'Za suborca 
Antu napravio sam ovo vino, sada ćemo ga popiti'

Mihajlo Matokanović Mijo (55) iz Uskoka kraj Stare Gradiške na dan uhićenja generala Ante Gotovine dao je izraditi bocu s njegovim likom koju je napunio vinom.

- Tada sam se zarekao da ću to vino popiti s Gotovinom kada izađe iz pritvora. Bio sam uvjeren da će se to kad-tad ispuniti. Hvala dragom Bogu na tome. Nikad nisam prestao vjerovati u generalovu nevinost, kao i u nevinost Mladena Markača. U Gotovinino poštenje i pravednost osobno sam se uvjerio 1991. godine dok je sa svojim dečkima više od mjesec dana proveo na novogradiškom ratištu - rekao je Mijo Matokanović dan nakon što su se generali vratili u Hrvatsku.

- Ante Gotovina je došao je u kolovozu 1991. godine u Novi Varoš kada nam je zaprijetio Banjalučki korpus JNA. Bilo mu je to prvo ratište u Domovinskom ratu, ali zbog njegova iskustva odmah se vidjelo da je pravi borac. Sa svojim dečkima stao je na prvu crtu. Osim što je vojnik, on je čovjek s lavovskim srcem. Voli domovinu, ali i svakog čovjeka, teško se miri s nepravdom. Od svakog je vojnika tražio da se ponaša dostojanstveno - sjeća se tih dana Mijo dodajući kako je Gotovinu bilo teško pratiti.

- Čovjek je za njega bio sve, nikad nikoga nije ostavljao. Uvijek je tražio nekoga od domaćih da ide s njim kada bi išao u izvid terena. Najčešće bi tražio mene i pokojnog Stevu Srbina koji je, zajedno sa svoja dva brata i ocem, ostao s nama braniti Hrvatsku. U početku je bilo i smiješno. Primijetio sam da kada bi god išli kroz šume i varoška polja, Gotovina uvijek drži pištolj u ruci. Jednom sam ga pitao zašto to radi. Nasmijao se i rekao: 'A što ću drugo kada me kroz ova bespuća vode Mihajlo i Stevo'. Zatim je dodao da se šali. 

Gotovinina hrabrost, mudrost i odlučnost pokazala se kada su četnici ubili Božidara Glodića iz Hercegovca, pripadnika I. gardijske brigade, u šumi Prašnik kraj Novog Varoša. Ostao je stotinjak metara od njihovih rovova. Ante je rekao idemo po njega. Pogledali smo se i u sebi pomislili što je ovome, je li lud? Nije odustajao, krenuo je prvi i mi za njim. Puzali smo kroz travu. Ponijeli smo deku i došli do poginulog. Stavili smo ga na deku i vukli više od stotinu metara na naš teritorij, glavu nismo smjeli promoliti iz trave. Kada smo bili na sigurnom, napravili smo priručna nosila i nosili poginulog oko šest kilometara do Gornjih Bogićevaca - rekao je Mijo Matokanović.

- Na prvoj sjednici Općinskog vijeća Stara Gradiška donijet ćemo odluku o pozivu generalu Gotovini da dođe u Staru Gradišku i primi povelju počasnoga građanina. Dodijelili smo ju je prije tri godine, ali iz poznatih razloga nismo mu je uspjeli uručiti. Nakon toga pozvat ću ga u svoje dvorište da popijemo vino - rekao je Mijo Matokanović brišući suze.

"Gdje prođete s puškom u ratu, morate proći s ponosom u miru"

Gotovina nam je uvijek govorio: "Vodite računa da tamo gdje prođete s puškom u ruci, s ponosom možete proći i u miru", sjeća se ratnih dana Mijo Matokanović dodajući kako je Gotovinu bilo teško pratiti.

- Nikad nije mirovao. Uvijek je sve htio provjeriti, pa tek onda donijeti odluku o djelovanju. Njegovi ljudi su za njega bili sve, nikad nikoga nije ostavio na cjedilu.