Zoran Milanović pronašao je jučer alibi u ponašanju Kolinde Grabar Kitarović koja je navodno kao kandidatkinja za predsjednicu obilazila skupove HDZ-a. Znači, Milanović i SDP mogu to isto, pa i nešto još gore.
Sad više doista nije jasno: želi li Zoran Milanović biti kao Kolinda Grabar Kitarović? Ili želi biti gori od nje?
Isto vrijedi i za SDP: želi li biti isti kao HDZ ili još gori od njega?
Jer, nakon pitanja kako bi se SDP i njegovi koalicijski partneri, sljedbenici i birači postavili prema Kolindi Grabar Kitarović da je u svom mandatu napravila ono što je prošlog tjedna učinio Zoran Milanović, dakle kao predsjednica države kandidirala se na parlamentarnim izborima kao premijerska kandidatkinja svoje stranke, sada je Milanović odlučio svoju prethodnicu iskoristiti kao alibi.
"Nikada nisam, niti bi mi palo na pamet ovako uniziti dužnost predsjednika Republike kao što je to, ne jednom, učinila Kolinda Grabar Kitarović", objavio je jučer predsjednik države. "HDZ-ova pouzdanica – najprije iz srca Karamarkova, a onda iz interesa i Plenkovićeva – tumarala je po HDZ-ovim stranačkim dernecima i kao kandidatkinja i kao predsjednica Republike".
Tada, dodaje Milanović, Ustavni sud i Miroslav Šeparović nisu reagirali.
"Dobivala podršku"
"Šeparović i njegova potkupljena klika s Ustavnog suda nisu tada ni pisnuli, ni upozorenja ni odluke sročili nisu protiv njenog ‘sudjelovanja u političkoj izbornoj kampanji’. Ne, već su kao glodavci u tmini samo čekali Plenkovićeve naredbe".
I onda poanta: "Grabar Kitarović je u predsjedničkoj kampanji i prije kampanje cijelo vrijeme obilazila skupove HDZ-a i s tih skupova dobivala podršku".
Da, kao predsjednička kandidatkinja HDZ-a.
Zoran Milanović kao predsjednik Republike, i dok je na dužnosti predsjednika Republike, namjerava postati premijerski kandidat SDP-a.
"Neka mi Šeparović i ovi anonimusi objasni razliku", kazao je jučer Milanović na usporedbu s Grabar Kitarović. "To je isto".
Nije isto
Postoji, međutim, razlika između predsjedničkog kandidata i predsjednika države. Postoji razlika kad stranka podržava kandidata za funkciju predsjednika države i kad stranka predsjednika države ističe kao svog kandidata za funkciju premijera.
Kao što postoji razlika kad predsjednik Republike ispituje granice Ustava i svojih ovlasti, pa u kampanji za parlamentarne izbore podržava neku stranku ili opciju, što je bila uobičajena praksa u mandatu svakog šefa države, i kad predsjednik države postaje premijerski kandidat neke stranke, i to dok je na dužnosti predsjednika Republike.
Također, jučer su mediji izvadili izjave Peđe Grbina iz listopada 2015. godine gdje je tadašnji saborski zastupnik SDP-a pozvao hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da "prestane biti glasnogovornica HDZ-a i da počne raditi u skladu sa svojim ustavnim ovlastima", a poručio je i tadašnjem šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku da se "prestane skrivati iza njezinih skuta".
Kao što se Grbin sada skriva iza Milanovićevih.
I što sad Milanović i SDP zapravo žele?
Žele li raditi isto ono što su radili Kolinda, Karamarko i HDZ? Jer ako su to radili hadezeovci, mogu i esdepeovci?
Podigli letvicu
Ili žele otići korak dalje, podići letvicu, još više probiti granice Ustava i ustavnih ovlasti predsjednika države, odbijati upozorenja Ustavnog suda, ignorirati apele Državnog izbornog povjerenstva, pa Milanovića kao predsjednika i nestranačku osobu akrtivno koristiti u kampanji i čak predložiti za svog kandidata za premijera?
To ni HDZ nije napravio. To ni Kolinda Grabar Kitarović nije napravila.
Ali to će napraviti Milanović, Grbin i SDP.
Pokušaji, dakle, da se u Kolindi Grabar Kitarović, Tomislavu Karamarku i HDZ-u pronađe opravdanje za ove Milanovićeve "rijeke pravde" koje će pomesti Ustav, podjelu vlasti, demokratske standarde u Hrvatskoj, prikazuju glavnu oporbenu stranku u još gorem svjetlu.
Može HDZ, pa može i SDP
Osim što Milanović odbacuje presude Ustavnog suda, koji je te famozne 2015. godine bio u drugačijem sastavu i na čijem čelu tada nije bio prozvani Miroslav Šeparović, pronalazi u ponašanju HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović opravdanje za svoje postupke.
HDZ je kršio Ustav, pa može i SDP. Kolinda je podržavala HDZ, pa može i Milanović postati premijerski kandidat SDP-a. HDZ je politizirao i pokorio institucije, pa onda valjda može i SDP.
I budući da birači HDZ-a slijepo podržavaju svoje kandidate i predsjednicu države, to se očekuje i od birača SDP-a i glasača lijevo-liberalne opozicije.
Ili će ih u suprotnom odnijeti "rijeke pravde".
Krive rijeke
Rušenje HDZ-a s vlasti trebalo bi donijeti i rušenje HDZ-ove političke prakse, njegova srozavanja demokratskih standarda, njegove zlouporabe funkcija, kršenja Ustava, gaženja institucija. A ne samo instaliranje nove političke opcije koja u vladavini HDZ-a pronalazi alibi za svoje postupke.
Osim "rijeke pravde" trebali bismo možda nekad dobiti i "rijeke prava". Ili makar "rijeke demokracije". Inače sve ovo nema smisla.
