Sučeljavanje predsjedničkih kandidata na HRT-u trajat će oko 90 minuta
Milanović: Naivci kao Primorac su opasni; Primorac: Ja nemam vlasnika, gospodine Milanoviću
Dvojica predsjedničkih kandidata, Zoran Milanović, kojeg podržavaju SDP i partneri, i Dragan Primorac, kandidat HDZ-a i partnera, sučelili su se u posljednjoj debati uoči drugog kruga izbora ovu nedjelju, 12. siječnja.
PRATITE UŽIVO:
Predsjednički kandidati dobili su po 30 sekundi da biračima pošalju svoje završne poruke.
Primorac: Poštovani gledatelji, Hrvatice, Hrvati, svi građani Hrvatske u domovini i inozemstvu, dolazi vrijeme za predsjednika koji će ujediniti Hrvatsku. Za predsjednika koji će osigurati budućnost, koji će omogućiti Hrvatskoj globalno strateško pozicioniranje i koji će u konačnici biti čovjek koji će na najbolji mogući način predstavljati našu domovinu. Zalažem se za Hrvatsku koja će ići zapadnim civilizacijskim putem, a ne istokom. Zalažem se za Hrvatsku koja će baštiniti tradicije domoljublja, Domovinskog rata i moju domovinu Hrvatsku ću nositi i nikad je neću izdati kao hrvatski predsjednik, bez obzira na cijenu i bez obzira na koje druge strane.
Milanović: Hrvatska forca, hrabrost, snažno. Odlučujemo tko će biti hrvatski predsjednik sljedećih pet godina. Tu sam, cijeli život služim hrvatskoj državi. Želim i volio bih to nastaviti. I uz vašu pomoć, vaših srca i razuma, hladne glave, ali toplih i vrućih srca, odradimo to zajedno sljedeću nedjelju. Spriječimo ono što moramo spriječiti i nemojmo se predavati. Nije gotovo, nema trijumfa dok se na kraju ne zavijori hrvatski barjak.
5. Zbog nemogućnosti dogovora Banskih dvora i Pantovčaka, veliki broj veleposlanika istekao je mandat. Koliko to šteti ugledu Hrvatske? Po kojem modelu imenovati veleposlanike?
Primorac: Ma gledajte, pravila su vrlo jasna. To je uvijek funkcioniralo sve dok gospodin Milanović nije rekao - ja sam Hrvatska i radit ću što hoću. Vi sad imate Veliku Britaniju, imate Francusku, imate Vatikan, gdje nemate veleposlanika. Imate devedesetak šefova diplomatskih misija i ureda, konzularnih, koji zapravo ne mogu nigdje otići. Svi kritiziraju, to je katastrofa. Dakle, u svakoj uljuđenoj državi, zna se kako ide postupak, ministarstvo vanjskih poslova predlaže predsjedniku, predsjednik pogleda, razgovaraju i ide zajedno na suglasnost s vladom. Pravila su vrlo jasna. Znate koji su kriteriji, samo najbolji. Ne može ni po babi, ni po stričevima, potpuno nevažno. I mi imamo paralizu. Žele li građani Hrvatske gledati ovo narednih pet godina? Ako to želite, glasujte za Zorana Milanovića.
Milanović: Na početku mandata Plenković me zamolio da Hido Biščević ode u Beograd osobno. Rekao sam može. Kakav je on bio ambasador? Sa 70 godina baš bio najbolji? Može, to je želja premijera, važno mu je, neka ide. Pravila su jasna. Vi o njima ili nemate pojma, vjerojatno nemate pojma, ili ih izvrćete. Pravila su propisana Ustavom i razrađena odlukom iz 2012. i jasno govore kakva je procedura i u toj proceduri nitko ne dominira i nema nikakvog popisa koji dolazi iz Ministarstva vanjskih poslova od ovog smiješnog i tužnog lika koji je trenutno ministar, nego se sjedi i diskrecijski dogovara. Ja kao premijer, osim dva ili tri imenovanja, nemam nikakvog stranačkog. Baš nikakvog stranačkog, možda dva sveuučilišna profesora, nikakvog stranačkog.
