Radim sa žrtvama seksualnog nasilja više od 30 godina, no čak je i mene šokiralo koliko anonimnost omogućuje širenje zla i može na površinu izvući ono najgore u ljudima, kaže Finkinja Nina Vaaranen-Valkonen, voditeljica Interpolove podskupine za pomoć žrtvama i upravljanje prijestupnicima.

U Zagrebu je sudjelovala na konferenciji o kibernetičkoj sigurnosti Cyber Guard u organizaciji A1 Hrvatska i Centra za sigurniji internet (Csi.hr). Započevši karijeru kao medicinska sestra koja je pomagala žrtvama seksualnog nasilja, nastavila je obrazovanje kao socijalna psihologinja specijaliziravši se za psihoterapeutkinju usmjerenu na liječenje kognitivne traume.

Nina, otkrila nam je, radi i s odraslima koji su bili žrtve vrlo teških oblika online zlostavljanja, osobito seksualnog. Riječ je o 764 i sličnim grupama u kojima se žrtve ucjenjuje i prisiljava na razne oblike zlostavljanja. Ima sadizma, mučenja, žrtve se potiče da naude same sebi ili nekome drugome.

Sadističke online grupe

- Ovaj tip nasilja pojavio se u posljednjih dvije godine, no to je nešto najokrutnije što sam dosad imala prilike vidjeti. To su međunarodne online grupe koje imaju svoju organizacijsku strukturu, poput piramide. Postoji vođa, postoji desetak glavnih članova i velika grupa sljedbenika. To je zapravo kult, u njima se dijeli svakakav sadistički sadržaj. Adolescenti u njima se, nažalost, ponašaju kao članovi kulta te traže i pokušavaju vrbovati najranjiviju djecu kako bi im se pridružila. Uglavnom koriste platforme, koje im jamče najveću anonimnost, no uvjerena sam da ih ima po svim društvenim mrežama - govori nam Nina, suosnivačica i izvršna direktorica organizacije Protect Children (Zaštitimo djecu).

Na pitanje kako se boriti protiv takvih stvari odgovara da je potreban cjeloviti pristup problematici.

- Ako želimo prevenirati seksualne zločine protiv djece svi možemo učiniti nešto. Trebamo prekinuti šutnju, podizati svijest o tom problemu, raditi kako s roditeljima tako i s djecom. Trebamo educirati i osnažiti djecu i adolescente, podučavati ih digitalnoj sigurnosti i učiti ih što je u redu i što nije u redu jer internet i anonimnost zamagljuje tu granicu - pojašnjava. Dodaje kako u Finskoj s obukom o online sigurnosti za djecu i savjetima za roditelje kreću već od 4. godine.

- Nažalost, imali smo slučajeve gdje prijestupnik ima blizu 30 godina i koristio je sve platforme društvenih mreža, a najmlađe dijete koje je seksualno zlostavljao putem tehnologije imalo je svega pet godina - kaže stručnjakinja. U radionicama educiraju odgojitelje i nastavnike kako razgovarati s djecom o digitalnoj sigurnosti i osnaživati ih.

Edukacije "Stani, uspori i kreni"

- Uvijek kažem da ne treba početi s opasnostima, već s dobrim stvarima jer djeca vole pričati o dobrim stvarima, što im se sviđa, u čemu uživaju. Poput semafora, prvo treba početi s zelenim svjetlom, što je ok. Potom prelazimo na žuto, nešto što recimo nije ilegalno, ali nije baš ni poželjno. I tek onda dolazi crveno svjetlo. Program se zove: Stani, uspori i idi. Na taj smo način educirali, mislim, više od 15.000 djece, počevši od predškolskog uzrasta - otkriva Nina i dodaje da je feedback bio jako dobar jer djeca vole razgovarati o lijepim stvarima.

- Imamo i novu radionicu "Granice tijela", koja je nastala na temelju našeg istraživanja iskustva žrtava. Riječ je o istoj metodi: Stani, uspori i kreni o granicama tijela u kojima razgovaramo o tome što je u redu na način koji je blizak i razumljiv djeci. Moja organizacija je razvila grupe podrške vršnjaka za djecu i roditelje žrtava. Zovu se: "Ti si dovoljan/dovoljna". Bitno je pružiti podršku i roditeljima jer su oni sa djecom 24 sata na dan. Imamo tri različite grupe - za prijestupe unutar obitelji, izvan obitelji i online. Radim podjednako s žrtvama oba spola, a trenutno radim s odraslima jer puno putujem - kaže Nina. Smatra da moramo biti spremni pričati i čitati o tome, slušati...

