Christian Wirth, zloglasni zapovjednik logora smrti Belzec u jugoistočnoj Poljskoj, ubijen je na današnji dan prije 75 godina dok je putovao iz Trsta u Rijeku. Ubili su ga jugoslavenski partizani
ZAPOVJEDNIK LOGORA SMRTI
Zajapuren i znojan vlastitim je rukama u logoru ubijao Židove
SS Haupsturmfuhree (satnik) Christian Wirth došao je u prosincu 1941. preuzeti zapovjedništvo nad Belzecom. U to doba imao je 56 godina. Po struci je bio stolar, borio se u Prvom svjetskom ratu, odlikovan za hrabrost, pristupio nacističkoj stranci i potom tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća radio za Gestapo u Stuttgartu. Godine 1939. uključio se u programe eutanazije duševno oboljelih i pomagao pri ubijanju tih ljudi ugljičnim monoksidom iz boca.
- U području Lublina 1941. nastavio je provoditi program eutanazije. Poznat po nadimku 'Divljački kršćanin', Wirth je bio sadist. Nekom prigodom primijećen je kako bičem udara jednu Židovku i tjera je u plinsku komoru, a poznato je i da je vlastitim rukama ubijao Židove. Sav zajapuren i znojan, psovkama je svoje ljude poticao na zvjerstva.
Prilagođavao postojeće tehnike ubijanja
- Taj čovjek, vrijedan svakog prezira, u Belzecu je mogao sve svoje nakupljeno iskustvo ubojice iskoristiti na jednom mjestu. Odlučio je služiti se ugljičnim monoksidom kao sredstvom za ubijanje, ali ne iz posebnih spremnika kao u plinskim komorama što su upotrebljavane u programu eutanazije već iz običnih motora s unutarnjim sagorijevanjem kao što je nekoliko mjeseci prije Widmann već učinio u Bjelorusiji( op.a. dr. Albert Widmann bio je potporučnik iz Tehničkog instituta Kriminalističke policije, inače imao ključnu ulogu u razvijanju tehnike ubijanja mentalno oboljelih plinom). - piše u svojoj knjizi Auschwitz - nacisti i 'konačno rješenje' autor Laurence Rees.
On nadalje objašnjava kako su tri male plinske boce bile ugrađene u zgradu od cigala preuređenu tako da podsjeća na prostorije za tuširanje, a ugljični je monoksid izlazio iz lažnih glava na tuševima. Koristeći se do tog trenutka ugljičnim monoksidom iz automobilskih motora i lažnim tuševima, Wirth je samo prilagođavao postojeće tehnike ubijanja. Shvativši da će golem broj novopridošlica ostati na životu tek nekoliko sati, najprije je mogao odbaciti gradnju golemih kompleksa zgrada kakvi su karakteristični za Auschwitz i Dachau.
Za logor smrti - za razliku od koncentracijskog logora- trebalo je razmjerno malo zgrada i postrojenja pa se mogao podignuti na malom prostoru.
Privlačile su ga i emotivne patnje Židova
- Posjetitelji Belzeca, Sobibora i Treblinke ostaju zapanjeni skromnom veličinom tih logora smrti. U ta je tri logora ubijeno oko 1.7 milijuna ljudi - 600 000 više od ukupnog broja ubijenih u Auschwitzu - a sva tri bi stala na područje što ga je pokrivao Auschwitz - Birkenau i još bi ostalo slobodnog prostora- objašnjava Rees u svojoj knjizi.
Tri su kategorije ljudi radile u Belzecu, a potom i u ostala dva logora smrti.
- U prvoj su skupini bili Židovi. Wirth je brzo shvatio da angažiranje Židova u procesu ubijanja neće samo njegove ljude poštedjeti emotivnih trauma, već će i smanjiti broj ljudi potrebnih za upravljanje logorom. Njegovu izvitoperenu psihu privlačile su i emotivne patnje kojima su bili izlagani ti Židovi. Tako je s prispjelih transporta odabrano nekoliko stotina zdravih i jakih Židova i zaposleno na pokapanju leševa, čišćenju plinskih komora i pregledavanju i slaganju goleme količine odjeće i ostalih predmeta što su se velikom brzinom nagomilavali u logoru - navodi Rees.
Ukrajinski čuvari činili su drugu kategoriju radnika. Njih stotinjak, raspoređeni u dvije čete, obavljali su osnovne zadaće nadzora u logoru. Poznati po brutalnosti, mnogi od tih Ukrajinaca nekad su se borili u redovima Crvene Armije, prošli novu obuku pod Nijemcima i potom im je pružena prilika da pobjegnu od strahota po logorima za ratne zarobljenike.
- I onda naravno u trećoj kategoriji su bili Nijemci. No Wirth je mehaničko upravljanje strojem za ubijanje vješto prepustio drugim nacionalnostima, pa je tako samo dvadesetak njemačkih SS-ovaca bilo potrebno uključiti u taj ubilački proces - objašnjava autor.
Ubili ga jugoslavenski partizani
Negdje u ožujku 1942. s dolaskom prvog transporta u Belzec, Wirth je ostvario Himmlerov san. Podigao je tvornicu za ubijanje u kojoj se moglo pobiti stotine tisuća ljudi dok je s njom upravljala tek šačica Nijemaca, zaštićena od psihičke štete kojoj su bili izloženi streljački strojevi na istoku.
Laurence Rees naglašava kako je doista je mračna ironija da se Belzec, Sobibor i Treblinka danas ne spominju u istom dahu sa Auschwitzom jer upravo su samo nacisti željeli izbrisati ta imena iz povijesnog sjećanja i nastojali osigurati da im, nakon što su obavili svoje ubilačke zadaće, nestane svaki fizički trag.
Davno prije završetka rata nacisti su uništili te logore, očistili zemljište i pustili da na njemu izraste šuma ili ga ponovo izorali u njive.
Wirth je ubijen na današnji dan 1944. godine. putovao je po službenom poslu iz Trsta u Rijeku u otvorenom automobilu. Kod mjesta Hrpelja i Kozine na području današnje Slovenije, na cesti prema Rijeci, ubili su ga jugoslavenski partizani.
Satnik koji je poslao u smrt stotine tisuća ljudi pokopan je sa svim vojnim počastima na njemačkom vojnom groblju u blizini Trsta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
