Uglavnom ovo doba godine u ljudima pobuđuje sreću, radost, veselje, nešto rjeđe altruizam, ali u principu atmosfera je dobra, svijet se čini kao nešto bolje mjesto no što uistinu jest.
Ni za blagdane ništa novo, već slijedi još jedna 'božićna shema'
Ne mislim tu na doktrinu i knjigu bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, koji je nedavno izašao iz "rešta" pa sipao mudrosti. Jednostavno, dobar je to dio godine, bez obzira na pjesme, filmove, igrokaze, Orašare i ulične advente koje gledamo svake godine. Iznova, sve isto, što "slagateljima" programa dođe "ko budali šamar".
Nema tu puno filozofiranja, slično je kao i s ljetnom shemom, klasični primjer nije šija nego vrat. No mala je razlika što dio toga blagdanskog programa svake godine ima novu publiku. Kao što je i Jacques Houdek za svoje koncerte za djecu "Kad si sretan" rekao: "Svake godine imam novu publiku". Jer da, djeca odrastaju, pa će mnogi od njih ove godine prvi put gledati "Sam u kući".
Gledanje tog filma ovisi o broju starije djece, no takvo je vrijeme da roditelji sve puštaju. I bez obzira na to što se neki snebivaju na nemaštovitosti tvoritelja programa, nekoga koji dobiva novac, "kasira" svaki mjesec da bi gledateljima pružio nešto novo, možda je bolje da ništa ne pokušavaju. Kako mudri ljudi kažu, kad nema ništa novo, nije to nužno loše jer kad "ima nešto novo", to može biti i negativno. Pa tako je i s programom.
Ovako kad igraju na sigurno, s provjerenim programom isprobanim nekoliko desetljeća nemaju s čime pogriješiti, pa su sigurni oni, njihovi šefovi, pozicije - ali ono najvažnije, sigurni su i gledatelji. Pokušaji s nečim novim kod nas često baš ne uspiju, pogotovo kad je riječ o televizijskom programu. A sa "Sam u kući" nema greške.