Vukovarska bolnica sačuvala je sjećanje na život u ratu 1991.

Na vratima podruma vukovarske bolnice naslagane su vreće s pijeskom, kao za vrijeme rata. Iznad ulaza je nijemi svjedok vremena, gelerima izbušen veliki znak Crvenog križa. Iako je jasno upozoravao da je to objekt koji se po svim ratnim konvencijama ne bi smio granatirati, baš je on bio omiljena meta pilota JNA i vojske koja ga je nemilice gađala.

Nekad krvavi podrumski hodnici, koji su 1991. bili prepuni ranjenika, danas su pretvoreni u memorijalni centar. Lutke od stiropora omotane zavojima vjerno dočaravaju život ranjenika i osoblja koji su u podrumu boravili do konačnog pada Vukovara. U nekoliko soba smješteni su oni bolnički ležajevi na kojima su tada ležali ranjenici. Tu su i dječji inkubatori koji su spasili 16 beba rođenih tijekom okupacije Vukovara, kao i pohabani operacijski stol. Spremnici s vodom u koje su sakupljali kišnicu da bi svaki od pacijenata svaki dan imao barem pola litre vode. Jer bolnica je već u kolovozu 1991. bila posve uništena. Iako je postojao plan evakuacije svih pacijenata u slučaju najveće opasnosti, već u rujnu nitko nije ni izlazio iz podruma. Na Vukovar, na bolnicu, svakog je dana padalo na tisuće granata.

- Tada smo koristili podrume cijele bolnice, u kojima su se obavljale i operacije. Najteži pacijenti bili su u atomskom skloništu, gdje su bili najsigurniji, a tamo je bila i šok-soba. Kroz bolnicu je tada prošlo 3250 ranjenika. Iz nje je nakon pada grada odvedeno i ubijeno 267 ranjenika i pacijenata. Neki od njih su bili i Srbi. Njih 59 još smatramo nestalima - kaže ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac.

Voditeljica Memorijalnog centra Nevenka Soldo svake godine kroz centar provede oko 40.000 gostiju. Svi koji dođu budu duboko potreseni jer u tim hodnicima, s čijih zidova vise fotografije ranjenika i razrušene bolnice, osjećaju dah tih mučnih dana. Na zidovima podruma kronološki su evidentirani događaji koje je po sjećanjima posložila doktorica Bosanac i ostalo osoblje bolnice. U stropu jednog dijela podruma i danas se vidi golema rupa. Tu je upao projektil, tzv. krmača, koji je probio krov i pet etaža bolnice, upao u podrum i pao među noge pacijentu srpske nacionalnosti Petru Vukašinu. Projektil nije eksplodirao niti ga ozlijedio. Posjetitelji centra mogu vidjeti i film temeljen na svjedočenju Stjepana Gunčevića i Ivana Čakalića. Oni su preživjeli ranjenici iz bolnice koji samo pukim slučajem nisu ubijeni na Ovčari. Najmlađi pacijent koji je na Ovčari ubijen je Igor Kačić, a imao je samo 16 godina. Ubijena je i trudnica u osmome mjesecu trudnoće.

- Neki koji su tada prošli vukovarsku bolnicu sad su prvi put nakon rata bili u podrumu i vidjeli ovaj Memorijalni centar. Skupimo se dolje i razmjenjujemo sjećanja kako je to bilo onda. Na taj način radimo svojevrsnu grupnu terapiju - kaže dr. Bosanac.

Sve do pada grada i dolaska Veselina Šljivančanina u bolnicu dr. Bosanac je na dan slala na desetke apela Crvenom križu i međunarodnim organizacijama, kao i radijski novinar Siniša Glavašević, čiji se glas čuje u podrumu.

Jugovojska nije puštala ni konvoje, a čak ih je i pljačkala

Dolazak humanitarnih konvoja dogovoren je da bi se spasili najteži ranjenici. Prvi je stigao 13. listopada, ali samo do predgrađa Vukovara jer ga dalje nije pustila JNA. Izlika im je bila da su u jednom bolničkom vozilu pronašli bombu.Nakon podužeg čekanja propustili su ga prema bolnici, no iznenada su ga usmjerili prema vojarni JNA. Tamo su ga prvo opljačkali, a zatim bez objašnjenja naredili da se vrati u Vinkovce. Francuska humanitarna organizacija Liječnici bez granica organizirala je sljedeći konvoj, koji je 19. listopada uspio doći do bolnice i uspješno evakuirati 112 ranjenika. Na povratku u Đakovo put im se odužio jer ih je JNA vodila okolnim putevima. U naletu jednog od vozila na minu ozlijeđene su dvije medicinske sestre iz konvoja, a tijekom evakuacije od opeklina je umro pacijent.

Liječnici vukovarske bolnice postali su simbol humanosti

S pacijentima su se i liječnici i medicinsko osoblje preselili u podrume bolnice. U tri mjeseca opsade Vukovara savjesno su i požrtvovno radili danju i noću, bez odmora i na granici iscrpljenosti. Tijekom napada na grad na dužnosti je ranjeno četvero liječnika, šest medicinskih sestara, dvoje članova medicinskog tima i dva vozača. Svi djelatnici bolnice postali su simbol humanosti. Dr. Juraj Njavro umro je u svom zagrebačkom stanu u rujnu 2008.

Ovčara postala sinonimom za zlo, brutalnost i patnju ljudi

Kad je pao Vukovar, brojni civili sklonili su se u vukovarskoj bolnici s ranjenicima koji su nastradali u tromjesečnoj opsadi grada. Vjerovali su da će pod nadzorom međunarodnih promatrača biti sigurno evakuirani. Srpski vojnici upali su u bolnicu i ranjenike autobusima prebacili na Ovčaru, farmu u sklopu VUPIK-a. Hangari farme bili su ograđeni sa svih strana i tu su agresori napravili koncentracijski logor. Zatočenike su u skupinama od 10 do 20 ljudi na traktorskim prikolicama odvozili do jaruge, svega 900 metara udaljene od puta Ovčara - Grabovo. Tu su 21. studenog 1991. ubili 267 ljudi odvedenih iz bolnice i bacili ih u masovnu grobnicu. Žrtve su uglavnom bile ranjenici i medicinsko osoblje bolnice. Istina o masovnoj grobnici na svjetlo dana je počela izlaziti 1992. godine. Krvnicima s Ovčare Mili Mrkšiću i Veselinu Šljivančaninu sudilo se u Haagu. Mrkšić je osuđen na 20 godina, a Šljivančanin samo na 10. Haški sud pustio ga je u srpnju. 

Nemam snage sići u podrum

Ideja o Memorijalnom centru rodila se 1998. jer su u vukovarsku bolnicu ljudi sve češće dolazili u razgledavanje podruma.

- Podrum je tada izgledao kao i 1991. i shvatili smo da to moramo označiti kao posebno mjesto sjećanja - govori ravnateljica OB-a Vukovar dr. Vesna Bosanac. Dodala je kako u podrum nerado silazi, posebice otkako je u postavu Memorijalnog centra i sliči onome iz dana ratne okupacije. Svi apeli koje je dr. Bosanac ustrajno slala međunarodnim organizacijama tih ratnih dana objedinjeni su i u knjizi. Ona je sada svjedočanstvo kako međunarodna zajednica i Crveni križ nisu spriječili kalvariju iako su mogli.