Zelene politike i masakr vrana u Zapruđu na Veliki petak, ljeta gospodnjega 2024.

Na Veliki petak, taj najtiši i najžalosniji dan u katoličkom kalendaru, jedini kada se ne čuju crkvena zvona, ne služi se sveta misa i nema glazbe niti pjesme, Zapruđem prolamao se uznemirujući zuj električnih pila. Stigli su radnici gradskog zelenila, čuvenoga zagrebačkog Zrinjevca, dovezli se u novim zelenim kamionima i ispružili dizalice do u vrhove još neolistalih visokih stabala, koja tu rastu i razvijaju se više od pola stoljeća, ili od nastanka ovoga lijepog i prirodom bogatog naselja, pa električnim pilama režu grane s jajima i s ponegdje već izleglim pilićima naših zapruđanskih vrana. Ruše se, o zemlju razbijaju domovi crnih ptica, ginu njihova tek rođena i nerođena djeca, dok negdje iznad uznemireni i uspaničeni gakću odrasle matere i očevi. Radnici mirno rade ono što im je naređeno. Područje intervencije uredno su okružili dvobojnom trakom, tako da tu ne zađu i u opasnost se ne dovedu Zapruđani i Zapruđanke koji su ovoga jutra izveli u šetnju kućne ljubimce. Ni iz vrtića, koji je preko puta, djecu neće pustiti van, sve dok radnici ne obave svoj posao. Doista, bilo bi zanimljivo znati kako će vrtićke tete klincima objasniti ono što se upravo zbiva. Ali jednako je zanimljivo osvijestiti vlastiti mir pri ovim događajima, naročito u ova osjetljiva doba, na Veliki petak, u Dan muke Kristove, kada je svijet makar na čas oslobođen svega iritantnog u svakodnevnoj nadi i utjesi, i kada bi svijest trebala biti fokusirana na to kakvu smo patnju u stanju nanijeti drugima. Na Veliki petak Isus Krist bio je žrtva ravnodušnosti Pilatove i bezdušnosti čopora, kojemu i sami pripadamo.

Ali kad govorimo o dobu u kojem se odvija ovaj jutarnji masakr, nije nam na umu samo Veliki petak. Dok gledamo gnijezda naših ptica, kako se razbijaju o tle, dok gledamo naše vrijedne i pažljive radnike kako uništavaju domove vrana, koje će zbog toga ostati i bez gnijezda i bez poroda, jasno možemo vidjeti ono što se zbiva u Gazi i ono što se zbiva u Ukrajini. Tamo osvajači isto ovako ubijaju nečiju djecu i uništavaju nečije domove, uz istu, jasno i nedvosmisleno izraženu namjeru da onih koji su živjeli tu više tu ne bude. Pa kojim će to sredstvom biti izraženo, doista manje je važno. Radnici gradskog zelenila ne ubijaju ptice i ne razbijaju ptičja jaja. Ptice ginu otprilike po onoj logici po kojoj ginu i ljudi kada im tenkovske granate pogađaju domove.

PETAK ČETRNAESTI Hrvoje Vojković ili zašto su tulipani opasniji od ruža

Mnogi meni dragi ljudi, a možda i većina njih, iz nebodera i limenki u Zapruđu pozdravit će vrijedni angažman radnika Zrinjevca, kao i inicijativu njihovih nalogodavaca iz gradske uprave koja je masakr vrana zatražila i Ministarstva poljoprivrede koja je masakr odobrilo. Razumijem njihove razloge: i samom mi se već godinama događa da ujutru svoj auto nađem temeljito izasran, jer je bio izložen posvemašnjoj i dugotrajnoj defekaciji zapruđanskih vrana. Nekoć smo, odmah tu u blizini, imali priručnu praonicu, ubaciš pet kuna, pa pereš vranina govna s auta i psuješ joj sve po spisku, ali je Brundeka (tako se praonica zvala) nestalo, i sad za velike novce svako malo moramo na četke. Osim što vrane, da oprostite, nekontrolirano seru, one su izložene raskošnom repertoaru kulturnih predrasuda. Kakve, uostalom, imaju Izraelci prema Palestincima, ili Rusi prema Ukrajincima. Kulturne predrasude nužne su svakom agresoru prije nego što pokrene rat. Građane svoje zemlje, muškarce, žene i djecu, najprije morate moralno anestezirati, a tek zatim možete ubijati u njihovo ime. Kada vranama uništavate domove i kada ubijate njihovu djecu, vi ne uznemiravate savjest ni osjećaje goleme većine ljudi. E pa, pokušajte zamisliti da su radnici Zrinjevca po Zagrebu tako zašli da ubijaju koale. Ili, ako smo kod letenja, papagaje i slavuje. Građani bi tad bili izvan sebe od užasa, majke bi vrištale da su im djeca traumatizirana pred prizorima mrtvih koala i obezglavljenih slavuja. Koja je razlika između koale i vrane? Tu će se sad sigurno javiti neki mudrac pa će reći da su se vrane previše namnožile. Oprostite, ali nije li to onaj argument s kojim ljudi snažnih kulturnih predrasuda dočekuju Afrikance, Arape, da ne kažem migrante?

