo očekuje. Iako su oni iz zraka mogli vidjeti koliko ih ljudi čeka na zagrebačkim ulicama. Ali moja kolegica Ana Golumić i ja definitivno nismo znale što nas čeka. Ona je prevozila 'prateć'u ekipu, a ja sam imala tu sreću da budem za volanom busa u kojem su bili Dalić, Modrić i ostali igrači. Već samim ulaskom u bus krenula je navala adrenalina koje ipak nema u svakodnevnoj profesionalnoj rutini.
Kavi su 'Vatreni'?
- Ma to su stvarno divni dečki koji su itekako imali razloga biti veseli i slaviti. Što god su radili, a bilo je i nepromišljenih situacija kao npr. stajanje na krovu i višenje iz autobusa, trebamo ih shvatiti i ne im zamjeriti. Prošlo je sve okay.
Je li bilo straha, s obzirom na slavu putnika?
- Straha nisam imala jer ga nisam smjela imati. Tek kad je sve prošlo i kad je sve bilo gotovo onda sam shvatila što se sve zapravo moglo dogoditi i koliki bi problem bio da se doista nešto i desilo.
Pola milijuna ljudi na ulicama. Sve se razvuklo '100 puta' duže nego što se planiralo.
- Zamislite da vozite kroz: mravinjak. I tako 20-ak kilometara. Znači doslovce čovjek na čovjeku, navijač na navijaču... A svi smo bili jedno. Ništa nije bilo bitno osim toga da smo svi bili: za 'Vatrene'!
- S obzirom da je ta vožnja, to putovanje, trajalo daleko više nego što smo svi mislili da će trajati, morali smo stati kod vatrogasaca u Savskoj i hvala im. Hvala im na dočeku, hvala im na okrjepi, hvala im što smo kod mogli otići na WC jer put je već trajao šest sati.
- Da, tamo nam se desilo to da nakon tog kratkog stajanja od ljudi koji su okružili autobus više nismo mogli dalje s mojim vozilom! I onda je sve na svoja leđa preuzela kolegica Ana koji također ide velika zahvala. Ana, obavila si veliki, vatreni posao!
- Najviše me se dojmilo to što su naši 'Vatreni' neposredni i normalni dečki. Luka Modrić je u jednom trenutku htio da mu dam da vozi autobus. Ne drže se da su iznad nekoga, da su bolji od drugih.
- Domagoj Vida je cijelim putem visio preko autobusa, ali to sam saznala tek poslije, na snimkama jer da sam znala odmah drukčije bih se ponašala!
- Veliko hvala policajcima, oni su obavili: velebni posao. Stalno su me pratili, stalno su me čuvali da u toj masi ljudi sve ostane kako treba. Bilo je navijača koji su izlijetali pred bus, ali policajci su obavili fenomenalan posao. Svaka čast onima među njima, a bilo ih je, koji su uz nas trčali: od aerodroma do Trga!
- Naravno da bi opet vozila naše nogometaše. Ali: kao prvake! Npr. 2038. prije mirovine pa da time zajedno stavimo toču na i! - rekla nam je Nikolina Žiljak.