- Uvijek kažem da mi je žao što im se to dogodilo, ali to ih ne definira. Koje god simptome ili obrambene mehanizme imaju, to nisu oni, već posljedica toga što im se dogodilo. Neki ljudi se okreću raznim supstancama, ali to je bio njihov obrambeni mehanizam koji im je omogućio da prežive. Iako to možda nije bio najbolji mehanizam, moramo to razumjeti i ne osuđivati - savjetuje stručnjakinja.

Dodaje da, nažalost, još uvijek postoji mnogo okrivljavanja žrtve za to što joj se dogodilo.

Žrtva nikad nije kriva

- Često čujemo u obiteljskim grupama od roditelja čija su djeca doživjela seksualno nasilje da se srame i osjećaju krivnju jer nisu uspjeli zaštititi dijete. Kad nekome kažu, znaju osjetiti da drugi misle kako sigurno nešto nije bilo u redu s njima ili njihovim djecom, njihovim odgojem. I to je obrambeni mehanizam jer ako krive dijete ili roditelja ti ljudi mogu pomisliti da su sigurni i da se tako nešto njima nikad ne može dogoditi. Seksualno nasilje na štetu djece zapravo je nasilje na štetu cijele obitelji, trauma utječe i na roditelje - objašnjava.

Bitno je i da žrtve, nakon što prijave seksualno nasilje, dobiju podršku.

- Mislim da je globalno istraživanje pokazalo da žrtve seksualnog nasilja u prosjeku progovore o tome što su proživjele nakon 11, pa sve do 29 godina. Često moji pacijenti dolaze na psihoterapiju tek nakon što je počinitelj mrtav jer tek tada mogu disati. Zato je važno da rokovi zastare budu adekvatni jer nositi takvu neku tajnu cijeli život i onda progovoriti, a da se počinitelja više ne može procesuirati, to je jako tužno. U tim slučajevima žrtvama bi svejedno trebalo dati neku zadovoljštinu, priznati im da su bili žrtve zločina i pružiti psihološku pomoć i druge oblike pomoći - smatra Nina. Spominje zabrinjavajuće podatke o porastu žrtava seksualne iznude odnosno sextortiona.

- Detektirano je da velik dio počinitelja dolazi iz Nigerije i Obale Bjelokosti. Šalju zahtjeve ljudima u SAD-u, Kanadi ili Europi i prvo pokušavaju dobiti fotografije golog tijela. Ako u tome uspiju počnu ucjenjivati. Te fotografije ne moraju biti prave. Imali smo slučajeva u kojima su djecu i tinejđere ucjenjivali fotografijama golog tijela koje su kompjuterski generirane. Postoje kriminalci kojima je to postalo 'poslovni model'. Problem je što najpametniji kriminalci ne traže velike svote novca, oni ne traže 100 ili više eura. Oni traže 5 do 10 eura, jer je to iznos koji mladi ljudi mogu platiti. Tako ih neće uhvatiti, a ako imaju 1000 ili 2000 žrtava od kojih izvuku po 10 eura zarada je velika. Drugi je problem što finacijski sektor ne prati male iznose, oni prate transfer velikih iznosa, tako da netko tko traži mnogo manjih iznosa može dugo ostati neotkriven - kaže nam Nina.

Trebamo mijenjati zakonodavstvo

Smatra da treba mijenjati zakonodavstvo, trebaju nam novi propisi koji će bolje regulirati digitalni svijet. Primjerice, neke tehnološke tvrtke ne prijavljuju ništa policiji jer to ne moraju. Mogu, ali su izabrale to ne činit.

- Dok god je sve na dobrovoljnoj bazi, neće biti većeg pomaka - smatra.

Za kraj razgovora citirala je američku kulturnu antropologinju Margaret Mead.

"Nikad nemojte sumnjati u to da mala grupa građana posvećenih određenom cilju može promijeniti svijet. Doista, to je jedino što ga može promijeniti."

21900

ispitanika sudjelovalo je u globalnom istraživanju Protect Children. Ima ih i iz Hrvatske

35-54

godine prosječna je dob sudionika. Dominantno je riječ o ženama

3-9

godina je dob kada su prvi puta proživjele seksualno zlostavljanja