Milanovićev angažman u proceduri izbora predsjednika Vrhovnog suda sigurno je, pored ustaštva, njegov najvažniji potez na Pantovčaku. Jer, reforma sudstva otvara vrata reformi društva. Ako Milanović ne odustane.
Prva važna tema u koju je Zoran Milanović zagrizao kao predsjednik države bio je pozdrav Za dom spremni, ustaška ikonografija u službenom protokolu i grb HOS-a. Učinio je to zato što se osjetio osobno napadnutim i isprovociranim na službenoj komemoraciji u Okučanima i Zadru.
Druga važna tema bio je rad Državnog odvjetništva i Uskoka, tajne istrage, praćenje prljavog novca i curenje iz istraga. Učinio je to tek nakon što je saznao da je i sam bio obuhvaćen istragom u Klubu u Slovenskoj ulici.
A izbor predsjednika Vrhovnog suda treća je važna tema u koju je predsjednik Milanović zagrizao ovih dana. Možda čak i najvažnija. Svakako najteža.
Jer sudstvo je već desetljećima najveća rak-rana hrvatskog društva. Izvor problema, ishodište nepravde, poligon za politikanstvo, klijetelizam, korupciju, nepotizam. A zagristi u reformu sudstva često vodi do toga da ćete polomiti zube.
Odustaje na pola puta
I dok je Milanović tek načeo borbu protiv ustaštva, odustajući na pola puta, i dok je samo aludirao na politizaciju u procesu tajnih antikorupcijskih istraga, zvučeći kao da se želi unaprijed oprati od moguće kompromitacije, borba za promjene u sudstvu, pa makar kroz izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može biti polovična, nedorečena i jednokratna.
Iako je Milanović i kao lider oporbe, i kao premijer, a sada i predsjednik, često sklon polovičnim, nedorečenim i jednokratnim angažmanima.
Milanović je s pravom reagirao na poražavajuću, pa i sramotnu - premda očekivanu - proceduru izbora predsjednika Vrhovnog suda, gdje se na javni poziv javio Đuro Sessa i dvoje kandidata iz odvjetništva.
Kako s HDZ-om?
Milanović bi trebao predložiti nekoga od ponuđenih kandidata, a Hrvatski sabor - dakle HDZ - taj izbor potvrditi. No Milanović kaže kako Ustav tvrdi nešto drugo, te inzistira na tome da on može predložiti Saboru svog kandidata.
Konkretnog imena još nema, pa se neki već pitaju je li svrha ovog angažmana s Pantovčaka samo uklanjanje Đure Sesse iz procedure ili dublja promjena u sustavu. Ili je Milanović naprosto isprovociran minornom ulogom šefa države u procesu kandidature.
Sve dublja kriza sudstva
U svakom slučaju, poražavajuća je činjenica da se za predsjednika Vrhovnog suda nisu javili jači kandidati, vjerojatno zato da ne stanu na žulj favoritu Sessi, a velikim dijelom i zbog toga što se ne vjeruje proceduri izbora koji je često samo formalnost i paravan za izbor politički podobnog kandidata.
To je dokaz krize u sudstvu, krize koja traje od čistke ranih devedesetih, konstantno se produbljuje i manifestira na razne načine.
No ovo je veliki test i za samog Milanovića.
On ovom prilikom traži neovisnog, beskompromisnog kandidata, ali sjetimo se da je isto tako kao šef oporbe tražio isto takvog kandidata za glavnog državnog odvjetnika, pa je kao premijer potvrdio Mladena Bajića protiv kojeg je često rogoborio.
Isto tako, njegov SDP pristajao je na mnoge kompromise u kadroviranju za Ustavni sud, koji je danas također, najblaže rečeno, problematičan.
Bitka za spas društva
Milanović danas tvrdi kako štiti Ustav, štiti svoju ustavnu poziciju, da se bori protiv loše i nedorečene procedure, priznaje da je protiv izbora Sesse, ali ako je ovo najvažnija Milanovićeva bitka otkako je zasjeo na Pantovčak, tim je važnije da na njoj ustraje do kraja. Ili da ju makar iskoristi kao startnu točku za dublje promjene.
Jer bitka za reforme u pravosuđu i sudstvu bitka je za spas hrvatskog društva.
Nažalost, Milanović danas ima ograničene ovlasti, manje nego dok je bio premijer, ima slabu podršku politike, a još manje onog dijela javnosti s kojom je kapriciozno ratovao i tako ispucavao dragocjene kredite.
Bit će najgore ako Milanović, inače ne previše ustrajan reformator, u ovim svojim predsjedničkim angažmanima ostane usamljen, odnosno da se i nakon ove epizode sve nastavi po starom.
