VIDEO Wagner divlja po Africi, dok se sve više afričkih zemalja udaljava od Zapada

Ruska privatna vojska Wagner, koja ima dugu povijest borbi diljem svijeta, je u zadnje vrijeme jako aktivna u središnjoj Africi.

Otkako je paravojska ostala bez svog vođe i jednog od osnivača Jevgenija Prigožina, koji je poginuo u misterioznoj zrakoplovnoj nesreći 2023., grupa je sve bliža najvišim ruskim državnim strukturama, piše DW.

 - Grupa Wagner je apsolutno bitna... Za formalnu vojsku uvijek vrijede drukčija međunarodna pravila nego za privatne paravojne organizacije - izjavila je politologinja Hager Ali iz hamburškog instituta za globalne i regionalne studije.

Nakon Prigožinove smrti, dolazi do rasipanja wagnerovaca te jedan dio prelazi u tzv. Afrički korpus (naziv neodoljivo podsjeća na jednu drugu jedinicu koja se borila u Africi). Ta nova jedinica je pod direktnom kontrolom ruskog ministarstva obrane.

 - Afrički korpus je takoreći holding koji je preuzeo Grupu Wagner - rekao je Ulf Laessing iz Zaklade Konrad Adenauer.

Osim notorne paravojske, Rusija koristi i druge mehanizme kako bi stekla što veći utjecaj u afričkim zemljama koje se sve više udaljavaju od svojih bivših kolonizatora, ponajviše Francuske.

'SAMOSTALNO NISU SPOSOBNI' Vladimir Putin: Odgovorit ćemo ako se Ukrajini dozvole dalekometni napadi na Rusiju

Jedan od tih mehanizama su i tzv. Ruske kuće. To su kulturne ustanove u kojima lokalci uče ruski jezik. Jedna takva postoji u Banguiju, glavnom gradu Srednjoafričke Republike gdje 500 Srednjoafrikanaca uči ruski.

Osim učenja jezika održavaju se kazališne predstave i koncerti. Voditelj centra Dimitrij Sitij je u razgovoru za DW sebe opisao kao neslužbenog ruskog veleposlanika, a EU ga optužuje za teško kršenje ljudskih prava.

Wagner je aktivan u Africi od 2017. godine, točnije u Srednjoafričkoj Republici, Sudanu, Libiji, Maliju, Burkini Faso, Nigeru i Mozambiku. Od svih ovih nabrojanih zemalja, Wagner ima daleko najbolje odnose sa Srednjoafričkom Republikom.

Osim što štite predsjednika Faustina-Archangea Touderu, wagnerovci pomažu njegovoj vojsci u građanskom ratu koji tamo bjesni od 2012. godine.

Trenutno se tamo nalazi između 1 500 i 2 000 boraca. Srednjoafrička Republika je 2018. sklopila sigurnosni ugovor s Rusijom. Po tom ugovoru Rusija štiti režim predsjednika Toudera i u isto vrijeme dobiva prirodne resurse.

Modus operandi je sljedeći, Wagner pruža podršku i ljudstvo političarima, a oni zauzvrat ruskim tvrtkama daju pristup prirodnim resursima kao što su rudnici zlata i dijamanta.

Ruska vojska ima pristup zračnim lukama i pristaništima u tim zemljama dok god pruža podršku režimima.

 - To je imperijalističko i neokolonijalno zarobljavanje države- oštro je osudio paravojsku Bohumil Doboš s Instituta za političke studije
u Pragu. Wagnerovci su aktivni i u Sudanu gdje imaju jako dobre odnose s RSF-om.

Rapid Support Forces ili RSF je sudanska paravojska lojalna sudanskoj vladi.

RSF je počinio teške ratne zločine u pokrajini Darfur, te se trenutno bori u Sudanskom civilnom ratu koji je započeo prošle godine, nakon što su zaratile dvije frakcije Sudanske vojske.

Rusija i Sudan su potpisali nekoliko sporazuma, prema kojima ruski brodovi smiju pristati u sudanske luke i Rusija može 
uspostavit logističke centre i remontno brodogradilište na sudanskoj obali u Crvenom moru.

Grupa Wagner također ima lukrativne ugovore sa Sudanom. Tako se na sjeveru države koji je bogat zlatom, nalazi ruski rudnik kojeg
štite wagnerovci, a geolozi iz Meroe Golda (firma povezana s Wagnerom) su posjetili Darfur u potrazi za uranom.

U zemljama kao što su Mali, Burkina Faso i Niger, na vlasti su protuzapadne opcije, koje se oslanjaju na Rusiju i Wagner kako bi ih
zaštitili od Zapada, prvenstveno od SAD-a i Francuske.

Francuska se ne miri s gubitkom utjecaja u tim zemljama zato što joj još uvijek bivše kolonije kao što su Burkina Faso, Obala Bjelokosti, Niger i Srednjoafrička republika plaćaju takozvani 'kolonijalni porez'.

Francuski predsjednik Macron je postao jako glasan oko slanja vojne i financijske pomoći Ukrajini, nakon što je Ibrahim Traore došao na vlast u Burkini Faso i odbacio francuski jezik kao službeni.