Zoran Milanović opet kritizira Ukrajinu, odbija komentirati ruske zločine i 'docira' Srbiji

Zoran Milanović ne skreće sa zadanog kursa.

Postojano tabana putevima suverenističke, populističke, pa i nacionalističke, proruske i antiukrajinske politike, izjednačavajući agresora i žrtvu, kritizirajući Zapad i popuštajući autokratima i diktatorima.

I pritom je jučer, u novom komentatorsko-povjesničarskom ekspozeu, još jednom frknuo na Ukrajinu.

"Rusija sigurno nije demokratska država, ali nažalost, nije bila ni Ukrajina", izjavio je hrvatski predsjednik novinarima nakon otvaranja Hrvatsko-američkog foruma u Zagrebu, ne odoljevši porivu da ponovno izjednači agresora i žrtvu agresije.

A zatim je odbio komentirati ruske zločine u Buči koji su šokirali svijet. "To je daleko, ne znam o tome ništa", rekao je Milanović. "Rusi su se povukli, što je tamo pronađeno, tko je pronašao, iz hrvatskog iskustva, pustite me s tim, budite oprezni".

Možda su zločini, možda nisu

Dakle, možda su bili zločini, možda nisu, možda je namješteno, a možda ne želi ništa o tome znati. Tko zna, možda je namješteno i uništavanje Mauripolja i drugih ukrajinskih gradova. Uglavnom, Milanović zvuči kao da je prepisivao iz ruske skripte. Opet.

I ne samo u komentiranju ruskih zločina i ukrajinske demokracije.

Poručio je kako u odnosima s drugim državama ne treba "docirati" o unutarnjim pitanjima poput toga "kakve će tko razrede imati u školama u Varšavi i Budimpešti". "To je njihova stvar", kaže Milanović. "Rasturit ćemo EU ako ćemo se previše baviti kozmopolitskim moraliziranjem".

Znači, promocija vrijednosti liberalne demokracije u Poljskoj ili Mađarskoj, zaštita prava žena i manjina, kao i ljudskih prava i demokratskih sloboda, u zajednici temeljenoj na nekim vrijednostima i postavkama, za Milanovića je "kozmopolitsko moraliziranje".

Tako se brani EU?

Drugi način je pustiti autokrate u Mađarskoj i Poljskoj da rade što hoće, da se ponašaju suprotno vrijednostima EU, da pritom uzimaju EU novac jer bi se samo tako moglo sačuvati jedinstvo EU.

Pa ako na tome počiva jedinstvo Europske unije, onda ona ne treba ni postojati.

Pritom Milanović kaže i ovo: "Iskustvo pokazuje da nikada nisu zaratile istinski liberalno-demokratske države zato što imaju predvidive, dosadne i ograničavajuće sustave donošenja odluka".

A što je s iliberalnim demokracijama poput one u Mađarskoj pod Viktorom Orbanom? Za koje Milanović tvrdi da su sve pojave koje kritiziraju EU "njihova stvar"?

Može li se zaključiti da su iliberalne demokracije opasne i da predstavljaju prijetnju?

Dociranje Srbiji

Zanimljivo, hrvatski predsjednik  koji se protivi "dociranju" u odnosima prema drugim državama, nerijetko sam docira, a to je ovom prilikom učinio i svojim porukama Srbiji. 

"Trenutna situacija prilika je za Srbiju da se konačno opredijeli i odluči pripada li Zapadu", rekao je Milanović, komentirajući pobjedu Aleksandra Vučića i pomicanje Srbije udesno.

Istovremeno, Milanović je taj koji konstantno kritizira taj isti Zapad, kritizira Europsku uniju, SAD i NATO savez, pronalazi opravdanja prema Rusiji, relativizira Putinovu agresiju i zločine, kao što ima razumijevanja prema mađarskim i poljskim vlastima koje su pod

Putinovim utjecajem ili uporno kontriraju vrijednostima zapadne liberalne demokracije.

Zašto bi Vučić išao na Zapad kad se ni Milanović navodno tamo ne osjeća najbolje?

I zašto ne bi Vučić nastavio putem Orbana i Putina kad se Milanović već trudi biti na njihovoj strani?

Zoki i Vučić

Uostalom, Vučić ponavlja kako se Srbija neće svrstavati u sukobu u Ukrajini, a ekvidistancu u svojim izjavama pokušava kreirati i Milanović. Viktor Orban otvoreni je protivnik Ukrajine i saveznik Vladimira Putina, i to kao član Europske unije, pa zašto se onda Vučić ne bi mogao držati blizu Rusije?

Zašto bi slušao Milanovićevo "dociranje"?

U svakom slučaju, Europsku uniju neće rasturiti "kozmopolitsko moraliziranje", već režimi u Mađarskoj i Poljskoj, kao što prema rasturanju BiH ide politika naslonjena na Putina, a od toga ne može pobjeći ni Andrej Plenković u svom savezništvu s Draganom Čovićem.

Zoran Milanović navodno ustaje u obranu liberalne demokracije, ali svojim istupima otvoreno se dodvorava njezinim osporavateljima, rušiteljima, pa i neprijateljima. Radi li to iz uvjerenja ili čistog političkog interesa, teško je u ovom trenutku reći, kao što je to bilo teško zaključiti u svakom periodu Milanovićeve političke karijere.

Zasad je na utabanom putu, a kamo on na kraju vodi, vidjet će se vrlo brzo.