Zrmanja u mazutu: 'Ovu bitku smo izgubili, to je velika šteta'

Tko zna koliko je onečišćenja “popila” rijeka Zrmanja, koju piju stanovnici Zadra i dobrog dijela županije. Nešto odvratno zagadilo joj je dobar dio toka pa je smaragdno-zelena boja promijenila boju i dobila po sebi mrlje slične kožnom oboljenju, kao da je gubava.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:10

Zrmanja u mazutu: ‘Šteta je ogromna za ekološki sustav’ | Video: 24sata/pixsell

Plutajuće zagađenje njezinim je vodenim strujama došlo i do zatvorenog bazena Novigradskog i Karinskog mora. Obrovčani tvrde da je zagađenje za posljednjeg nevremena praćenog obilnom kišom zapravo mazut koji je zagadio kršku ljepoticu od sela Maričići do ušća desetak kilometara niže. Padine moćnog Velebita izbušene su brojnim krškim kanalima, špiljama, podzemnim tokovima i šupljinama, a znamo da tekućina bez problema nađe svoj put i na zahtjevnijem terenu.

Igor Jurjević (36), Obrovčanin zaljubljen u svoju zelenu rijeku, digao je dron i zabilježio ovu ružnu pojavu na tekućoj ljepotici, za koju kaže da nikako nije prvi put.

Redovito kad pada kiša 

- Ovo je već nekoliko puta da je mazut završio u rijeci u zadnjih nekoliko godina. Nije riječ se o mulju, siguran sam u to, jer sam snimio točno mjesto iz kojeg mazut ulazi u rijeku, a nalazi se ispod zaseoka Maričići, koje je svega 400-tinjak metara zračne linije udaljeno od nekadašnje tvornice glinice iznad Obrovca. Ostaci mazuta iz bivše tvornice očito su pušteni u zemlju. Izlijevanje mazuta u rijeku događa se redovito kad napada kiša u Lici. Rijeke ponornice se napune vodom, a bujice ‘počiste’ sve kraške džepove u kojima se zadržao mazut - rekao je Jurjević i dodao da misli kako zdravlje ljudi koji piju Zrmanju ipak nije bilo izravno ugroženo jer se voda za opskrbu crpi u gornjem toku rijeke, iznad Obrovca.

- Ali ovo je velika šteta za ekološki sustav Zrmanje, za ribe, prirodu i školjkaše u Novigradskome moru, gdje se školjke uzgajaju i za prodaju. Problem je što nitko na ovakve stvari ne reagira. Treba uprti prstom u sve jedinice lokalne samouprave koje se graniče s tim područjem, jer gospodarsku sliku temelje na turizmu, a ne čine ništa da se ovakve situacije saniraju. Tim više jer ni sanacija same tvornice glinice očito nije obavljena kako treba, ali kao da nikoga za to nije briga. Možda bi trebalo napraviti reviziju same sanacije jer netko za ovo mora odgovarati. Ljudsko zdravlje nema cijenu - kaže Igor Jurjević.

Ivan Matić (35), predsjednik ekološke udruge Eko Zrmanja, u potpunosti se slaže s Jurjevićem.

- Bitku s mazutom smo izgubili. Nažalost, posljedice su dugoročne. U pravom trenutku nije napravljeno što je trebalo napraviti i dogodio se niz pogrešaka, pa bi upravo zbog toga trebalo pod hitno napraviti reviziju postupka sanacije pogona tvornice Glinice i pronaći onoga tko je pogriješio jer za ovo stvarno netko mora odgovarati. Navodno postoje dokazi da je uzrok ove ekološke katastrofe jedna klasična korupcijska afera, ali to je na institucijama. Bitka koju još možemo dobiti jest prevencija izlijevanja bazena lužine, također ostatka nekadašnje tvornice Glinice, a u kojima se nalaze goleme količine lužine i crvenog mulja. Posljedice izlijevanja bile bi nesagledive i pogubne za sve nas. Ovo je potrebno napraviti ‘jučer’, jer samo je pitanje dana kad će bazeni popustiti, a Obrovac još jednom popuniti stranice u crnoj kronici.

Simbol promašenih investicija 

Ovim putem pozivam sve institucije da se barem jedna od njih mnogobrojnih uhvati u koštac s problemima nad Obrovcem te nam osigura svima zdravu i sigurnu budućnost. Pod institucijama prvenstveno mislim na državne jer ove lokalne ne samo da nisu zainteresirane, nego nisu sposobne spriječiti ni curenje vode u kotliću, a kamoli mazuta iz podzemnih voda i lužine iz bazena - kaže Matić, koji je i vijećnik Mosta u Županijskoj skupštini Zadra, gdje se uhvatio upravo te teme od prvog dana mandata i aktualizira je na svakoj sjednici.

Podsjetimo, Tvornica glinice Jadral postala je simbol promašenih investicija u Jugoslaviji jer se nakon skupe investicije pokazalo da nema dovoljno boksita u zemlji da bi bila isplativa. Tvornicu su zatvorili 80-ih godina prošlog stoljeća, a u spremnicima su ostale stotine kubika mazuta, za koji se ne zna gdje je “nestao”, pa se pretpostavlja da su ga jednostavno ispustili u krško tlo. Uz to, i bazene s otrovnom lužinom pokušali su sanirati 2003. godine, ali lužina je još u bazenima, bez ikakve vidljive zaštite, te nošena vjetrom i podzemnim putevima završava i u gradu Obrovcu. Godine 2010. opet su sanirali bazene i utrošeno je 135 milijuna kuna na čišćenje. Međutim, mazuta još ima i dalje zagađuje rijeku, a potom i more...