Miro Bulj vratio bi činove osuđenom generalu Mirku Norcu, Zoran Milanović vratio je odličja Branimiru Glavašu, a Dragan Primorac bio je član paravojne postrojbe koja je upadala u tisuće stanova u Splitu.
Miro Bulj nije mnogo razmišljao o prvom potezu koji bi povukao kad bi postao predsjednik Republike.
"Vratio bih činove heroju generalu Mirku Norcu kao autentičnom primjeru kako se voli i brani domovina", kazao je Bulj na sučeljavanju kandidata na Novoj TV.
A taj Mirko Norac osuđen je pred hrvatskim sudovima zbog ratnih zločina na ukupno 15 godina zatvora, od kojih je odslužio punih deset, nakon što je uoči podizanja optužnice pobjegao i skrivao se od hrvatske policije.
U presudi se navodi da je Norac naređivao ubojstva civila u Gospiću i Medačkom džepu, da je osobno izdvojio i strijeljao jednu žensku osobu, dok mu je kod pokušaja ubojstva druge muške osobe pištolj triput zatajio.
To je, za Miru Bulja, "autentični primjer kako se voli i brani domovina".
Zagreb: Predsjednik Milanović i gradonačelnik Tomašević na otvorenju Interlibera 2024. |
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Glavaš i Milanović
U istoj debati, Ivan Kekin spomenula je "neoprostivo Milanovićevo vraćanje odlikovanja Branimiru Glavašu", nekadašnjem gospodaru ratnog Osijeka, lani ponovno nepravomoćno osuđenom za ratne zločine nad srpskim civilima 1991. godine u slučajevima Selotejp i Garaža. Glavaš je na izborima 2020. godine podržavao Milanovića: "Smatram da je fajter i diplomat. Dakle, mangup i političar, diplomat i domoljub".
A takav Milanović izražavao je "respekt" prema samoubojstvu Slobodana Praljka koji je u haškoj sudnici popio otrov nakon izricanja osuđujuće presude, potom tumačio kako "nije svatko osuđen u Haagu ratni zločinac", tvrdio da "svaki zločin u ratu nije isti", te naglašavao kako "generala Milivoja Petkovića mogu osuditi deset puta, ali on nije ratni zločinac".
I naravno, vodio je vlastitu unutarnju polemiku oko ubojstva Aleksandre Zec.
A upravo ovih dana mediji su iznijeli detalje ratnog puta predsjedničkog kandidata Dragana Primorca. Nakon što je primljen u počasno članstvo Hrvatskog generalskog zbora, a splitska Hvidra naglasila kako nema dovoljno ratnog staža da bi se nazivao dragovoljcem, Slobodna Dalmacija objavila je priopćenje Vlade Bužančića, zapovjednika antiterorističke postrojbe Policijske uprave
Splitsko-dalmatinske od 1. rujna 1990. do 15. siječnja 1991. godine, u kojem je otkrio da je Primorac kao član taekwondo kluba bio pripadnik paravojne postrojbe koja je pretresala po Splitu "sumnjive stanove".
Tvrdi da su, na temelju dojava, pretresli više od 3000 stanova srpskih stanova, navodno u potrazi za snajperistima, ali i oružjem i municijom.
Mediji su tada pisali da je to bio "rat za stanove", još 1993. godine zaprimljeno je 185 tužbi protiv počinitelja koji su nasilno uselili u stanove, tvrdilo se da su prvi na meti bili prazni stanovi, a da su 1992. na red došle deložacije osoba u pravilu nehrvatske nacionalnosti.
To je bio Primorčev ratni put.
Što nam to govori o predsjedničkim kandidatima, kao i samom predsjedniku Republike?
Veličaju osuđenike
Jedan bi vratio činove višestrukom osuđeniku za ubojstva civila, drugi je vratio odlikovanja osuđeniku za zločin nad civilima i tvrdio kako praktički ne priznaje hrvatske ratne zločine, a treći je bio pripadnik paravojne postrojbe koja je progonila civile po Splitu.
To su vrijednosti koje promiču kandidati za predsjedničku fotelju.
Na takvim porukama oni pokušavaju pridobiti glasove birača, ne samo kroz interpretaciju povijesnih događaja, već i kroz promociju tamnih i neslavnih epizoda i aktera Domovinskog rata.
Kao da im nedostaju oni svijetli događaji, trenuci i junaci.
Bjegunci od pravosuđa
Zašto bi netko žrtvovao svoj politički kredibilitet na veličanju ratnog zločinca osuđenog upravo pred hrvatskim sudovima, zašto bi netko odbijao presude hrvatskih sudova i Haškog suda (koji je bio dio hrvatskog pravosuđa), zašto bi netko implicitno replicirao parole iz Tuđmanove ere da "Hrvat u Domovinskom ratu ne može počiniti ratni zločin", i zašto bi se netko hvalio ratnim putem koji se svodio na provaljivanje u stanove?
I ne zaboravimo, Bulj i Milanović vratili bi činove ili bi vratili odličja bjeguncima od hrvatskog pravosuđa. I Norac i Glavaš bježali su od zakona i skrivali se od policije.
To je platforma na kojoj nastupaju i SDP-ov Milanović, i Mostov Bulj, kao i HDZ-ov Primorac. Njihove protukandidatkinje, zanimljivo, ne promoviraju takve vrijednosti.
Je li moguće da predsjednički kandidati ne priznaju ni odluke hrvatskih sudova, ni međunarodnih sudišta, ni optužnice, ni presude, čak ni elementarnu ljudskost i moral? Jer tako bi se najbolje čuvala čistoća Domovinskog rata.
Ovako, Bulj brani zemljaka Norca, Milanović šuruje s Glavašem koji mu daje podršku na izborima, a Hrvatski generalski zbor prima u počasno članstvo pripadnika paravojne postrojbe.