REPLIKE
Primorac: Gospodine Milanoviću, ja nemam vlasnika, ja sam slobodan čovjek. Vi niste slobodan čovjek. Vi ste šef SDP-a u sjeni. Vi ste čovjek koji krši Ustav. Vi ste čovjek koji krši zakone. Znate što znači riječ impeachment u Americi? Ja sam razgovarao s ljudima, već bi za vas, ili da su suci ustavnog suda imali malo više hrabrosti, pokrenuli taj postupak. Vi rušite sve što je sveto u Hrvatskoj, a meni sada ovde pametujete.
Milanović: Čovjek ne zna Ustav. Dakle, on ne zna da suci ustavnog suda ne mogu pokrenuti postupak, nemaju ovlasti. Dakle, što radi Plenković, njegov vlasnik gospodina, kojim ste poderali sve rukave navlačeći ga godinu dana, da dobijete šansu koju ste sjajno iskoristili, sa nesagledivim potencijalom za uspjeh. Dakle, Plenković, radi sljedeće, vrlo perfidno i vrlo smišljeno. On, odbijanjem da se dogovorimo oko ambasadora, a ja stranačkih ljudi nemam i to sam dokazao svojim radom, čeka da ambasadori polude, odu, da naprosto neki su i umrli, nažalost, i da onda na njihovom mjestu instalira svoje poslušnike na razini otpravnika poslova. I sustav funkcionira. Ti imaš otpravnika poslova u Londonu, u Parizu, sasvim svejedno, koji je odobren Plenkovićevom diskrecijom. On na taj način postiže ono što želi, a to je da ja, kao predsjednik Republike, koji je za to ustavno odgovoran, nemam apsolutno nikakav utjecaj na kadrovsku politiku. Ja se radi toga nisam kandidirao za predsjednika.
Primorac: Gledajte, možemo tisuću razloga pronaći zbog čega je vojska ugrožena, zbog čega diplomacija ne funkcionira, zbog čega je približavanje velikosrpskoj politici, zbog čega je približavanje Rusiji, zbog čega ključne novine o ruskom parlamentu, jedinog čovjeka o kojem slave rođendan i šalju čestitke, je gospodin Zoran Milanović. Mi možemo do sutra, ali ovo su opravdanja. Možemo i od 1991. se vratiti nazad. Ali to nije poruka. Poruka je da se vi oslobodite i kažete istinu. To morate u jednoj fazi napraviti. Ovo oko imenovanja veleposlanika je vaša suodgovornost. Vi to ne želite.
Milanović: Imam posla s otimačima i ugnjetačima i protiv toga se mojim instrumentima ne može. Gospodinu Primorcu samo fali, i danas je pravoslavni Božić, čestitam još jednom, onaj veliki križ, ikonostas, i da ide okolo i govori - pokaj se, pokaj se. Dakle, govori mi što ja moram. On je moj duhovni vođa. On je nekakav scientološki propovjednik za siromašne. Samo da mi ne zavuče ruku u džep. Ali ja znam što mogu. Znam što su moje oblasti. I znam što su hrvatski ljudi rekli prije malo više od tjedan dana. I pozivam ih da to kažu opet
Primorac: Ja isto čestitam svim prijateljima, svim Srbima pravoslavni Božić. Bili ste u pravu, nisam mislio križ, nego sam mislio ponijeti blagoslovljenu vodu.
Milanović: Onu je iz komunističke partije?
Primorac: To ste vi. To je vaše nasljeđe iz partije - vrijeđanje, omalovažavanje, narikače, bijednici. To nije moja Hrvatska. Vi tako nastavite. Ja vam želim svako dobro. Ništa protiv vas. Ništa protiv čovjeka. Ali protiv grijeha uvijek.
4. Da Vam se kao predsjedniku Republike otvori mogućnost biste li se susreli s Vladimirom Putinom? Kakvo biste mu rješenje za završetak sukoba u Ukrajini možda ponudili?
