'Virus se mijenja, kod svakog člana obitelji bio je drugačiji...'

Prvi smo zavirili u laboratorij u kojem je ekipa hrvatskih znanstvenika iz Zagreba i Rijeke genetski "pročitala" hrvatsku "verziju" koronavirusa, i došla do jako važnih otkrića. Za početak, na 21 uzorku oboljelih iz KBC-a Rijeka potvrdili su da je virus talijanskog porijekla, "Talijan" je, koji se brzo mijenja. Njihovo je, prvo takvo istraživanje u Hrvatskoj, od velike važnosti za praćenje epidemije, jer otkriva kretanje virusa, njegove genetske promjene, kompletnu genetsku sliku. Sve to može pomoći i u otkrivanju cjepiva odnosno lijeka. Prva detaljna analiza genoma virusa u Hrvatskoj provedena je na Institutu Ruđer Bošković u Laboratoriju za naprednu genomiku pod vodstvom dr. sc. Olivera Vugreka, i u suradnji s izv. prof. Igorom Jurakom s Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci te prof. dr. sc. Tomislavom Rukavinom i dr. med. Nevenom Sučićem s Medicinskog fakulteta u Rijeci i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Rijeci.

U laboratoriju na "Ruđeru" dočekali su nas dr. Vugrek i dva mlada doktoranda - mag. chem. Filip Rokić (29) i mag. mol biol. Lovro Trgovec-Greif (26), koji su doprinijeli ovome otkriću. Riječ je o vrlo važnom istraživanju, jer otkrivanje porijekla virusa doprinosi suzbijanju pandemije, a genetski je "potpis" virusa nužan i za razvoj cjepiva i lijeka. Bez toga, pojašnjava dr. Vugrek, nema pomaka. Kod svakog od oboljelih virus ima oko 30.000 znakova, svojih genetskih slova - zapis koji ga karakterizira.

- Sad već vidimo, primjerice, da je virus bio različit kod dvoje članove iste obitelji iz Rijeke, makar je izvor zaraze vjerojatno bio isti. Nekoliko je genetskih slova promijenjeno, što znači da se virus mijenja, kod svakoga je drugačiji. Naši su rezulati ušli u svjetsko istraživanje, u kojem je zasad oko 11.000 genetskih zapisa virusa. To je jedno jako veliko, razgranato stablo, čiji su korijeni u Kini", objašnjava nam dr. Vugrek.

Sve je počelo od šišmiša, sisavca čija populacija, kaže doktor, u sebi nosi na milijune različitih virusa. Zato bi bilo korisno u buduća istraživanja i uključiti analize virusa prisutnih u šišmišima u Hrvatskoj, smatra.

- Šišmiši su ogroman rezervoar virusa. Bojim se da u budućnosti ne dođe i do gorih virusa, SARS-3 ili nekog još goreg, zato bi se znanost trebala pozabaviti i populacijom šišmiša, kaže dr. Vugrek, a doktorand Rokić pojašnjava kako se u množenju koronavirusa, primarno životinjskog, dogodila neka greška koja mu je omogućila da prijeđe na čovjeka.

- Virus se u tijelu mijenja, i kod svog kopiranja radi greške. Poremeti normalnu funkciju stanice, koja nije predvidjela da se u njoj akumulira nekakakv uljez pa ju virus preoptereti. On je jako sebičan. Kopiranje virusa u tijelu nije savršeno pa se i sam virus mijenja, namjerno to radi kako bi uvijek bio korak ispred domaćina, pojašnjavaju dr. Vugrek i mag Rokić. I HIV, primjerice, u kopiranju radi greške, zato se i mijenja, gripa pogotovo. Zbog tih promjena je onda važno i pratiti genetsku sliku virusa, kako bi mu se cjepivo prilagođavalo, a znanstvenici znali s čim imaju posla.

- Anallizirali smo zasad 21 uzorak, namjera nam je i puno više, preko dvije tisuće. Po ovome što imamo, vidimo da je virus došao iz Italije, dakle nije direktno dolazio iz kineskog, njemačkog ili nekog drugog “izvora". Taj posao još nije gotov, jer radimo i na tome da otkrijemo koliko je ključnih promjena dosad bilo na bitnim genima virusa, kaže voditelj istraživanja Vugrek, molekularni biolog koji je značajni dio svoje znanstvene karijere odradio i u Njemačkoj te Australiji. Da, odgovara nam, kako je "naš" virus talijanskog porijekla, tako u BiH ili Srbiji može biti hrvatskog porijekla, pa se vidi na koji način putuje, i dolazi li možda i preko nekih neobičnih, nepoznatih kanala. Primjerice, možemo otkriti da je virus stigao preko nekoga iz Rusije, tko nije niti imao simptome, ali može zaraziti osobu koja će zbog nekih genetskih predispozicija zaraditi teški oblik bolesti.

