Šef HZZO-a i HDZ-ovac Lucian Vukelić sablaznio je javnost svojom jučerašnjom izjavom kako žene previše pričaju, a muškarci su operativniji. Naših 15 heroini dokazuju upravo suprotno
ODGOVOR NA SEKSIZAM
'Žene smo i borimo se. A što vi radite, gospodine Vukeliću?'
Od 27 šefova službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, čak je 19 žena! A njihov ravnatelj ispali javno za žene da - citiramo - “one puno više pričaju, a mi smo operativniji, muškarci”?! To nije ništa drugo nego čisti, nedopustivi, nezamislivi seksizam.
Šef HZZO-a Lucian Vukelić (HDZ) sutradan se ispričao, no bilo bi poštenije da je kao ispriku naprosto ponudio ostavku, kao što je to, primjerice učinio Yoshiro Mori (83), šef Olimpijskih igara Tokio 2020., kada je izjavio gotovo identično.
Inače, nismo sigurni da bi gospodin Vukelić stao onako neustrašivo pred pljačkaša kao trgovkinja Snježana neki dan. A sa svojih 58 godina sigurno ne može igrati drugu ligu. Kao Maca Maradona.
- To što je gospodin rekao ne služi mu na čast. Radim u malom dućanu i u utorak sam se našla oči u oči s pljačkašem. Nisam mu htjela dati novac. Naravno, nije se jednostavno s time nositi, ali moram ići dalje. I raditi - kaže nam neustrašiva trgovkinja Snježana (46), majka četvero djece i djelatnica kvartovske trgovine Tina u Bukovlju kraj Slavonskog Broda. Neustrašiva policajka Anita Prgomet (30) u Puli je krajem prošle godine svladala mladića koji je mahnitao gradom i prijetio škarama te napao i nju.
Svojedobno ponajbolja nogometašica svijeta prošla je težak put, za nju recimo nema mjesta u Hrvatskom nogometnom savezu, ali Maradona se ne predaje. Radi osam sati i s posla svaki dan odlazi na Velesajam igrati nogomet. I dalje je aktivna, s punih 60 godina igra drugu ligu u Sisku.
- Moji početci bili su jako teški, stalno su mi dobacivali - 'ajde, odi doma kuhat', odi ovo, odi ono. Bilo je neugodnosti. Imam 60 godina i još igram za drugu ligu za Sisak. A kada sam bila izgubila posao, nitko mi se nije javio ni ponudio pomoć - Maca Maradona (60), nogometašica.
Predane od jutra do mraka
Ne samo uspjeti, nego zablistati u tipično muškom pozivu uspjelo je Jasmini Kadiji (37), prvoj profesionalnoj vatrogaskinji u Hrvatskoj i djevojci koja je završila tri fakulteta. Usput budi rečeno, u DVD-u u Zagrebu zapovijedala 12-orici muških kolega čak 20 godina. Toliko o “operativnosti”. Kad su na intervenciji, kaže ona, najmanje je bitno je li ovaj kraj tebe muško ili žensko.
- Dan mi počinje od 7 ujutro. Kada je intervencija, moram biti za manje od minute u vatrogasnom vozilu. Oprema koju nosim teška je oko 20-ak kilograma, a kad, primjerice, gori stan na osmom katu, penjemo se sa cijevima teškim i po 15-ak kilograma. Bude teško, ali zato puno treniram, jer je izdržljivost jako bitna. Nekad se zna dogoditi da satima ne stignemo nešto pojesti pa onda napravimo pauzu za gablec, no ubrzo nastavljam s intervencijom zajedno s dečkima jer smo u ovom poslu svi jednaki - kaže nam Jasmina.
Branka Bakšić Mitić ne može se načuditi izjavi o “neoperativnim” ženama. Dogradonačelnica Gline ni mjesec i pol dana od potresa ne staje, u početku nije ni jela ni pila, a najmanje spavala, ne bi li što prije što više sugrađana smjestila na toplo i suho.
