Supružnici Pevec pravomoćno su kažnjeni zatvorskim kaznama. Zdravko mora odslužiti još 11 mjeseci, a Višnja Pevec mora raditi za opće dobro. I dok su bili u pritvoru nisu mogli jedno bez drugoga
ŽIVOTNA PRIČA PEVECA
'Višnja se penjala na ormar da me vidi kako šetam u zatvoru'
Šokirani smo presudom. Ne mogu ni spavati ni živjeti od nepravde koja nam je nanesena. Zdravlje mi se stradalo u ovom procesu, ali nećemo odustati dok ne dokažemo svoju nevinost, rekao je Zdravko Pevec koji se na konferenciji za novinare na obiteljskom imanju u Srednjim Mostima pojavio sa suprugom Višnjom. Zdravko Pevec prema pravomoćnoj presudi za zloporabe u gospodarskom poslovanju mora odraditi još 11 mjeseci zatvora, dok Višnja mora raditi za opće dobro.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:24
Zdravko i Višnja Pevec svoj su vrtoglavi poslovni uspon počeli krajem osamdesetih. Sredinom 2000-ih bili su jedan od najmoćnijih gospodarskih parova u zemlji, a njihova tvrtka Pevec širila je poslovanje. Upravo u tom širenju mnogi vide uzrok njihovog kraha, koji je rezultirao optužnicom za zloporabe i, na kraju, pravomoćnom osudom. Peveci su uhićeni 2010. godine. Nakon izlaska iz pritvora nastavili su pravnu bitku, ali morali su se pomiriti s činjenicom da tvrtka koja nosi njihovo prezime više nije pod njihovom kontrolom.
'Odlaskom Sanadera mi smo postali žrtve'
- Sve nam je oduzeto ime, novac…i sve što smo, ne samo mi, nego i naši roditelji, stvarali dva desetljeća – pojašnjava nam Zdravko koji je od izlaska iz istražnog zatvora nekoliko puta bio na operacijama i kako kaže jedina mu je želja da izvuče živu glavu. Navode kako su njihovi problemi počeli dolaskom stranih trgovačkih lanaca kojima je Pevec smetao i trebalo ga je maknuti pod bilo koju cijenu.
- Nudili su mi 2007. godine 150 milijuna eura da se povučemo iz vlasničke strukture Peveca. Kad to nije prošlo, onda su krenuli đonom. Odlaskom Ive Sanadera s mjesta premijera mi smo postali kolateralne žrtve, jer su novi djelitelji karata pomislili da nam je politika pomagala i nova nas treba uništiti. Nismo imali doticaja s premijerom Sanaderom, ali kako drugačije protumačiti da su nam ubrzo nakon toga uslijedile blokade. Vlastitim novcem smo za vrijeme blokade plaćali režije i ostale troškove da se koliko-toliko može raditi, vjerujući da do stečaja neće nikada doći – pojašnjavaju nam Višnja i Zdravko.
- Držali su nas u istražnom zatvoru 6,5 mjeseci temeljem vještačkog nalaza koji je odvjetnik osporio, jer je i sam knjigovodstveno – financijski vještak na raspravi priznao da ga nije napravio po pravilima struke jer nije imao dovoljno vremena. Molim vas, gdje toga ima. Za to vrijeme se provodio stečaj a mi nismo imali nikakvog utjecaja na to – govori razočarano Zdravko.
'Živimo u roditeljskoj kući'
Sada žive od pola Zdravkove mirovine i polovice Višnjine plaće koju prima u sinovoj tvrtki.
- Živimo u kući roditelja u Donjim Mostima, a sve što smo imali nam je oduzeto. Ostavljali smo dobit koja se mjeri stotinama milijuna kuna vjerujući da radimo koristan posao jer smo dali kruh 4000 ljudi i od nas je živjelo 2000 dobavljača – iznosi Višnja.
Zdravku Pevecu, podsjetimo, izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci. Pri tomu, polovica kazne preinačena je u uvjetnu, a kako mu se priznaje i šest mjeseci koje je proveo u pritvoru, preostaje mu još oko 11 mjeseci zatvorske kazne.
Njegovoj supruzi Višnji izrečena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja je potom zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.
Na prvostupanjsku presudu žalili su se i Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i oboje optuženika, no Vrhovni sud odbacio je sve žalbe osim onih koje se odnose na pravne kvalifikacije presude, s obzirom da je u međuvremenu došlo do izmjena Kaznenog zakona.
U intervjuu 2015. godine Zdravko Pevec je za 24sata opširno opisao svoj život. Intervju prenosimo u cijelosti.
