Zasukale su rukave: 'I zidove rušimo za djecu s autizmom...'

Ujutro su terapeutkinje djeci s teškoćama u razvoju. Nakon posla obilaze tvrtke i nadležne u gradovima diljem Splitsko-dalmatinske županije u nadi da će im netko pomoći.

Poslijepodne odlaze u budući prostor udruge Naš svijet u Getaldićevoj ulici u Splitu gdje ih čeka – bauštela. Ovo je u kratkim crtama priča o spomenutoj udruzi i dvjema terapeutkinjama, Katiji Borčić i Ivani Skuzin, koje brinu o razvoju 45 djece s teškoćama u razvoju.
Iz prostora u kojem su trenutačno i koji je neadekvatan te preskup moraju izaći 15. lipnja. Do tada moraju urediti 100 četvornih metara potpuno derutnog poslovnog prostora, bivše pizzerije, koji su prije mjesec i pol dana dobile od Grada Splita.

Mame ih nose na rukama


- Prostor u kojem smo sad je na drugom katu stambene zgrade, a imamo mnogo djece koja imaju motorička oštećenja. Njih mame nose na rukama, a neki imaju i 50 kilograma. Nemamo parking, nemamo pristup za osobe s invaliditetom, nemamo potrebna rješenja i ne možemo na natječaje. Najam nam je 3000 kuna, a ovdje će nam biti četiri puta manji. Ako ne uspijemo urediti prostor u Getaldićevoj do 15. lipnja, udruga ide na ulicu. Nemamo vremena čekati hoće li nam netko ‘dati ruke’. Moramo zasukati rukave i napraviti što možemo – priča nam Katija, koja je zajedno s kolegicom Ivanom uspjela animirati vlastite prijatelje, ali i roditelje djece korisnika da pomognu u radovima. 
- Prostor koji smo dobili od Grada Splita u užasnom je stanju. Ja sam sama čupala pločice, što i nije bilo teško jer su od starosti bile potpuno odlijepljene. Morale smo angažirati malo muške snage da nam sruše zidove, ali nas dvije uz pomoć majki naših malih korisnika uzele smo lopate u ruke, skupljale šutu, spremale u vreće... Prije nekoliko dana dobile smo donaciju građevinskog materijala, tu je bilo oko dvije tone blokova i 250 kilograma ljepila. Pozvali smo mi ekipu preko Facebooka da dođe pomoći, ali sve se tako brzo odvilo da nismo mogli više čekati da netko dođe. Pa smo nas četiri same sve unijele unutra – prepričava nam Katija koja se nada da će do roka uspjeti urediti prostor.

To se nadaju i roditelji 45 djece, jer se svi oni ne mogu osloniti samo na državni aparat da im pomogne u rehabilitaciji. Država je, poslovično, spora i troma, nema dovoljno educiranih kadrova pa djeca, umjesto rane intervencije koja garantira i bolji napredak, prilično kasno dobivaju pomoć. A i kad dobiju termin za tretman, to je jako rijetko i vremenski kratko. Zbog toga se roditelji više oslanjaju na udruge poput ove i rado će pomoći da se nešto pokrene.

Rade sve fizikalne poslove

Dolaze s Hvara, iz Krila Jesenice, Klisa, Solina, Kaštela, Seget Vranjica, Trogira, a teškoće su različite - cerebralna paraliza, govorno-komunikacijske teškoće, djeca s poteškoćama iz autističnog spektra, Down sindrom, senzorni poremećaji... Katija, koja je ujedno predsjednica udruge, senzorni je terapeut, dok je Ivana defektolog rehabilitator. 
- Tu su djeca kojima je ograničeno vrijeme korištenja usluga socijalnog sustava, kao i djeca koja još uopće nisu ušla u sustav. O njima mi brinemo jer država ne može. A sve udruge, pa tako i naša, prepuštene su same sebi. Mnogi obećavaju, a rijetko tko zaista i pomogne. Mi smo pod nadležnošću županije, ali ništa od njih. Od gradova je jedino konkretno pomogao Dalibor Ninčević, gradonačelnik Solina – kaže Katija smijući se kako mame njihovih korisnika rado pomažu u svemu, no najdraže im je kad treba odraditi “fizikalu”.