- Budim se u pet, a prvih mjesec dana nakon potresa nisam ni spavala više od tri sata noću. Sad spavam možda malo više. Nakon što popijem kavu, na računalu odgovaram na mnogobrojne mailove i na poruke, dogovaram gdje ću na teren taj dan, i krećem. Najvažnije nam je i dalje smjestiti ljude na toplo i suho, pa sam na terenu jako puno. Ponekad uspijem nešto pojesti, u početku sam stizala samo popiti sokove i ubaciti koju voćku u sebe. Sram ga bilo, samo ću to reći. Da žene vladaju svijetom, on ne bi bio ovako loš - Branka Bakšić Mitić, zamjenica načelnika Gline.
'Bolje smo nego što mislimo'
- Svakoga se jutra budim u pet, da bih stigla na posao u sedam, gdje preuzimam jutarnju smjenu. Do tri sata popodne se ne staje, na nogama sam cijelo vrijeme, i obavim jako puno posla - sve treba imati pod kontrolom, a imamo raznih, pa i nepredvidivih situacija. Dok radim, moram biti i psiholog i diplomat, teško bude i pacijentima i osoblju, pogotovo kad su smrtni slučajevi u pitanju. Ujutro se uzimaju brisevi, rade testiranja, provjerava se stanje lijekova, svega, radi se punom parom. Kod kuće pak brinem o gotovo nepokretnoj bolesnoj majci, koju treba hraniti kupati, i o ocu. U međuvremenu, stalno sam i na mobitelu, na vezi s bolnicom. Kad oko 22 sata legnem u krevet, doista ne znam za sebe... - priča nam Dubravka Ivanić, glavna sestra hitnog prijema bolnice Sv. Duh. Jedna je od mnogobrojnih, požrtvovnih zdravstvenih djelatnica koje unatrag godinu dana rade u teškim uvjetima.
Znanstvenica Dragomira Majhen s Instituta “Ruđer Bošković” dodaje da su žene operativnije nego što muškarci mogu i zamisliti, ali i puno više nego što si same priznaju. Njezin je radni dan prepun pokusa, pisanja znanstvenih radova i izvješća, webinara i sličnog - toliko prepun da navečer ima snage još samo skuhati štogod i zaspati.
- Prepričat ću vam samo svoj jučerašnji radni dan, koji je započeo u devet u laboratoriju, gdje sam radila na pokusu do pet popodne. Usput sam pisala i znanstveni članak, odslušala webinar, i napisala dio izvještaja koji moram isporučiti. Kući sam došla navečer, skuhala večeru, i završila s pisanjem izvještaja. Operativnije smo nego što muškarci mogu i zamisliti, ali i puno više nego što si same priznamo - priča Dragomira.
Martina Osmak, uspješna je COO agencije eWyse koja se bavi stvaranjem elearning programa. Naime, ta tvrtka proglašena je jednom od najboljih tvrtki tog tipa u svijetu za 2021. godinu. Martina se pak i u privatnom i u poslovnom svijetu zalaže za poštovanje i jednog i drugog spola te ni za što drugo nema vremena.
- Da se to meni dogodilo i da sam s takvom osobom u komunikaciji 1 na 1, ne bih mu ništa rekla. Ne isplati se trošiti vrijeme i argumente na osobe koje u 2021. godini tako misle i govore. Ja sam inače kontra svih ekstrema - niti su muškarci najbolji, ali niti su žene najbolje. Čudesa stvaramo kad radimo zajedno. Svakog klijenta smo zajedno 'landali'. Niti ja sama, niti moji muški kolege sami. U sales procesu smo se pojavljivali kako je čija ekspertiza trebala, a ne ovisno tko je muško tko je žensko. Na kraju možemo jedino reći da smo zajedno zatvorili projekt, jer smo stručnjaci u onom što radimo. Nitko u timu nema problema s egom, pojavljujemo se kako tko treba, i smičemo se kako na red dolazi ekspertiza drugog. Treba se okružit s ljudima koji to kuže, i onda je nebo granica - priča Martina.
Pa ipak, ovo ju je podsjetilo na njene klijente iz Saudijske Arabije.
