Olga Tokarczuk je, godinu prije no što će dobiti Nobela za književnost, u Expressu otvoreno progovorila o o poljskom društvu, desnici, obnavljajućem nacionalizmu, prijetnjama, feminizmu...
Za mene su poljski nacionalizam i konzervativizam strašna stvar, osjećam se kao u klopci...
Jedna od najvažnijih autorica suvremene književnosti, Olga Tokarczuk, bila je 2018. gošća Festivala svjetske književnosti u Zagrebu. Iste joj je godine u svibnju bila uručena prestižna nagrada Man Booker International za romani “Beguni”, a godinu kasnije je objavljeno da je osvojila i Nobela za književnost! U prijevodu Mladena Martića nakladnička kuća Fraktura objavila je njezin roman “Knjige Jakubove”, koji kao i nagrađena joj prethodnica govori o putovanju, ovaj put kroz poljsku povijest potresajući snažno iluziju o poljskom identitetu utemeljenu na subjektivnoj viziji nacije kojom se ne propituju odnosi prema vjerskim manjinama, multikulturalnosti i mnogojezičnosti. “Knjige Jakubove” vode nas u pitoreskni svijet Poljske 18. stoljeća. U tom okruženju siromaštva, bolesti i praznovjerja niotkuda se pojavljuje turski Židov Jakub Lejbowicz (kasnije Frank) tvrdeći da je Božji poslanik. Kroz iscrpnu biografiju ovog vještog trgovca i propovjednika autorica prikazuje odnose triju religija koje su koegzistirale na ovom području te izrazito negativan odnos prema Židovima. Jakub u Poljsku donosi “frankizam”, religijski pokret koji je osporavao pravila židovske vjere priznajući Trojstvo i Bogorodicu. Ta su uvjerenja zapečatili prelaskom na katoličanstvo, što će Jakub učiniti u Lavovu 1759. godine te uzeti ime Józef. Roman je u desničarskim krugovima izazvao b