VIDEO Psihologinja o skandalu zagrebačkog šefa mažoretkinja: 'Vikanje je pokazivanje moći'

Ne jenjavaju reakcije na ponašanje i skandalozni napadu šefa zagrebačkih mažoretkinja Alena Šćurica na jednu mažoretkinju jer je pogrešno stala u protokolu na dočeku hrvatskim rukometašima. Šćurić joj se unio u lice, a kako su nam rekle dvije čitateljice koje su sve snimale, nesretnu djevojku je izvrijeđao, nakon čega su ga smirivala dva policajca, iako Šćuric tvrdi drugačije. Nakon bizarnog odgovora 24 sata, dao je još bizarniji intervju za RTL.

Pogledajte video

Pokretanje videa...

00:16

Zagreb: Incident na dočeku | Video: 24sata Video

Lupetao o devijantnom ponašanju

- Ja nisam ni znao u toj situaciji na koga vičem, vikao sam na situaciju koja se nije smjela tamo desiti. Da se radilo o bilo kojem drugom sportašu koji nije Duvnjak, vjerujte, nama bi to bio zadnji nastup. Iste sekunde bi nas druge asocijacije maknule. To je užasan presing i problem na koji vi reagirate. Svi smo mi ljudi od krivi i mesa, ona stvarno to nije zaslužila i žao mi je da se to desilo. ali da će biti opet situacija u kojima će se one desiti meni i svim mojim kolegama trenerima da desit će se - rekao je Šćuric i naglasio da njegova reakcija nije neprirodna, a čak ni neprihvatljiva jer ima djevojka na koje mora viknuti često i koje imaju devijantno ponašanje. Psihoterapeutkinja, bivša mažoretkinja, trenerica i sutkinja Ivana Garašić, potaknuta incidentom, na svom je Facebook profilu napisala osvrt na nedopustiva ponašanja u sportu. Njen status prenosimo u cijelosti. 

JEDNA PSIHOLOŠKA O SPORTU I KULTURI

Već si neko vrijeme razmišljam o sportu i kulturi. Kužite igru rječima? Kao sport, ali i kultura, ali i kulturne aktivnosti... no zapetljat ću se odmah u startu. Oni koji me poznaju, znaju - a oni koji me ne poznaju osobno - takvo nešto od mene mogu i očekivati - naime, bila sam mažoretkinja, pa trenerica, pa voditeljica kluba, dio upravnog odbora u dva saveza mažoretkinja, pa sutkinja - sad već 20 godina. Nedavno sam, ne baš sasvim svojom voljom, zaključila to poglavlje i sada sam samo strastvena obožavateljica svojih djevojaka i tihi pomagač. I zapravo te godine bivanja u toj kulturno - umjetničkoj aktivnosti (kužite, ne sportskoj, jer nemamo zašto stvari nazivati nečime što nisu) su me naučile nekim stvarima, pa usudit ću se reći i mudrostima. I zato bih voljela istaknuti neke stvari kao (možda nepozvanu) uputu roditeljima djece u sportu i kulturi, gdje sam bila sa svih straha - kao natjecatelj, kao sudac, kao voditelj, kao psiholog. P.S. Bojim se da će ovo imati redne brojeve, pa kome je dugačko...

1. Osim životne opasnosti, ne postoji situacija u kojoj treba vikati na dijete na terenu. Ni na utakmici, ni na protokolu, ni na plesu, ni na čemu. Sve što je potrebno je korigirati, usmjeriti, ispraviti dijete - a "unutarnje" stvari riješiti na treningu, kada se glave ohlade. Sve ostalo je samo pokazivanje moći. Naime, broj potrošenih riječi je jednak i ako vrijeđamo i ako usmjerimo.

2. Ako vaš voditelj, trener... neprestano naglašava što sve on/ona radi, imate se potpuno pravo zapitati - je li ta osoba ovdje zbog djeteta ili zbog sebe? I ako nije zbog djeteta... kakve to posljedice može imati za moje dijete?

3. Postoji vikanje i postoji vikanje. Naime DA, ja sam trenerica koja viče. Poznata sam po tome. Kad dođe dio glazbe koji treba nabrijati ja se derem iz petnih žila: "I AJMO! I DIŽI! HVATAJHVATAJHVATAAAAAAAAAAJ TOOOO!". Međutim, trenerica koja viče sam izuzetno rijetko - jer onda takve stvari dođu do izražaja i koriste se kad je situacija ozbiljna. Ako vaš trener viče kontinuirano na djecu - događa se jedan od dva efekta (ovisno o tome kakav je inače) - djeca su poslušna jer se boje ili djeca ignoriraju jer je to uobičajen ton. Kako vaše dijete reagira na trenera/voditelja? Kako reagiraju druga djeca?