- Zapravo je zanimljivo da je taj stav sličan Saudijcima. Jedino kad moji muški kolege idu prvi i vode glavnu riječ nevezano za to da li je moje područje ekspertize ili ne - je kad smo na callu s klijentima iz Saudijske Arabije. Kod njih kulturološki žena ne može i ne smije biti u istom rangu s muškarcima. Na tim callovima se ja nikad ni ne predstavim kao COO, već kažem neku drugu nižu funkciju koju imam u firmi, npr. Project Manager. Jer je njima teško pojmljivo da zena može imat C funkciju u firmi. Onda kreću moji muški kolege, ja sam nerijetko preko slacka tipkala što bi ja rekla, pa bi oni to onda ponovili - kaže Martina. Uz vođenje uspješne tvrtke, Martina nerijetko i volontira, pa je tako sudjelovala i u organizaciji i brizi oko govornika na TEDxZagreb:Satisfaction konferenciji 2018. godine.
Romana Matanovac Vučković je istodobno, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gitaristica i prva žena na čelu Hrvatskog glazbenog zavoda u njegovih 200 godina postojanja, koja Zavod sad obnavlja od potresa.
- Odavno je poznat zaključak psihologa da se žene puno sposobnije kad je istovremeno obavljanje više zadataka u pitanju. Ja sam itekako operativna, jednako tako i žene s kojima s družim - radimo puno i brzo, donosimo rješenja, obavljamo više poslova istodobno. Nismo sklone 'filozofiranju', dapače, vrlo smo konkretne - priča nam profesorica i ravnateljica Matanovac Vučković.
Danijela Trbović, voditeljica, u svome tonu poručuje kako žene doista ništa ne rade, nego samo čekaju da im naiđe kakav pametan muškarac pa kaže što da rade, dok profesorica na Pravnom fakultetu Anamarija Musa dodaje kako je na upravljačkim funkcijama HZZO-a jako puno žena, kao i u cijelom Zavodu.
- Istina, mi žene samo govorimo, i na kauču, lakirajući nokte, čekamo da nam pametni neki muškarac zada dnevne zadatke, same ih se inače ne bismo sjetile. Mi doista nismo te koje istodobno rade posao, i nakon njega još milijun stvari u kućanstvu, s djecom..Rješavamo često i ono što bi trebao biti "muški" zadatak - kaže Danijela.
- Nevjerojatno seksistička izjava, zgrožena sam izrečenim stereotipom, gospodin bi se trebao malo okrenuti oko sebe. Pretpostavljam da u HZZO-u radi jako puno žena, znači li to da on vodi organizaciju koja uopće nije operativna? - odlučna je Anamarija Musa, izv.prof. na Pravnom fakultetu u Zagrebu te stručnjakinja za javnu upravu.
Mnoge žena koje srećemo na ulici, ''nevidljivi'' su heroji svaki dan. Sve tete u trgovinama, na tržnicama, žene koje sjede u upravama velikih ili malih tvrtki, žene u uniformama. Sve majke koje vode svoju djecu u školu, a potom trče na posao, a zatim, s posla trče kući skuhati ručak. Neke od njih idu na treninge, neke na edukacije, neke slikaju i sviraju, neke s djecom pišu zadaće i odgajaju budućnost ove države. Sve te žene itekako su operativne i zaslužuju svako poštovanje koje mogu dobiti. Jedna od njih je i prodavačica Štefica sa zagrebačkog placa te Dejana Jelić-Zelenababa koja svaku minutu koristi kako bi pomogla djeci u njihovom razvoju.
- To je rekao? Bože! Nisam to čula, imala sam posla. Mislim da bi trebao dobro razmisliti o tome. Pa to nije istina! Svako jutro je trebalo spremiti djecu, voziti ih u školu pa skuhati ručak za nas sedam, raditi, pomagati u vrtu... Zadnjih deset godina radim tu na placu. Dižem se u pet, zalijem vrt, skuham ručak, uzmem robu i tu sam osam sati. I onda idem doma pa se pripremam za sutradan - kaže prodavačica Štefica (60) koja poručuje da ona itekako može pričati i radi.