Jeste li kad bili na operaciji? Onoj pravoj, kad vas uspavaju. E, onda znate kakav je osjećaj kad anestezija popusti, kad se probudite i osjetite živu ranu koja vas boli unatoč svim analgeticima. Točno tako se ja osjećam. Nema tablete koja može ugasiti moju bol. Onaj dan u sudnici uopće nisam bio svjestan što se dogodilo. Kad sam se jutros probudio, shvatio sam da su Višnju i mene nevine osudili. Više nam nije ostalo ništa osim prezimena - rekao je te 2015. Zdravko Pevec novinarki 24sata dok su sjedili u jednom restoranu u Bjelovaru:
Vlasnik lokala mu je prijatelj, znaju se godinama, zajedno su i poslovno surađivali. Gazda je simpatičan, loše kuha, ali se kune u Pevecovo poštenje, kaže da mu nikad ni jednu kunu nije ostao dužan, a trgovali su milijunima dok je ovaj živio u Italiji.
- Sve mu je namjestila politička elita - dobacuje vlasnik. Pitam Peveca što on kaže na to. Sliježe ramenima.
'Djeci sam kupovao auto za 100.000 kuna, a ne eura'
- Optužili su me da sam varalica i prevarant. A ja sam bio samo jako bedast. Blesav. Glup. I naivan. Mislio sam da je dovoljno da pošteno radim. Sjedio sam na milijunima, nikad Višnja ni ja ništa nismo uzeli za sebe. Imamo dva sina. Mogli su voziti najskuplje aute koji postoje. Godinama su njih dvojica vozila jedan Golf ‘trojku’. Nekoliko mjeseci prije nego što je sve propalo, kupio sam starijem sinu auto za 100.000 kuna. Ne eura nego kuna - pravdao se tada Pevec.
Pevec je uvjeren da se protiv njega odigrala orkestrirana politička akcija koja je imala samo jedan cilj, preuzimanje tvrtke Pevec.
- Mi smo kolateralne žrtve. Nema nikakvog dokaza da smo otuđili novac, a opet su nas osudili. Silom su se htjeli dočepati firme - rekao je tada Pevec.
Prema nepravomoćnoj presudi, Županijski sud u Bjelovaru osudio ga je na dvije godine i deset mjeseci zatvora, a ta kazna će mu se umanjiti za pritvor od šest mjeseci i još za godinu i pet mjeseci ako ne ponovi djelo tri godine. Supruga Višnja dobila je umjesto godine dana zatvora rad za opće dobro umanjeno za pritvor od šest mjeseci. Presuda je donesena na osnovi optužnice koja ih tereti da su stavljali novac tvrtke na privatni račun u Austriji te time umanjivali porezne osnovice.
Pevecovi su nekad imali sve, danas, tvrde, nemaju više ništa. Na vrhuncu svoje slave i bogatstva bili su vlasnici osam prodajnih centara, šest tvrtki u Hrvatskoj, pet u regiji, zapošljavali su 4000 ljudi, procijenjena vrijednost tvrtke bila je 3,5 milijardi kuna. Bili su drugi po redu najveći trgovački lanac u Hrvatskoj i primjer brzorastućeg biznisa. Njihova priča je američki san s balkanskim završetkom.
- I Višnja i ja smo djeca sa sela, dolazimo iz obitelji koje su se bavile poljoprivredom. Moj pokojni djed bio je prije Drugog svjetskog rata veleposjednik. Otac se kasnije unatoč komunističkom režimu nastavio privatno baviti poljoprivredom. Bili smo skrbni, i stalno smo ulagali. Pred Božić bi mati pitala oca hoće li zaklati živad za blagdane. On bi rekao: ‘Ne, možemo jesti što drugo, perad ćemo prodati pa ćemo kupiti opet više za uzgoj’. Gradili smo malo po malo. Kad sam došao iz vojske, dočekao me pred kućom novi Stojadin. Sa 16 godina sam vozio BMW-ov motor, bio je jedan jedini takav u cijeloj regiji.
Od poljoprivrede do megatvrtke
Krajem 80-ih zaposlio se u tvrtki Tomo Vinković, a supruga u Bjelovarskom vrtu. Zajedno su se bavili poljoprivredom i obrađivali zemlju. Devedesete su odlučili krenuti u vlastiti biznis. Registrirali su poduzeće, uložili su svoju ušteđevinu, a dio su im dali roditelji.
- Imali smo kapital, sto jutara zemlje, imali smo i mehanizaciju, koju smo rasprodali. Čak smo i našu prvu kuću stavili u temeljni kapital, u njoj smo i registrirali poduzeće. Dogovor je bio da se firma registrira pod našim prezimenom. Pa da smo išta ikad mislili loše napraviti, krasti ili varati, bismo li onda nazvali tvrtku svojim prezimenom? Htjeli smo da po uzoru na privatne firme u Europi prezime bude sinonim kvalitete, vjernosti i garancije. Prezime nam je davalo obavezu da ga zaštitimo poštenim poslovanjem - kaže Pevec.
