Vladar bez zemlje koji je umro sam: 'Kralj sam jedne nesreće'

Bio je kralj Jugoslavije, ali zapravo on nikad nije vladao. Nije nikad ni abdicirao. Tito je Petra II. Karađorđevića nakon rata lišio svih osnovnih ljudskih prava i sloboda. Otac mu je ubijen u atentatu 1934. godina, a on je bio njegov najstariji sin. Tada je imao tek 11 godina pa je u njegovo ime Jugoslavijom vladao knez Pavle Karađorđević.

U travnju 1941. kad je Jugoslavija napadnuta emigrirao je s vladom najprije u Atenu, pa u Kairo, pa u Palestinu da bi se u rujnu iste godine skrasio u Londonu. Zemlju su mu okupirali nacisti, a on je cijelo vrijeme rata podržavao četnike, nagrađivao ih i odlikovao jer oni su, smatrao je, bili borci za otadžbinu, za njegovu Jugoslaviju.

Specijalni njemački izaslanik za Balkan Hermann Neubacher svjedočio je o neobičnoj praksi jugoslavenskog kralja koji nagrađuje četnike zbog borbi protiv okupatora dok oni piju sa okupatorom i bore se protiv partizana.

Jedan četnički vođa upravo je primio vijest da je dobio odlikovanje za hrabrost od kralja i to zbog zasluga u borbi protiv okupatora. Kada je primio tu vijest, baš je boravio kao gost kod talijanskog komandanta sa kojim je u to vrijeme surađivao u borbi protiv partizana. Četnici su međutim, bili prijatelji sa Saveznicima, a formalno su bili pod komandom kralja Petra II. Kada je talijanski komandant doznao da je četnički vojvoda primio visoko priznanje od kralja, nije propustio da mu čestita, a šljivovica, koja je uvijek prisutna na jugoslavenskom tlu, pobrinula se za dobro i svečano raspoloženje.

Tek u travnju 1944. Winston Churchill ga je natjerao da ukloni Dražu Mihailovića iz emigrantske vlade jer će u protivnom Velika Britanija početi tretirati jugoslavenskog kralja i njegovu vladu kao suradnike sila Osovine. Četiri mjeseca kasnije donosi ukaz kojim razrješava dužnosti Dražu Mihailovića, a mjesec dana kasnije poziva četnike da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. One koji to odbiju osuđuje kao izdajnike koji "zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune" radi pravdanja suradnje sa neprijateljem. Tako je sav prestiž koji su četnici do tada uživali zbog savezničke pomoći, prenijet na partizane.

Cijeli život proveo u egzilu

Petar II. rođen je na današnji dan 1923. godine u Beogradu, a njegovi kumovi bili su britanski kralj George VI. i kraljica Elizabeta. Njegova majka, kraljica Marija od Rumunjske bila je praunuka britanske kraljice Viktorije i unuka sestre ruskoga cara Aleksandra III.

Prijestolonasljednik Petar školovao se u Engleskoj odakle se vratio u Srbiju poslije atentata na njegovog oca 1934.godine. Školovao se i na uglednom sveučilištu u Cambridgeu, a bio je i u Britanskom kraljevskom zrakoplovstvu (RAF). U Jugoslaviju se nakon rata više nije mogao vratiti, jer su Tito i komunisti preuzeli vlast i zabranili kralju povratak, te ga lišili svih prava i sloboda.

Unatoč protivljenju obitelji i cijele svoje Vlade oženio je vanbračnu kći grčkog kralja Aleksandru od Grčke (iako vanbračna kći, grčki kralj ju je priznao) i s njom dobio sina Aleksandra 1945. godine koji je kao nasljednik prijestolja ipak bio rođen na 'jugoslavenskom tlu'.

Tadašnji britanski premijer Winston Churchill proglasio je apartman broj 212 londonskog hotela “Claridges”, gdje je princ rođen, jugoslavenskim teritorijem. Kuma na krštenju novorođenom princu bila je sadašnja britanska kraljica Elizabeta II.

Petar je cijeli život proveo u egzilu. Član krunskog vijeća Dušan Babac prije nekoliko godina je u srbijanskim medijima tvrdio da apsolutno ne postoji nikakav trag, nikakav podatak da je kralj Petar Drugi ikada abdicirao.

- Apsolutno odgovorno tvrdim, da ne postoji nijedan službeni dokument u kojem bi kralj Petar Drugi priznao svoju abdikaciju. A o tome najbolje svjedoči i ovo pismo kralja Georga VI, u kojem ga 21. veljače 1946. naziva 'Vaše veličanstvo' i 'kralj Jugoslavije' - kazao je Babac.

Imao je cirozu jetre

Prema zapisima povjesničara Branislava Gligorijevića, Petar II je svom bratu govorio: “Ja sam kralj jedne nesreće…”

Petar II. je odselio u SAD sredinom šezdesetih, kada mu je, navodno od strane Ravnogoraca, obećano da će dobiti dvor u New Yorku, na kojem će pisati 'Petar II, kralj Jugoslavije'.

U Americi je navodno imao neku firmu koja je propala, u medijima se tvrdilo da je živio od nasljedstva svoje majke Marije i od pomoći emigranata. Ovako nesretni usamljeni bivši kralj upropastio je vlastito zdravlje. Naime, imao je cirozu jetre.

Umro je 1970. u Denveru nakon neuspjele transplantacije jetre. Pokopan je u manastiru sv. Save u američkom gradiću Libertyvilleu u državi Illinois. Petar II. bio je jedini europski kralj ikada pokopan na području SAD-a.

Prošle godine Viši sud u Beogradu utvrdio je da je bio žrtva progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga te je 45 godina od smrti kralj Petar i rehabilitiran.

On je inače i posljednji Karađorđević kojem su bila oduzeta građanska prava i konfiscirana imovina. Njegovi posmrtni ostaci su 2013. prebačeni u Srbiju, a sahranjen je u obiteljskom mauzoleju na Oplencu, 80 kilometara od Beograda.