4. Brojevi. Brojevi, brojevi, brojevi. Primijetit ćete da postoje ljudi koji vole brojeve. Odradila sam ove godine 247 radnih dana. Moj radni dan ima 17 sati. Uložila sam preko 26000 eura u svoj posao. Ljudi koji lažno prikazuju brojeve često će koristiti brojeve koji nisu zaokruženi. To djeluje uvjerljivije. Često će koristiti brojeve nebitnih stvari (potrošila sam 174 role wc papira ove godine u uredu). I čemu služe ti brojevi? Boljitku vašeg djeteta, ili naglašavanju sebe?

5. Odnosi. Ako voditelj/trener ima odnose s drugim voditeljima takve da se neprestano slažu, pa se onda preziru i ne pričaju, pa pričaju o drugim timovima kako su grozni, pa pričaju kako je vaš tim jedinstven i najbolji, i kako metete pod sa svima ostalima - nešto ne štima. Želite li zaista da vaše dijete u sportu (i u životu) misli da je bolje od svih? Ili da je izgubljena utakmica nepravda nanesena od strane drugih? Ili da promatra kako voditelj ogorčeno pljuje po nekom drugom, a onda su za dvije godine opet najbolji frendovi i poslovni partneri? Pa onda u krug?

6. Odnosi - jer jedna točka bi vizualno izgledala predugačko. Stvara li vaš voditelj ideju da su svi drugi protiv vas? Jer ste tako jedinstveni? Poštuje li vaš voditelj pravila? Primjerice, ako je pravilo "Poštuj suce", kako vaš voditelj reagira kad ti isti suci dosude nešto što mu nije po volji? Govori li vam protiv njih? Stvara li atmosferu nepovjerenja prema sucima? Govori li vam da će vas izvući iz saveza jer su suci nepravedni? Ili to i napravi? Kako vaš voditelj reagira na komentare drugih timova? Kaže li da su to samo komentari, a da činjenice govore svoje, ili možda da komentari nisu važni nego je vaš tim i trud važan? Ili demonstrativno stavlja sebe u centar i radi žrtvu od sebe i od vas?

7. Kako voditelj generalno priča o drugima? Mnogi voditelji i treneri djece bez pardona imaju stil "dobri smo si dok mi ne okreneš leđa" i pričaju protiv drugih čim se to dogodi. Želite li da vaše dijete x puta tjedno odrasta u takvom okruženju?

8. Novac i moć. Je li upravljanje novcem jasno? Jesu li procesi jasni? Znate li pravila o protoku novca u vašem klubu (jasno, vašeg novca)? Imate li mogućnost participacije u skladu s vašom ulogom? Ili se vaše ime stalno povlači kao osobe koja nešto radi, koja je nešto trebala, a nije napravila... a vi zapravo nemate ovlasti?

9. Crne i bijele ovce. Ima li vaš voditelj miljenike? Ima li nekoga prema kome je okrutan? Je li sustav u klubu postavljen tako da "fazani" ispaštaju, rade poslove, da se na njima vidi da nisu dio tima? Nismo u vojsci, u dječjem smo sportu ili kulturi. Želite li da vaše dijete vidi da moć izgleda tako? P.S. i ako ste miljenik, kod takvih ljudi iznimno lako možete postati crna ovca.

Na kraju,

kako voditelj nagrađuje trud? ili nagrađuje samo uspjeh? Je li atmosfera podržavajuća ili je atmosfera pritiska (pritom ne govorim o zadnjim pripremama, kada je jasno da je presing veći)? SMIJE LI DIJETE POGRIJEŠITI? Koriste li se pogrdne riječi prema djeci, drugim timovima, drugim voditeljima, osobama koje se voditelju ne sviđaju?

Znate, često ne možete smijeniti voditelje timova/saveza/udruga/klubova - čak niti ako su zlostavljači. Ako kažem da sam probala, pitat ćete se o kome pričam, pa neću to reći. Ali uvijek imate izbor ostati ili otići ili napraviti nešto novo. Nažalost, pred tim izborom sam se (možda) našla triput. Prvi put sam možda probala ono što neću reći da sam probala. Onda to nije upalilo pa sam napravila nešto novo. Drugi put sam bila jednako tako blesava, pa sam isto tako možda probala ono što neću reći da sam probala - pri čemu govorimo o konkretnom "kontroverznom voditelju tima/saveza" - i tada smo uspjeli, no atmosfera je bila toliko toksična da smo na koncu otišli i - opet probali nešto novo. Treći put - već bitno starija i mudrija - nakon pokušaja promjene stila rukovođenja i ojačavanja vlastite participacije - sam otišla.

Primijetite da nijednom nisam jednostavno ostala. Nemojte ni vi. Zdrav odrasli uzor i dobro mentalno zdravlje važniji su od svih medalja, egzotičnih putovanja i natjecanja.

Ako ste na vlasti (države, grada, saveza, udruge, medija...) - imate izbor - financirati ili ne financirati, surađivati ili ne surađivati. Nemate možda priliku smjenjivati, ali vaša poruka treba biti jasna. To je poruka vašoj i našoj djeci.