'Žena mi je dala bubreg, naša ljubav danas je jača nego ikad'

Iako je operacija bila teška za nas oboje, opet bih isto ponovila. Meni bubreg ne nedostaje, a njemu je značio život. Operacija je za svakog trajala po pet sati, a poslije smo oči otvorili u zajedničkoj bolničkoj sobi i znali smo da smo ispravno odlučili, kazala je Vesna Burić (39) iz mjesta Cere u Istri.

Njezin suprug Zoran (40) tri je godine bio na dijalizi po tri puta na tjedan i znao je da još ne može dugo izdržati.

- Supruga i ja smo iz šale otišli na tipizaciju tkiva u Rijeku jer imamo istu krvnu grupu A+. Rezultat je bio razočaravajući jer nije pokazao da se tkiva podudaraju. Očajni, sjeli smo u kafić i jednostavno nam je sinula ideja da ponovimo nalaz, i to u Zagrebu. Rezultat je pokazao da tipizacija tkiva odgovara i supruga je odmah rekla da će mi dati bubreg - prisjetio se Zoran agonije koja je završila prije sedam godina. Tada je njihova kći Dorotea imala šest godina i nije se bilo jednostavno odlučiti na tako teške zahvate. Djevojčici (13) kazali su da tata mora na operaciju, a da mama odlazi s njim da mu bude pri ruci. Nisu joj htjeli govoriti da oboje idu.

- Ona je ostala kod bake. Željeli smo oboje s našom Doroteom živjeti punim plućima. Znala je da je tata na operaciji, ali je plakala zato što me ni nakon upornog zvanja nije mogla dobiti na telefon - prisjetila se Vesna.

- Više nisam žedan, a to sam bio tri godine, koliko sam išao na dijalizu. Tada ne smiješ piti više od 2-3 dl na dan i preživljavaš zapravo žedan. Danas mogu piti vode i soka koliko hoću. Alkohol od transplantacije nisam popio i neću - rekao je Zoran. Suze radosnice krenule su kad su nakon operacije došli kući jer im je kći napravila šarenu poruku dobrodošlice koju i danas čuvaju.

- Nikad neću zaboraviti kako mi je kći, kad sam ušao u kuću, pružila čašu od pola litre punu vode. Ispio sam je bez daha pred njom. U šali me znaju pitati jesam li se promijenio otkad imam ženin bubreg, ali na njezinu žalost ne peglam, ne čistim i ne kuham - kroz smijeh je rekao. Oboje kažu da su dobro i da nema nikakvih problema.

- Ja imam dva bubrega, moj tata tri jer mu njegova dva nisu izvadili zato što mu ne smetaju, a mama ima jedan. To je taman kako treba - rekla je Dorotea. Zoran je ispričao da je pratio sudbinu nogometaša Ivana Klasnića, kojem je također transplantiran bubreg. Posjetio ga je u Rovinju kad je bio na pripremama.

- Prišao sam mu, rekao tko sam i objasnio da sam i ja bio na transplantaciji. Započeli smo priču koju smo nastavili kod mene kući. Svima koji čekaju transplantaciju poručio bih da nikad ne gube nadu i da će im život biti puno bolji - zaključio je.