Žudio sam za kućama i novcem a na kraju sam ostao bez ikoga

Bio sam krojač, ali sam puno radio i stvarao ulažući u nekretnine. Štedio sam i živio skromno kako bih mogao zaraditi dovoljno novca za kupnju atraktivnih nekretnina i steći nešto u životu, imati vrijednosti. Kupio sam četiri kuće i na štednji imao jako puno novca. No radi stvaranja ja sam izgubio obitelj. Bivša supruga preminula je prije 11 godina i tada sam shvatio što sam izgubio. Imam dvoje djece koja ne žele ni čuti za mene – započinje svoju priču Pavao Špehar (79) iz Zagreba.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:31

pavao | Video: Željko Hladika/24sata; Privatni album

Prisjetio se kako je suprugu upoznao kada je imao 20 godina, a ona je imala samo 14. Zaljubili su se i on je od njezina oca tražio dopuštenje za brak. Otac je pristao i kad je ona napunila 15 godina dobili su sudsko dopuštenje da se vjenčaju. No ubrzo su ustanovili da imaju različite poglede na život.

- Nisam bio dobar čovjek. Imao sam brojne ljubavnice, znao sam često izbivati od kuće. Nakon sedam godina braka ona me prevarila s drugim i napustila me. Tada smo se razveli, no nakon dva mjeseca ona se ipak vratila. Nastavili smo živjeti u tom razvedenom braku i lošem suživotu narednih 48 godina pod istim krovom. Imamo dvoje djece i siguran sam da su oni itekako osjetili takav loš život svih tih godina. A onda se ona razboljela. Pomislio sam kako unatoč svemu nije zaslužila da budem loš prema njoj. Sada je prekasno za sve. Danas bih volio sresti srodnu dušu i znao bih joj pružiti što joj treba, ali tada nisam znao. Na samom kraju oprostio sam joj njezinu nevjeru, ona je meni oprostila moje avanture, no to me nastavilo izjedati iznutra i na prođe dan da ne pomislim kako sam protratio život. Prije nego što je umrla imao sam na štednji 45.000 eura. Kazao sam joj da ću to razdijeliti djeci, a ona je bila protiv. Rekla je da bi više voljela kada bismo to potrošili na sebe. Rekao sam joj da može s tim novcem što želi, ali na kraju nije sve potrošila. Zato sam dao sinu 15.000 eura i kćeri isto toliko. Dao sam djeci kuće, a danas me niti ne nazovu.

Sada znam da mi se na taj način vraća sve ono što sam u njih uložio – tolike godine lošeg života i nebrige – rezignirano je nastavio Pavao. U starosti, kaže, sada nema s kim podijeliti ono što je cijelog života stjecao niti  uživati u onome što je uspio namaknuti.