- Svako jutro budim se u sedam sati, zatim pravim smoothie pa doručak. Kada ne idem biciklom na posao, onda odvezem supruga na njegovo radno mjesto pa zatim obilazim vrtiće u kojima radim. Danas sam tako obavila tri savjetodavna razgovora s roditeljima u prvom vrtiću, nakon toga sam otišla u drugi vrtić gdje sam obavila još jedan razgovor s roditeljima pa onda u treći vrtić, na trećoj lokaciji gdje sam radila terapiju s jednim dječakom. U međuvremenu, išla sam na superviziju za terapeuta igrom. Kada sam to završila, ponovno sam se vratila u prvi vrtić gdje sam razgovarala s roditeljima vezano uz pripreme za školu. Nakon posla, obavezno odrađujem treninge sa svojom trenericom. A kada završim sa svime bude već 20h. Tada dođem kući, skuham večeru za sebe i supruga te zajedno odradimo kućanske poslove koji ne mogu čekati vikend - priča nam Dejana Jelić-Zelenbaba, psihologinja u zagrebačkom vrtiću.
Valjalo bi spomenuti i ženu koja odgaja sedmero uspješnih sportaša vaterpolista, gospođu Neru Butić iz Splita. Krešimir, Ivana, Zvonimir, Domina, Domagoj, Magdalena i Jelena treniraju u vaterpolskim klubovima i osvajaju nagrade gdje god pođu, a njen suprug Zoran i ona trudili su se svim snagama kako bi djeci mogli pružiti sve što im je potrebno. Nera je inače profesorica matematike i fizike, koja jedina u obitelji nije sportašica, no zato se brinula za sve ostalo, pa tako i za to da dva hladnjaka uvijek budu puna.
- Skromni su, ne traže ono što im ne možemo priuštiti, a na putovanja ne kupuju poklone. Samo čokoladu, koju svi obožavaju i magnet za hladnjak, da se zna gdje su sve bili. Hladnjak je pun, ali kako nas je puno, imamo dva - našalila se tada mama Nera, no danas nije htjela komentirati ponižavajući izjavu HDZ-ovca već je samo poručila: Mi žene radimo svoj posao, a oni svoj i pokazat će se tko je uspješniji, odnosno, već se pokazuje.
Tu su i žene koje gledamo na televiziji ili kazalištu, žene za koje se često nepravedno smatra da vode lagodan i luksuzan život, dok je situacija, kada se ugase svijetla reflektora, puno drugačija. Nitko ne vidi sate i sate rada, odricanja i truda kako bi postigle to što sada imaju.
- Ja vam radim doslovno od 0-24 sata jer nemam posao koji je regularan. U biti, non stop radim to što radim već 25 godina. Nemam određeno vrijeme konkretno radim - ako su probe, predstave, snimanje neki pokazatelj, onda je to non-stop. Svaki dan mi je drugačiji, nemam ustaljeni raspored. Danas primjerice, nešto pišem, i tako cijeli dan. Evo, nemam niti pauzu od 15-ak minuta da mogu popričati normalno s vama. U ogromnoj sam frci i tako će biti narednih pet dana - kratko nam je rekla glumica Nina Violić.
- Ustajem se svaki dan prije sedam, napravim djeci doručak, otpremim ih za školu... Eto naprimjer, kako je to sve izgledalo u utorak. Nakon što sam ih otpratila u školu, otišla sam na sistematski pa kod frizera. Zatim sam imala dogovoreni poslovni sastanak koji sam morala odraditi, a nakon toga sam morala hitno kući jer me jedno dijete zvalo iz škole da ga boli trbuh pa sam mu nosila probiotike - priča nam glumica Marijana Mikulić pa dodaje.
Nakon toga sam napravila ručak, nahranila najmlađe dijete i ponovno trčala na drugi poslovni sastanak. Nakon sastanka otišla sam na trening pa s treninga doma djeci napraviti večeru, a poslije večere sam zajedno s djecom pravila kolače. Održala sam psihološko-razvojni razgovor sa svojim tinejdžerom pa smo imali privatni maskenbal s našom djecom, i nakon toga uspavljivanje jednog djeteta pa drugog, da bi se na kraju ja onesvijestila u krevet od umora.To je samo jedan od sedam dana, dosta nam je dinamično, još k tome puno vremena provodim razgovarajući s djecom jer imam tri dečka i moram ih odgojiti da ne izvaljuju takve gluposti jednog dana - kaže.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
