Okretišta, napušteni vagoni, parkovi njihov su dom. Zbog raznih problema završili su na ulici. Neki su bez kuće ostali kao djeca, a neki su se uspjeli izvući iz tog pakla. Ovo su njihove priče...
NEVIDLJIVI ŽIVOT BESKUĆNIKA
PLUS+
'Život me nije mazio, imao sam puno padova. Jedino što želim je dočekati da mi djeca odrastu'
Brat mi se utopio 1980. Imao sam tada dvije godine. Majka je '91. umrla od raka. Otac je poslije njene smrti totalno 'prolupao'. Počeo je piti svakodnevno, sobu koju je imao na Trnju uništio je potpuno pa su mene smjestili u dječje domove. Bio sam prvo u Nazorovoj, a onda na Lošinju, započeo je svoju priču F. H. (45) o tome kako je postao beskućnik. Obilježava se Svjetski dan beskućnika, a tim povodom razgovarali smo s njih nekoliko.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku