Umjesto da Plenković iskoristi ove izbore kako bi upozorio na hibridni rat, na kampanju laži i političkih podmetanja, da se usprotivi huškanju i radikalnoj retorici, on se s time javno sprda, ruga i evidentno naslađuje.
Nije jasno zašto se baš Andrej Plenković jučer sprdao s desničarskim huškanjem protiv Tomislava Tomaševića, u trenutku kad je u javnost izašla informacija - kasnije opovrgnuta - da kandidat Možemo! ima policijsku zaštitu u kampanji.
Jer upravo je njemu desničarski terorist zapucao na vrata Banskih dvora, kao i na policajce koji su ga čuvali.
"Vi sad imate ucviljeno naricanje svih tih ljudi koji inače šute na to", komentirao je Plenković pitanja novinara o predizbornom huškanju Miroslava Škore. "Imate ljevicu koji sada plače, a inače šuti, imate Škoru koji sad drugima govori ono što inače govori nama i svi su začuđeni. Važno je da svi progledaju".
Doduše, njemu je trebalo nekoliko dana da progleda i napad na Banske dvore nazove terorizmom. Da bi onda sve svalio na Zorana Milanovića, umjesto na radikalnu desnicu iz čijih je redova regrutiran napadač.
Ruga i naslađuje
I tako, umjesto da Plenković iskoristi ovu kampanju kako bi upozorio na hibridni rat i kampanju laži i političkih podmetanja, o kojoj je i sam prije nekoliko godina govorio, da se usprotivi huškanju i radikalnoj retorici koja proziva "ekstremnu ljevicu" i poručuje da ona "mora biti zaustavljena", on se javno sprda, ruga i evidentno naslađuje.
Premijer je, eto, bitniji od opasnosti. Njegova taština važnija od njegove funkcije. Izborna kampanja ispred političkih principa, a obračun s protivnicima iznad uloge predsjednika Vlade.
Plenković postojano vodi brigu o vlastitoj sigurnosti, zato je policija svojedobno i uklonila nositelja listića s natpisom "Ćaća", kako ne bi ugrožavao premijera u prolazu.
Ali ovdje se radi o sigurnosti kandidata u izbornoj kampanji. O kandidatima koji nemaju osiguranje, kao što ga ima premijer, niti imaju policijski i sigurnosni aparat koji ih štiti od radikala, ekstremista, huškača i širitelja laži.
Meta na leđima
Tomislavu Tomaševiću u drugom krugu izbora stavljena je meta na leđa.
I jučerašnja informacija o tome da mu je dodijeljena policijska zaštita nije bila nimalo iznenađujuća.
Tomašević dolazi na čelo grada čiji gradonačelnik je dvaput završio u zatvoru i pod optužnicama, čiji suradnici su na sudovima, preuzima grad koji je zarobila korupcijsko-klijentelistička hobotnica i premrežila interesna mafija.
Također, Tomašević se u kampanji nalazi na udaru desničara koji prijete da će stati na put "ekstremnoj ljevici", "rodnim semaforima", "lezbijskim sindikalistima".
Plenković se sa svime time sprda i naziva to "ucviljenim naricanjem".
Sigurna Hrvatska
Premijer ne razumije da njegova dužnost nije samo se brinuti za vlastitu sigurnost, već za sigurnost svih građana, za javnu sigurnost, za sigurnost izbornog procesa, a protiv podmetanja i huškanja, širenja laži preko medija i društvenih mreža, protiv prijetnji i straha u javnosti.
Umjesto toga, on se jučer naslađivao: "Svi ovi koji su šutjeli na Milanovićevo gađenje cijele scene, ljudi iz medija, komentatora, televizija, ljudi iz nevladinih udruga, svi su oni šutjeli, a sad malo plaču jer se i njih tiče".
Tako govori nositelj slogana "Sigurna Hrvatska".
Umjesto da osudi i zaustavi takve pojave, Plenković u njima uživa jer se događaju drugima, kao što ih ponovno koristi za politikantske obračune s Milanovićem (više) i Škorom (manje), te za prozivanje medija, novinara, nevladinih udruga.
