Erdovan Pršlja ni danas ne zna gdje su posmrtni ostaci njegova oca Tomislava, koji je ubijen 1991. u selu nedaleko od Vukovara
U RATU IZGUBIO I BRATA
Za ocem Tomislavom traga 32 godine: 'Nije htio bježati, četnici su ga mučili, a zatim i ubili...'
Sve do početka 1990. Hrvati i Srbi zajedno su živjeli u Berku, malenom selu kraj Vukovara. A onda su, u jednom danu, Srbi ubili 56 dojučerašnjih susjeda i prijatelja Hrvata.
Među njima je bio i Tomislav Pršlja. Imao je 51 godinu, suprugu Anđu i šestero djece. Imao je starog oca i majku te nešto zemlje, koju je obrađivao da prežive. Nikad se nikome nisu zamjerali, a mama Anđa borila se za zdravlje dvoje najmlađe djece, koju je morala voditi na dijalizu.
- U travnju 1990. nekolicina je odlučila osnovati HDZ u Domu kulture. Srbi su prijetili svima koji su došli, razbijali nam aute, pucali na kuće iz oružja koje su dobili od JNA. Braći i meni postalo je jasno da se sprema rat. Pokojni brat Željko i najstariji Petar prijavili su se u kolovozu u postrojbu Prvi hrvatski redarstvenik, a brat Stipo i ja u ZNG. Tata je bio na barikadama. Do zadnjeg dana nas četvorica braće bili smo u Vukovaru - prisjetio se 2020. jedan od Tomislavovih sinova, Erdovan Pršlja (54). Iako s obitelji živi u Zagrebu još od progonstva, većinu godine provodi u Berku.
Nažalost, rat im je uzeo oca i brata Željka.
- Berak je okupiran 2. rujna. U selo je upala organizirana srbočetnička vojska i taj dan ubili su sve koje su vidjeli na ulici. Na dan okupacije u kući je s tatom bio pokojni brat Željko, koji je došao kući s terena da se odmori. Jedan mještanin koji je imao kamion natovario je sve koji su htjeli pobjeći iz sela te su izašli u posljednji čas. Među njima je bio i brat Željko. Tata nije htio ići iako ga je brat nagovarao i gurao u kamion. Puno starijih mještana nije htjelo ići. Oni su naivno vjerovali da im nitko neće ništa učiniti, da nikome nisu naudili, da ni za što nisu krivi, a došle su zvijeri koje su ih pobile - opisao je Erdovan.
Sve ljude koji su ostali u selu zarobili su 4. rujna, među njima i njegova oca.
- Radili su im svakakve strahote, bacali ih u bunare, gurali im štakore u usta. Mojeg oca su posebno jako mučili i zlostavljali zbog nas sinova. Iz kuće su ga doveli pred mjesni ured i tamo ga tukli palicama. Na kraju su ga odveli na pašnjak i tamo ga ubili. Tri četnika u tom su trenutku bila s njim i ja znam tko su oni. Nakon što su ga ubili, poslali su dvojicu po njegovo tijelo. Htjeli su ga pokopati na groblju, ali četnici nisu dali nego su naredili da ga se zakopa na pašnjaku pod jednom vrbom - govori Erdovan. Tijelo njegova oca, kaže, ondje je bilo do 1993., kad je u selo opet došla JNA.
- Zatvorili su prilaznu cestu prema Berku, dovezli bager i kamion, iskopali posmrtne ostatke mojeg oca i odvezli ih tko zna kamo. Do danas ne znamo gdje su. Prema našim saznanjima, tad su iskopali samo tijelo mojeg oca - kaže Erdovan, koji je nakon pada Vukovara završio u logorima.
U Vojnom istražnom zatvoru u Beogradu osuđen je na smrt jer je bio osnivač HDZ-a i branitelj, ali pustili su ga 14. kolovoza u razmjeni “svi za sve” sa 176 njegovih suboraca. Brat Stipo, koji je u ratu bio ranjen tri puta, uspio je izaći iz grada u proboju, a tijelo brata Željka pronašli su tek 1998. u masovnoj grobnici na Novom groblju u Vukovaru.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