Primorac: U ovom trenutku to nema nikakvog smisla i moramo biti svjesni činjenice kakva je snaga Hrvatske i u ovoj fazi to može samo kompromitirati Hrvatsku. Hrvatska pripada EU, NATO i postoje pravila kako surađivati, ali Rusija može naučiti jednu veliku lekciju. Zna se da svaki agresor u konačnici završi onako kako treba završiti i ja mislim da je definitivno pitanje trenutka kada će Hrvatska kao članica NATO-a tu poziciju zacementirati još jače prema Ukrajini i opet ponavljam, ne postoji nikakvo zakonsko, ustavno ili bilo kako pravo da bilo koji hrvatski vojnik zakorači u Ukrajinu. To su obmane koje su unijele nemir među hrvatske građane. To je napravio samo jedan čovjek.
Milanović: Nitko nikad nije rekao da će hrvatski vojnici ići u Ukrajinu. Dapače, napose, to piše u nacrtu prijedloga odluke koja je došla u Sabor. Tamo piše, gospodine Primorac, to su osnove hrvatskog jezika, da je to isključeno. Kako mislite da sam ja mogao, a nisam govorio, govoriti da će hrvatski vojnici ići u Ukrajinu? Nikad. Tim je manipulirala još jedna predsjednička kandidatkinja. To je potpuna neistina. Ono što jesam rekao je da ni u jednu aktivnost, a vrlo dobro znam kakve su to aktivnosti i za razliku od vas, kao veteran NATO-a već 30 godina, pratim to od proljeća, ni u jednu aktivnost koja je de facto, ako već ne de jure, vojno djelovanje. Logistika i vojno planiranje u Situation Rooms su vojno djelovanje. U tome hrvatski vojnici neće sudjelovati. To su moje riječi. Koliko god vi to pokušavali izmisliti ili krivo prikazati. Prema tome, Hrvatska u Ukrajinu ne ide. Hrvatski ljudi jako dobro osjećaju, za razliku od vas, stvarnu opasnost, oni su skeptični i kad je potrebno, konzervativni. I to je snaga hrvatskog naroda.
Primorac: Jeste li osjećali tu nervozu i tu odgovornost prema hrvatskom čovjeku kada ste ih tisuću slali u operacije u Afganistanu, kad su naši piloti helikoptera letjeli iznad ratnih područja. Je li vam tada bilo neugodno, a sada vam je neugodno poslati dva časnika u Njemačku. Kako će reagirati NATO?
Milanović: Gospodine Primorac, da niste tako namazani, kao što jeste, svim mastima i bojama, ja bih mislio da to ne razumijete. U tu misiju se ne ide zato što za početak i za kraj, to je početak i kraj svega, to je vaša stilska figura i izričaj, nije sankcionirana odlukom Vijeća sigurnosti. Afganistan je. Tamo sam osobno ispratio prvi kontingent hrvatskih vojnika, 2003., što ste vi tada radili? Očito obilazili grobišta na kojima niste bili, i donio odluku, godinu dana prije kaosa, gdje smo sve odluke donosili konsenzusom da ih povučem natrag. To je briga za hrvatske vojnike. I s time se Plenković suglasio na početku naše suradnje.
2. Tko su za Hrvatsku u BiH ključni sugovornici za postizanje pune konstitutivnosti i jednakopravnosti Hrvata u BiH? Je li to Milorad Dodik, je li to Denis Bečirović ili Željko Komšić?