Upravo tako - znanstvena zajednica se bavi i time da li koronavirus različito djeluje na oboljele i zbog njihovih genetskih predispozicija. Virus sadrži deset gena, i neki od njih su zaduženi za širenje u organizmu, ključni su za to.

- Stanje oboljelog ne ovisi nužno samo o količini virusa koju je primio nego i o, očito, genetici. Predložili smo i takvo istraživanje ovdje u Hrvatskoj. Znanstvena zajednica u svijetu nagađa takvo nešto jer si ne može objasniti tako široku klinučku sliku - zašto neka osoba umire, a druga niti ne razvija simptome, a virus je podjednak. Umiru i mlade, zdrave osobe, to je vrlo zabrinjavajuće, kaže dr. Vugrek.

Bez sekvenciranja virusa, otrkivanja njegovog genetskog zapisa se, kaže, ne može krenuti u razvoj cjepiva. Zato se sekvenciranje radi u svim državama, ne bi li se cjepivo prilagodilo. Moguće je da će, kao u slučaju gripe, i za koronavirus trebati više vrsta cjepiva. Ili, druga je opcija, iz virusa izdvojiti protein, koji se ubrizgava u organizam, i pokreće razvoj antitijela. Time se stječe imunitet na virusni protein, njegov najopasniji dio, pojašnjava dr. Vugrek. Ništa to ne bi bilo moguće bez "sekvenciranja" virusa, pa i ovog na zagrebačkom "Ruđeru”. Čak ih niti prvi, i opet ovotjedni potres nije omeo u istraživanju.

- Pozdrav, doktore, vidim da ste nekaj na televiziji ove dane!, javlja se doktoru Vugreku jedan od čuvara Instituta dok pričamo ispred laboratorija.

- A je, evo nešto smo napravili pa zato..., skromno odgovara doktor čuvaru, kao da je riječ o nevažnim, svakodnevnim poslovima.
A ono, otkrili su o "hrvatskom" virusu štošta, prvi dosad. Drugi su ga uspjeli uzgojiti u laboratorijskim uvjetima, no ovo je nešto drugo, još i zahtjevnije. Omogućit će znanstvenicima da ne tapkaju, ili da barem manje tapkaju u mraku. Virus će se mijenjati, mijenja se, nitko ne zna da li nabolje ili na gore, i zato ga je važno genetski pratiti. Razvije li se cjepivo, znat će se, kao i u slučaju gripe, koje vrste cjepiva, za koji soj, naručiti više u određenoj sezoni. Hoće li cjepiva uopće biti, ili će koronavirus biti poput obične prehlade, no i smrtnonosan, istraživanja će tek pokazati. Najvažnije, genetsko sekvenciranje će pomoći i u tome da se pojasni veza između našeg, i virusnog genetskog zapisa.

Zagrebačko-riječki tim u svome laboratoriju nije radio s opasnim viruosom, pojašnjava nam dr. Vugrek, već s RNA izdvojenim iz virusa. To nije bilo opasno. Radi se u kutama, i najviše na računalu. Dr. Vugrek je, međutim, za ovo istraživanje razvio i vlastiti set potrebnih kemikalija, koji na tržištu inače košta od 30 do 40 tisuća kuna. I nakon potresa, s onim što imaju na Institutu, "u kući", napravili su jako puno, i s puno manje novaca.

- Ne moramo puno kupiti izvana, osim potrošnog materijala, sve ostalo imamo ovdje, i na 21 uzorku smo vidjeli da taj naš panel kemikalija funkcionira gotovo do savršenstva. To je sporedni proizvod ovog istraživanja - dobili smo i vlastiti protokol, koji možemo primijenti na bilo koje druge viruse koji će dolaziti, zaključuje dr. Vugrek. Jednako kao i mladi doktorandi, nada se da ih nadolazeća velika štednja u državnoj kasi neće dohvatiti. Valjda se dosad shvatilo od kolike su nam važnosti.