'Valentina se nakon utrke žalila na glavobolju. Odveo sam je u bolnicu. Otišla je tiho, zauvijek'

Vjerujemo da je naš anđeo otišao na nebo i da ćemo se jednoga dana ponovo sresti, jer smo si imali toliko stvari za reći. Tisuće poljubaca i zagrljaja ostalo je nepodijeljeno. Nadamo se da će nam dragi Bog to jednoga dana omogućiti, kazali su nam najbliži preminule Valentine Valjak (32).

U četvrtak su se oprostili od nje na groblju u Brezničkom Humu. Valentina je, kao i godinu dana stariji brat Mario, praktički od rođenja bila vezana za atletiku. Atletika je bila ta strast koja je povezala Valentinu i Nikolu, s kojim se lani zaručila. Planirali su vjenčanje 25. srpnja ove godine, ali je korona sve pomaknula za iduću godinu.

Nažalost, Valentina ga neće dočekati u vjenčanici. U njoj i sa zaručničkim prstenom na prstenjaku, pokopana je pod humkom na kojoj su deseci vijenaca cvijeća s ispisanim porukama ljubavi i nade za ponovnim susretom.

Ali i onima koje najbolje govore tko je bila Valentina. Sjajna kći, učenica, studentica i buduća doktorica znanosti. Iduća godina je trebala je biti kruna jedne sjajne sportske i akademske karijere.

- Ne znam što reći osim da smo dobili zlatno dijete. Uvijek poslušna marljiva, vrijedna. Doista najbolje od najboljeg. Ona nije poznala riječ ne mogu, teško mi je. Kad sam joj nešto rekla, to je učinila s veseljem. Još ne možemo vjerovati da je nema. Što će više vrijeme odmicati, to ćemo se sve teže nositi s preranim odlaskom naše Valentine – kazali su nam roditelji Zorica i Stjepan, koji su sa sinom Marijem u petak, dan nakon pokopa, a prije odlaska u Zagreb, donijeli buket cvijeća i upalili svijeću na grobu u Brezničkom Humu. Mjestu iz kojeg potječe njezin otac, odakle vuče korijene i koji je toliko voljela.

Valentina je dobitnica dekanove i rektorove nagrade. Zadnje radno mjesto bilo joj ono asistenta na PMF-u. Bila je zaljubljena u ruralni razvoj kraja u kojem joj je otac rođen. Zadnji polumaraton zlatna djevojka istrčala je 15. studenog na Plitvičkim jezerima.

- Bili smo opijeni radošću jer je pobijedila na tom 35. Plitvičkom polumaratonu, na kojem je voljela nastupati. To joj nije prva, ali na žalost je zadnja pobjeda i zadnji nastup na atletskoj stazi koju smo oboje toliko voljeli i koja nas je spojila. Nažalost, nakon te pobjede ona je otišla. Onako tiho i skromno kako je živjela – kaže nam njezin zaručnik Nikola, koji je također atletičar.

- Nas dvoje smo se zapravo godinama susretali trčeći u parku Maksimiru, a "zaiskrilo" je početkom 2017. godine, kada smo i službeno započeli zajedničko putovanje. U slobodno vrijeme, kada su to treninzi i posao dozvoljavali, voljeli smo odlaziti u planine i uživati u svježem zraku. Tako smo se već nakon nešto više od godinu dana veze u Švicarskim Alpama na 3000 m i zaručili. Nekoliko mjeseci kasnije preselili smo se u zajednički stan u blizini Maksimirske šume gdje smo zajedno trenirali i odmarali. Valentina je u međuvremenu uz redovni posao na fakultetu svoj doktorat privodila kraju – kazao nam je tihim glasom Nikola, dodajući da su oboje voljeli život i sve radosti koje on nosi.

TUGA U BREZNIČKOM HUMU Valentinu pokopali u vjenčanici s prstenom na ruci: Slavila je u utrci pa umrla 13 dana kasnije

- Vratili smo se s Plitvica. U noći se potužila na glavobolju. Odvezao sam je u bolnicu i odmah su je idućeg dana, 16. studenog, operirali. Imala je izljev krvi u mozak jer se tek tad saznalo da boluje od rijetke bolesti, AVM ili arterijsko-venska malformacija, od koje boluje oko jedan posto ljudi – kazao nam Nikola. Valentina je preminula 10 dana kasnije.

Liječnici su potvrdili da je to asimptomatska bolest koja ne daje nikakve signale. Uglavnom je kobna za ljude između 20. i 40. godine života i ništa ne utječe na njezin razvoj. Za tu se bolest može saznati samo pomoću CT-a mozga.

Brat i roditelji kažu da su ju jednom zgodom vidjeli u vjenčanici i da je bila prekrasna. Stoga su i odlučili da bude pokopana u njoj.