U svakoj od idućih godina do stečaja 2009. Pevec je rastao. Godinu prije propasti ostvarili su rekordni promet od 450 milijuna eura. Pevecovu biznisu presudila je već toliko puta viđena odluka hrvatskih poduzetnika da se razvijaju i izvan glavnog biznisa. Pevecovi su zaronili u djelatnosti izvan trgovine, kupili su stotine kamiona i počeli se baviti prijevozom. Njihove su cijene bile niže od tržišnih pa se špekulira da je mnogim prijevoznicima “bilo jako drago” što je Pevec propao. Otvarali su i firme koje su se bavile građevinarstvom i hotelijerstvom, Višnja je u jednom trenutku počela slikati, pjevati i nastupati na festivalima.
Pevec je, naime, 2008. krenuo u otvaranje centara i u zemljama bivše Jugoslavije. Sve su to bile investicije koje su iscrpile osnovni biznis, trgovine, i zadužile ga do razine kada više nije bilo moguće servisirati tekuće obveze, uključujući plaće radnika. Iako su se voljeli predstavljati poduzetnicima izniklim iz naroda, koji su ostvarili “američki san na hrvatski način”, Zdravko i Višnja Pevec nikad nisu uživali naročit ugled u javnosti. Jedan ekonomski stručnjak za njih je svojedobno kazao; “Njima se nije dogodilo ništa specijalno. Samo ih je poslovanje nadraslo”. Više nisu mogli pratiti rast firme, zakoni su se sve više pooštravali, a oni su radili sve veće greške, namjerne ili nenamjerne. Megalomanski su raširili poslovanje na područja koja im realno nisu trebala. Njihova propast dogodila se u samo nekoliko mjeseci.
'Tri dana nas je Šuker blokirao'
- Glavni razlog je bilo Ministarstvo financija, koje je blokiralo firmu. Nisu to učinile ni banke, ni dobavljači, ni radnici, nego država. Prijetili su nam blokadom punih godinu dana, a nema takve tvrtke u svijetu koja može opstati ako je država blokira. Stečajni upravitelj je u biti samo nastavio preustroj koji smo mi počeli. S konzultantskom kućom KPMG napravili smo program restrukturiranja i objavili ga 12. listopada 2009. godine. Tri dana kasnije Šuker nas je blokirao. Znao sam da je to kraj. Uskoro su nam zabranili ulazak u tvrtku. Od tog dana svaku noć sanjam našu firmu. Prvo sam imao noćne more, onda sam sanjao kako ću vratiti firmu, a sad znam da to više nije moguće - priča Pevec.
U to su ih vrijeme, kaže, svi htjeli kupiti. Bauhaus, Baumax, OBI. Krenuli su na kraju u pregovore s njemačkom tvrtkom Praktiker. Bilo je to mjesec dana prije blokade.
- Čelnici Praktikera stigli su na zagrebački aerodrom. Dočekali su ih novinari. Mi smo ih čekali u hotelu u Buzinu. Bilo ih je petero, s njima je bio i notar. Očekivali smo potpisivanje pisma namjere za početak pregovora o prodaji. Izvadili smo svoje posjetnice i stavili ih pred svakog od njih na stol. Rekli su nam da ih možemo spremiti jer oni nama svoje neće dati. ‘Dogovor je bio da nema medijske pompe’, kazao je jedan od njih. ‘Žao nam je, od posla neće biti ništa’, rekli su nam. Ostali smo u šoku. Sad ja vas pitam, pregovori su bili tajni, nije li čudno da su novinari saznali kad stižu - pita se Zdravko, kojem je mučno već i od pomisli na ponovni odlazak u zatvor. Višnja je bila u ćeliji preko puta njega. Prvih nekoliko tjedana im nisu dali da se vide. Ona se penjala na ormar da bi provirila kroz prozor dok on šeta dvorištem, a on je cijeli dan provodio gledajući kroz špijunku na vratima ne bi li je vidio kako izlazi iz ćelije.
Višnja našla utjehu u pjesmi
- Sve su nam uzeli. Ostali smo bez ičega, ostao nam je samo život - rekao je tada Pevec.
U godinama koje su uslijedile bavili su se vinogradarstvom, a Višnja Pevec se posvetila drugim talentima. Učila jer slikanje, ali njena velika ljubav još iz dana uspjeha bilo je pjevanje. Dok su bili na vrhuncu moći snimila je pjesmu sa Zvonom Bohemom, a nakon izlaska iz pritvora nastupala je u talent showu zvijezde i snimila reklamu za jednu pivovaru.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
