Zaljubljeni u Auschwitzu: On je bio SS-ovac, a ona Židovka...

'Kad bi ulazio u baraku u kojoj sam radila, prolazio je pokraj mene i jednom mi prigodom dobacio papirić s porukom. Premda sam je odmah morala uništiti, uspjela sam pročitati što je pisalo na njoj: 'Zaljubljen - zaljubljen sam u tebe'. Osjećala sam se jadno. Mislila sam da je bolje da umrem nego da budem sa SS-ovcem - opisuje Laurence Reese u svojoj knjizi Nacisti i konačno riješenje, situaciju u kojoj se našla Helena Citrónova, mlada češka Židovka , zatvorenica u Auschwitzu.

Naime, ona je je radila u velikom skladištu u Auschwitzu nazvanom 'Kanada', u kojem su stvari osuđenih na smrt bile sortirane prije nego su poslane u Berlin. 

Tu je 1942. godine upoznala jednog od zapovjednika SS-ovca Austrijanca Franza Wunscha. Sve je počelo kad je Citrónová natjerana da otpjeva pjesmu na Wunschov rođendan, isti dan kad je trebala biti poslana u smrt. 

Slao joj darove i izjavljivao ljubav

No mladi Wunsch zagledao se u lijepu Židovku i počeo je obasipati pažnjom. Slao joj je kolače i poruke u kojima joj je izjavljivao ljubav, iako je ona sve prvotno doživljavala s gnušanjem. 
- Mislila sam da bih radije umrla nego bila u vezi sa SS-ovcem. Dugo vremena nakon toga postojala je samo mržnja. Nisam ga mogla ni pogledati - izjavila je godinama poslije Citrónová, objašnjavajući kako su se njezini osjećaji prema Wunschu lagano mijenjali tijekom vremena.

U jednom trenutku u Auschwitz joj je došla sestra s djecom, te su svi trebali biti poslani u plinsku komoru. Tad je Citrónová odlučila da je vrijeme da potraži pomoć od svojeg SS obožavatelja. 

 - On mi je rekao: 'Brzo mi reci sestrino ime, prije nego bude prekasno'. Ja sam mu odgovorila: 'Nećeš moći ništa učiniti. Došla je s dvoje djece'. A on je odgovorio: 'Djecom? To je drugačije. Djeca ne mogu živjeti ovdje.' I tako je otrčao u krematorij i pronašao moju sestru - ispričala je Helena Citrónova.

S vremenom je i ona njega zavoljela

Wunsch je uspio spasiti Heleninu sestru Rozinku tvrdeći da radi za njega u 'Kanadi', ali nije mogao učiniti ništa za njezinu djecu.

- Wunsch je imao vlastiti ured u 'Kanadi' i smišljao bi najrazličitije isprike kako bi potakao Helenu da mu dođe. Jednom je zatražio da mu uredi nokte. 'bili smo sami', kaže Helena. 'Uredi mi nokte tako da te mogu gledati barem na minutu'. A ja sam odgovorila, 'Ne dolazi u obzir, čula sam da ste ubili nekoga, jednoga mladoga čovjeka tamo uz ogradu'. Uvijek je govorio kako to nije istina....A onda sam mu rekla, 'Ne zovite me u ovu sobu...nikakvo manikiranje, ništa. Ja ne uređujem nokte drugima. Okrenula sam se i rekla ' Sad odlazim, ne mogu vas više gledati'. Poviknuo je na mene i odjednom se pretvorio u SS-ovca: 'Ako prođeš kroz ta vrata, mrtva si'. Izvukao je pištolj i počeo mi prijetiti. Volio me je ali ja sam mu povrijedila samopoštovanje, njegov ponos. 'kako to misliš otići bez mog dopuštenja?' A ja sam odgovorila, 'Ubijte me! Ubijte! Radije ću umrijeti nego igrati ovu dvoličnu igru. 'Nije naravno pucao u mene, a ja sam izašla' - opisuje Rees odnos između Židovke i SS-ovca u najvećoj tvornici smrti.

