Zadužen da provodi eutanaziju, sterilizaciju i prisilne pobačaje

Ambiciozni 28- godišnji Karl Brandt se pridružio Hitlerovoj stranci 1932. godine i vrlo brzo brzo postao SS oficir. Četiri godine ranije ovaj sin pruskog oficira rođen na današnji dan 1904. godine završio je studij medicine, specijalizirajući  kirurgiju glave i kralježnice.

Dolaskom Hitlera na vlast 1933. svoju odanost nacističkoj ideologiji najprije je pokazao vršeći abortuse ženama za koje je smatrano da imaju genetičke nedostatke poput mentalnih poremećaja ili fizičkih hendikepa. 

U to vrijeme, to je bila sasvim normalna stvar, jer je nacistička propaganda čak objavljivala plakate na kojima su stanovništvo upozoravali da ljudi s nasljednim bolestima koštaju društvo 60.000 maraka tijekom života, te da takve slučajeve treba spriječiti. Uskoro, već 1934. godine Brandt je postao Hitlerov osobni prateći liječnik i jedan od najviših časnika u Trećem Reichu, a nije prošlo mnogo kad je došao na mjesto šefa nacističkog programa eutanazije – zloglasne Aktion T4.

Hitler je, poznato je ,bio zaluđen planom čiste rase. Samo do početka rata 1939. sterilizirao je preko 400 tisuća ljudi, a najmanje 70 tisuća je eutanazirano.

Bolesni troše državni novac

Aktion T4 (nazvan po adresi Tiergartenstrasse 4 u Berlinu gdje je bilo sjedište programa)  bio je tajni program ubijanja osoba s neizlječivim bolestima ili s fizičkim i mentalnim nedostacima, pod izlikom da njihovo ostavljanje na životu nepotrebno troši državni novac. 
Pretpostavlja se da je na taj način ubijeno više od 200.000 ljudi (po nekim procjenama čak 275 tisuća). Programi eutanazije uključivali su sistematska ubojstva starijih osoba, psihičkih bolesnika, neizlječivo bolesnih pacijenata te deformirane djece. Takve su osobe smatrane "beskorisnim izjelicama" koje su samo na teret njemačkoj vojnoj mašineriji. Ubijali su ih u bolnicama i staračkim domovima plinom ili injekcijom.

'Ubit ćemo ih plinom'

Brandtova medicinska etika zapravo se nije mnogo razlikovala od razmišljanja drugih njemačkih liječnika u to vrijeme. On je vjerovao da zdravlje društva u cijelini treba imati prednost nad zdravljem pojedinih članova društva.. Društvo je promatrao kao organizam koji treba biti izliječen, a najslabiji dijelovi društva - a to su invalidi, psihički bolesni i neizlječivo bolesni - su samo dijelovi koje treba ukloniti da bi cijeli organizam bio zdrav i besprijekorno funkcionirao. On je smatrao da samo radi u interesu javnog zdravlja. A takvim "bespomoćnim stvorenjima" trebalo bi, smatrao je Brand, omogućiti "milosrdnu smrt".

Hitler je pitao Brandta na koji način te ljude ubiti, a da se to ipak izvede najhumanije što može?  Brandt mu je odgovorio da je najbolje koristiti ugljični monoksid. Führer se s tim složio i uputio ga da uz pomoć drugih liječnika koordinira ta masovna ubojstva.

'Samo sam služio Domovini'

Doktor Brandt dogurao je do visokog čina SS-Gruppenführera (ekvivalent vojnog generala). On i njegova supruga Anni bili su članovi Hitlerovog privatnog kruga u ljetnikovcu u Berchtesgadenu. Posebno se dobro slagao sa Hitlerovim omiljenim arhitektom i ministrom naoružanja elegantnim i uglađenim Albertom Speerom koji je zajedno sa suprugom Margarete bio rado viđen gost u Hitlerovom ljetnikovcu.

Nakon rata saveznici su ga uhitili. Osuđen je i smaknut vješanjem 2. lipnja 1948. godine u bavarskom zatvoru Landsberg.

Dok je stajao na vješalima posljednje riječi su mu bile: "Nije sramota stajati na ovoj skeli. Moja smrt je čista politička osveta. Služio sam svojoj domovini kao i mnogi prije mene..."Njegov govor je prekinut kad mu je stavljena crna kapuljača na glavu.