Svaka država ima jasne zakone koji će je spriječiti da povede agresivni rat. Svaka država koja ima ustav (jer ima i država bez ustava, recimo Velika Britanija) u svoj je ustav unijela barem jednu polurečenicu koja nemogućim, ilegalnim, kriminalnim čini agresivni rat. Također, svaka država u kojoj je ikad bilo divljih životinja poznaje pojam lovostaja. Ako Ustav na minimalnoj razini regulira odnose u ljudskoj zajednici, onda lovostaj regulira odnose između ljudi i ostatka živoga svijeta. Smisao lovostaja nije u zaštiti neke konkretne životinjske vrste. Smisao lovostaja u zaštiti je uvjeta za sam život. Lovostaj je stariji od svake zelene politike, stariji je od pojma ekologije. Možda je ekologija i nastala iz svijesti o lovostaju.

PETAK ČETRNAESTI Velimir Zajec kaže: 'Uvijek smo bili gospodski klub!' Ali zašto se ne ponašate tako?

Naše gradske vrane nisu zaštićena vrsta. Ali kako lovostaj ne štiti samo zaštićene vrste, nego štiti i pravo nezaštićenih na rađanje i život, tako se doba lovostaja odnosi i na vrane. “Zakon o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20) zabranjuje loviti divljač za vrijeme lovostaja, uništavati i prisvajati mladunčad te uništavati i oštećivati legla, gnijezda i jaja divljači. Pravilnik o lovostaju (NN 94/2019) propisuje lovostaj za sive vrane, vrane gačce i čavke od 1. ožujka do 31. srpnja, u vrijeme kada sjede na jajima i dok hrane mladunčad.” Međutim, zagrebačka gradska uprava je zbog izvanrednih prilika, zbog prijetnji ljudskome zdravlju i zbog žalbi građana, od Ministarstva poljoprivrede ishodila dopuštenje za masakr nad domovima zagrebačkih vrana. Uvijek postoji takva mogućnost: agresivni rat lako se obrazloži vlastitom ugroženošću. Učinila je to Putinova Rusija pred provalu u Ukrajinu. Učinio je to Izrael pred napad na Gazu. Učinila je to JNA pred napad na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu… I koliko god to nekome nesimpatično zvučalo, učinio je to čak i Adolf Hitler prije nego što je napao Poljsku. Zagrepčani su, veli zagrebačka uprava, a prihvatili su to u Ministarstvu poljoprivrede, ugroženi od vrana, jer one kopaju po smeću, pa bi moglo doći do epidemije…

No, vratimo se lovostaju. Vrane su naselile gradove zato što im je čovjek to omogućio. Ako u vrijeme izvan lovostaja, kada ptice žive svojim slobodnim životom, budu porušene grane s njihovim gnijezdima, vrane će se odseliti iz grada u kojem su nepoželjne. Bit će to humano preseljenje, u punom smislu riječi. Hoće li nam biti bolje bez vrana? Ja to ne znam. Nisam siguran da hoće. Ali tu više ne postoji analogija s ljudima i narodima.

Ako je to humano preseljenje, što je onda uništavanje staništa u vrijeme lovostaja? To je atak na vrstu. Netko će sad reći da su vrane kao vrsta dovoljno otporne da to izdrže. Loš je to argument, ne samo zato što je neprovjeren. Loš je i zato što je etički sasvim neprihvatljiv, jer je proveden uz bespotrebno ubijanje. Ako je ono bilo humano preseljenje vrana, ovo čemu svjedočimo je genocid. Ne želim da itko pomisli da sam, žaleći se na zasran auto, zazivao istrebljenje vrana! Ne, u moje ime!

Možemo! (i još s uskličnikom!) zelena je, ekološki visoko osviještena platforma. Oni su ta gradska vlast koja je inicirala masakr vrana. Ako u Ministarstvu poljoprivrede baš najbolje i ne znaju što rade - ministrica im je, uostalom, osoba vrlo oskudne pismenosti, ali to je neka druga priča - u Gradu Zagrebu morali su baš jako, jako dobro znati što čine kada traže da se prekrši lovostaj na vrane i da se krene u njihov masakr. Ali čini se da se možemaši prema ekologiji i zelenim inicijativama odnose otprilike onako kako se hadezeovci odnose prema domovini i patriotizmu. Partikularno, dakle sektaški, dijelom slijedeći europske trendove, a dijelom slijedeći vlastita moralna, emocionalna i intelektualna ograničenja. I kao što HDZ-u Ustav RH i zakoni znače upravo onoliko koliko visokopozicionirani hadezeovci mogu od toga imati ustavne i zakonite osobne koristi, tako i možemašima zelene politike, među koje spada i antispecizam (kao prirodni nastavak anti-rasizma, anti-seksizma, te na koncu i anti-fašizma), služe samo dok se ne suoče s nečim ozbiljnim. Masakr vrana u Zapruđu, na Veliki petak ljeta Gospodnjega 2024, za mene je ozbiljna stvar.