S vremenom je, međutim, Helena shvatila da se - bez obzira na to kako to nevjerojatno zvučalo - može pouzdati u Wunscha. Svijest o njegovim osjećajima pružala joj je 'neku sigurnost'. Mislila je, 'ta osoba neće dopustiti da mi se što desi' 

No ona je dugo vremena samo spavala s njim zbog situacije u kojoj se nalazila, bez osobne želje... Da bi tek pred kraj otkrila u kolikoj mjeri su se i njezini osjećaji promijenili.

- Ponajviše zato što je njezinoj sestri spasio život, Helenini osjećaji prema Wunschu počeli su se mijenjati iz temelja: 'Naposljetku, kako je vrijeme protjecalo, zaista sam ga zavoljela. Više nego jednom stavljao je (zbog mene) život na kocku' - navodi Rees u svojoj knjizi.

'Život je radi mene izložio pogibelji'

Wunsch je nastavio štititi Helenu i njenu sestru sve do raspuštanja Auschwitza.

- Kad su zatvorenici Auschwitza bili poslani na marš, Wunsch je učinio posljednju gestu prema voljenoj ženi - židovskoj zatočenici Heleni Citronovoj. Dok je Helena sa sestrom Rožinkom sva se tresući stajala kraj ulaza u logor, donio joj je dva para toplih cipela . krznom obloženih čizama. Svi ostali nesretnici nosili su klompe obložene novinskim papirom. 'Zaista je život izložio pogibelji'. Wunsch joj je rekao kako ga sada šalju na bojišnicu, ali da će njegova majka u Beču pomoći i njoj i njezinoj sestri, jer kao Židovke na kraju rata nisu imale kamo drugamo poći. Gurnuo joj je u ruke komadić papira s majčinom adresom. No, kad ih je Wunsch napustio, Helena se prisjetila riječi svog oca: 'Nikad ne zaboravljaj tko si'. Naglašavao je kako uvijek mora pamtiti 'Židovka sam i Židovkom moram ostati'. Tako je bacila papirić s adresom Wunschove majke. - piše autor u svom djelu.

Wunsch je poslije rata dvije godine očajnički tražio Helenu. Nije je uspio pronaći. Uhićen je 1972. godine.

Na suđenju svjedočile Helena i njena sestra

Na suđenju u Beču te iste godine opisan je kao prirodni 'Mrzitelj Židova' koji se ponekad radio na zloglasnoj "rampi" - mjestu odabira zatvorenika koji su stizali vlakovima iz cijele okupirane Europe i odlučivao hoće li oni  živjeti ili umrijeti.

Sud je saslušao iskaze o njegovoj grubosti prema zatvorenicima i premlaćivanja muškarce i žene podjednako. Bio je na dužnosti i u plinskim komorama, gdje je pomoću Zyklon-B pesticida pogubljivao zatvorenike.

NEOBIČNA LJUBAVNA PRIČA Udala se za čovjeka koji joj je tetovirao broj u Auschwitzu

- Zaljubio sam se u Helenu Citrónovu i to me promijenilo. Postao sam nova osoba pod njezinim utjecajem. 

Unatoč onome što je sudac izjavio da je bilo 'i više nego dovoljno dokaza o krivnji' i sudjelovanju u masovnim ubojstvima, Wunsch je oslobođen zbog zastare nad ratnim zločinima, kakvi su postojali u Austriji.

Helena i njezina sestra svjedočile su mu u prilog.

 - Činjenica je da sam preživjela zahvaljujući njemu. Nisam to odabrala, nego se samo dogodilo. Bila je to veza kakva se mogla dogoditi samo na takvom mjestu, kao na drugom planetu - kazala je Helena koja je preminula četiri godine prije Wunscha.

Franz Wunsch umro je na današnji dan 2009. godine dok je Helena Citrónová umrla četiri godine ranije.