Vozači quadova i enduro motocikala zbog prijetnji se boje prijaviti sajle i šiljke koje im postavljaju u šumama. Vožnja im se pretvara u preživljavanje, iako ih detaljno planiraju
Žice su i dalje u šumi: 'Stavljaju nam zamke i još uvijek prijete'
Nakon tragedije našeg kolege, koji je poginuo kraj Jelenja, počeli su nam se masovno javljati ljudi s prijavama da i dalje nailaze na žice i zamke na šumskim stazama. Čak su i na jednoj Facebook stranici, koja je sad ugašena, ljudi javno podržavali postavljanje šiljaka motociklistima i quadovima.
Ispričao nam je to Darko Ivaković, predsjednik Off-road kluba Piva-dvije, koji promiče i okuplja zaljubljenike u vožnju izvan asfalta. Najveća su takva udruga u Hrvatskoj, okupljaju oko stotinu članova, koji su sad više nego ikad na meti obijesnih “čuvara šuma”.
Podsjetimo, Dorian Semion Valentić (21) stradao je u vožnji motociklom na šumskom putu u Jelenju vozeći se s prijateljem na “kroseru”. Na šumskom putu naletio je na sajlu zavezanu za stabla preko puta.
- Nažalost, takvih zamki je bilo i ranije te je zbog ove tragedije sve isplivalo na površinu. Ljudi su sad i prestali prijavljivati takve stvari jer ih je strah. Najviše takvih slučajeva smo zabilježili u Požegi i okolici, ali ljudi ne žele u javnost jer im prijete - kaže Ivaković.
Napadaju ih pod izlikama da svojim vozilima uništavaju šumske staze, za što kažu da je totalna glupost. Oni, naime, idu utvrđenim stazama kojima prolaze traktori i šumski strojevi teški i do 10 tona, a njihova vozila u najtežem slučaju imaju oko 400 kg.
- Nama nikad nije zanimljivo gaziti nešto posađeno ili uništavati posjede. Cilj nam je proći tim stazama nakon traktora, da prođemo kroz blato i lokve. Zna se dogoditi da prolazimo kraj nečije vikendice, no i za to postoji posebni protokol. Vođa puta obavezno zaustavlja sve sudionike i prolaze kraj takvih objekata najbrže 20 km/h - pojašnjava Ivaković.
Odjednom su postali smetnja i planinarima i lovcima. Ovi prvi ih napadaju da se moraju pomaknuti kad prolaze, na što im odgovaraju da i cestom hodaju uz rub ako nema pločnika. Za lovce, koji tvrde da im plaše plijen, Ivaković kaže da to nisu lovci.
- Ja sam lovac i položio sam lovački ispit. Lovina se uvijek vraća na svoje mjesto isti, ako ne onda drugi dan. Mi kad dogovaramo vožnju kraj Svetog Ivana Zeline u kontaktu smo s lovcima i točno dogovaramo plan kako jedni drugima ne bismo smetali. Mi možemo jedino iznenaditi krivolovce koji očito prate kad se lovi. S druge strane, kod pogonskog lova, gdje ljudi hodaju zajedno u jednoj vrsti, ispuca se na desetak hitaca prije nego što netko nešto pogodi, pa lovina opet ne mora pobjeći. Kako bi se onda prepala motocikla? - pita se Ivaković.
Na pitanje smeta li njihova vožnja onima koji ruše šumu, kaže da s takvima nikad nisu imali problema.
- Ne znamo mi ruše li ljudi stabla legalno ili ilegalno, no takvi uvijek i pozdrave i interesiraju se za vozila - kaže Ivaković.
U traženju pravde za Doriana uključili su se motociklisti udruženi pod nazivom Karavana za život - bajkeri na cesti.
- S pravdom za Dorijana idemo do kraja, zbog njega samoga, roditelja i prijatelja. Zbog svih motociklista, da se ovakvo što više nikad ne ponovi - napisao je voditelj te udruge Mladen Stjepan Vitković.