Početkom prošle godine dijagnosticiran mi je rak debelog crijeva, tad velik već sedam centimetara. Proširio se i na potrbušnu šupljinu, kaže Nikola pred kojim je teška, neizvjesna budućnost
BUJAO JE GODINAMA U NJEMU
Nikola Bastaić (42) iz Zagreba: 'Ignorirao sam simptome raka i sad mi je jako žao zbog toga'
Nema puno ljudi kao što je Nikola Bastaić (42) iz Zagreba. Riječ je o onim ljudima koji prigrle život najviše moguće, i to se vidi. Odmah ga poželite za prijatelja. Takav je Nikola bio i prije teške bolesti, lani mu otkrivenog karcinoma debelog crijeva, a od tada je takav pogotovo. Nikola je zaljubljen u život, obožava ga, kao što obožava i suprugu Jasenku Bastaić, vršnjakinju. Svoju prvu ljubav.
POGLEDAJTE VIDEO: Nikoli je otkriven rak debelog crijeva
Pokretanje videa...
01:00
Zajedno su od 16. godine, gotovo cijeli život, praktički su odrasli zajedno. Jasenka je ta koja je pod Nikolinim prozorom Klinike za tumore, kad zbog korone lani nije mogla k njemu u bolnicu pet tjedana, držala transparent na kojem je pisalo: "Ljubavi, samo hrabro, voli te Ljutka!". Baš kao što je, sad već davne 1996., vozeći se u autu s bratom, prvi put ugledala Nikolu, na cesti, spustila prozor i povikala mu: "Hej, mali, hoćeš sa mnom van?". Nikola je pristao i tako je počela njihova ljubav, koja traje i danas.
'Pitam doktore ujutro kako su, nije ni njima lako'
- Dao sam joj taj nadimak, Ljutka, još na početku naše veze, jer se ponekad, ali zbilja rijetko, znala naljutiti. Lani mi je, nakon operacije karcinoma i reoperacije koja je uslijedila zbog komplikacija, došla pod prozor s tim transparentom, oboje smo plakali preko telefona, a ona me hrabrila na sve moguće načine - priča nam Nikola.
Jasenka je sve samo ne Ljutka, ona je Nikolina najveća motivacija da ozdravi.
- U jednom sam trenu posustao, a onda shvatio da se moram nastaviti boriti, zbog sebe i zbog nje, zbog te žene koja je s transparentom stajala ispod moga prozora, da me nasmije i ohrabri. Nikome je i ničemu ne dam. Ovom pričom pak samo želim svima poručiti da idu na preventivne preglede i da reagiraju na simptome koje im bolest šalje. Idite, ljudi, pregledajte se, nemojte čekati kao što sam ja predugo čekao - zbog straha, srama, nemara, ne znam ni ja čega. Pregled nije ništa u odnosu na sve ono što slijedi ako je bolest već uznapredovala. Odaberite život - poručuje nam svima Nikola.
Prije bolesti je prvo deset godina vozio tramvaj, a onda postao mehaničar tramvaja. Nada se povratku na posao, nada se i putu u Istanbul sa svojom Jasenkom, taj im je put velika želja. Jasenka, naime, jako voli turske sapunice.
Iza Nikole su operacija, reoperacija i 17 ciklusa kemoterapije, ispred njega samo neizvjesnost. Uskoro će i 18. terapija. Nikola sve stoički podnosi, iako je jako teško, nezamislivo teško u svakom pogledu.
Zanemarivao sam simptome
- Početkom prošle godine dijagnosticiran mi je rak debelog crijeva, tad velik već sedam centimetara, koji se proširio na potrbušnu šupljinu. Imao sam simptome i prije, da, ali sam neke od njih zanemarivao. I godinu, možda čak i dvije prije sam primijetio krv u stolici, pripisivao sam je hemoroidima jer sam kao vozač puno vremena proveo sjedeći. Bila je tu i anemija, neki još problemi, nisam reagirao sve do trenutka dok nisam počeo osjećati strašnu, nepodnošljivu bol u leđima - govori Nikola.
Gubio je apetit, krvna slika se pogoršavala, smršavio je 28 kilograma. Koliko dugo je tumor rastao, odgovara nam, nemoguće je reći, ali sigurno je da nije bio od jučer. Rastao je godinama. Unatrag godinu i nešto dana Nikola se bori za ozdravljenje, trpio je i goleme bolove.
- Ne mogu vam opisati kako karcinom boli, a boli užasno. Ima dana kad baš ništa ne mogu. Ali zahvaljujem Klinici za tumore, svim liječnicima i ostalom osoblju, ma svima - od čistačice do najviše pozicioniranih liječnika, zbilja su divan tim. Čim su mi dijagnosticirali bolest, sve je išlo jako brzo, nije se gubilo vrijeme, hitno sam operiran - govori Nikola.
On je pacijent koji ujutro, kad je vizita, veselo pozdravlja svaku medicinsku sestru, svakog liječnika, priča sa spremačicom, sa svima, pita ih kako su.
- Pa naravno da ću ih to pitati, zanima me, i oni su ljudi kojima je ponekad naporno i teško, koji imaju svoje probleme - govori ovaj mladi čovjek.
On je taj, čuli smo u bolnici, koji, iako u težem stanju od mnogih, druge izvlači iz depresije i uveseljava ih. Među mlađim je pacijentima i kaže nam kako mu se čini da ambulante u klinici prije godinu dana nisu bile tako pune.
- Ne znam što se događa, ali vidim gužve kakvih prije nije bilo, pogotovo žena u 50-ima i 60-ima s karcinomom dojke. Neka je epidemija, pošast - prenosi Nikola svoj dojam.
Nisam ja ovdje bitan
- Zato, ako i samo jedna osoba zbog ovoga teksta ode na pregled, mislim da sam učinio jako puno, to mi je želja. Nisam ovdje bitan ja, bitna je moja poruka, bolest. Krvarenje može biti i od polipa, ne mora biti ono najgore, ako se dođe dovoljno rano. Idite, ljudi, na preglede - Nikolin je apel.
Ne pita se zašto on i zašto tako mlad, tako je kako je, treba se boriti, i hoće, zaključuje. Jasenka je, kaže nam, jako ponosna na svoga borca. Nije mu nimalo lako - bol, strah, mučnine, ali Nikola to ne pokazuje ni kad mu je najteže i uvijek brine kako je ona, kako se ona nosi sa svime.
- Uvijek je nasmijan, moja dobrica. Uništit ćemo ovu bolest i ostaviti je iza sebe, jer mi to možemo i hoćemo. I hvala svim dobrim ljudima koji su uz nas - poručuje Jasenka.
- Ništa bez moje Jasenke, ništa... Ne znam bih li ja bio u stanju, da je situacija obrnuta, tako dobro i ustrajno brinuti o njoj. Ne što je moja, ali divna je - kaže Nikola gledajući u voljenu ženu.
- Teško mi je, naravno da mi je teško, ali uvijek mu kažem ono što sam napisala i ovamo, na našu kućnu ploču: 'Ne brini, jednoga dana ćemo sjediti, držati se za ruke i reći kako je bilo teško, ali smo uspjeli' - pokazuje nam Jasenka poruku ispisanu kredom.
Ugostili su nas u svom malom stanu u zagrebačkoj Dubravi, u kojoj je puno crvene boje - boje ljubavi, života, borbenosti... Sve to odlikuje ovaj mladi par. Djece nemaju, imaju nećake koji im, kako kažu, "pune baterije", posebno najmanji, Ivano. Osim toga, Nikola i Jasenka svakoga Božića organiziraju i prikupljanje igračaka za djecu, a prošloga su Božića to radili za djecu hospitaliziranu u Klinici za tumore, da im uljepšaju bolničke dane. Nikolina je izričita želja bila da posjete dječji odjel onkologije.
Stan je prepun fotografija Nikolinih i Jasenkinih nećaka, kao i sitnica iz njihova dugogodišnjeg zajedničkog života.
Planiraju ih prikupiti još jako puno.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