Milanović: Dakle, sve te ljude ja dobro poznam, Primorac nikoga, inače ne pozna nikoga relevantnoga. Ako je Dodik dobar Draganu Primorcu i HDZ-u u BiH, koji su tamo najjača stranka, i ako je on predstavnik Srba u Republici Srpskoj, i ako Srbi i Hrvati imaju neke zajedničke interese - to je moj sugovornik. Za razliku od Vučića. Njegova povijest djelovanja u ratu je nešto sasvim drugo i s takvim ljudima se razgovara. A ove prljave 'šporkarije' kojima se HDZ bavi - neka se bavi i dalje. Bečirović je moj dobar znanac, mogu reći, i prijatelj. Znamo se godinama i njemu dajem svakako prednost pred nekim političarima iz SDA, koji u principu rade ono što im Ankara kaže. To nije dobro za Hrvatsku. To su ovi s kojima bi gospodin Primorac plesao u kolu. A Komšić - prije 20-15 godina sam imao očekivanja, međutim odavno sam rekao što mislim o tome, i mogli smo ga suzbiti da je to Plenković htio.
Primorac: Ponavljam. Nezavisni sam kandidat kojem je Hrvatska važna Zorane Milanoviću. Meni su legitimni predstavnici Hrvata u BiH sugovornici. A poslušajte ovo, Dodik je rekao da su svi Hrvati sljedbenici ustaša, to je vaš prijatelj. S njim se tajno sastajete, družite se helikopterom, na Hvaru i sl. Vi želite razgovarati s Bošnjacima, a kažete im izjave o sapunu i parfemu gdje ste uvrijedili apsolutno sve. Znate li što kolege misle o vama i kakav možete biti čimbenik mira? Svako kršenje načela koje destabilizira BiH ja ne mogu podržati. Ja moram skrbiti o Hrvatima, jer oni su mi u srcu, to je moj narod. Nema katoličkog školskog centra, učilišta u Mostaru, Žepča, Orašja, Odžaka, gdje nisam bio. Ali u replici ću reći još jednu vrlo važnu informaciju koju je važno da zna Hrvatska javnost. Sad dolazimo do Hrvata u BiH. Tamo negdje 2010. godine šef oporbe SDP-a uvjetuje izglasavanje Ustava i traži da se broj Hrvata iz dijaspore plus BiH reducira na tri mjesta. To je trenutak kad se donosi odluka zakonska i ustavna - da se reducira broj mjesta glasovanja gdje ljudi mogu glasovati u konzularnim predstavništvima. Kad sam ja nosio listu 11. izborne jedinice moglo se glasovati na 157 mjesta, sad može na 7. On mi je ukinuo mogućnost glasovanja. Ljudi nemaju gdje glasovati - od Amerike, Bosne i dalje. To je on napravio.
REPLIKE
Milanović: Ne, gospodine Primorac. Sanaderov kandidatu 2007. Ne mogućnost glasanja, nego mogućnost krađe bez nadzora. Ponašajte se kao običan uličar, a ono najobičniji. Ja ne kažem da vas treba biti sram. Na 150 mjesta - pa tko to nadzire? Ja sam bio u BIH više od vas i u većem položaju nego vi, kao državnik. Vi ste bili običan 'fikser'. Ja sam bio državnik. Koji radi. Nikada mi nitko u BIH to nije zamjerio. A samo da pokažem što to znači u stvarnosti. Znate li koliko je ljudi u cijeloj Kanadi glasalo, gdje su tisuće Hrvata koji mogu doći na biračko mjesto - 200! U Mississaugi, u okolici živi 25 tisuća Hrvata. Došlo je samo 200 ljudi.
Primorac: Da vam kažem. Vi kad idete u Ameriku, odete na lokacije koje jako dobro znate, koje su vam privatne. Ni Washington, ništa. Ali kad govorite o Hrvatima u Americi - u Pittsburghu, Clevelandu ne mogu glasovati. Više od stotinu tisuća Hrvata mora ići u Washington, New York i druga mjesta, jer vi ste im onemogućili. U Clevelandu nema konzulata. Makli ste to Zorane. Pa vi ste razlog promjene Ustava i zakona 2010. godine - uvjetovali ste. To je sramota. Da to napravi američki predsjednik, on ne bi mogao ostati na toj funkciji. On je uskratio pravo građanima s hrvatskom putovnicom da glasaju.
Milanović: Dakle, HDZ voli krast na izborima. I sad imam neke sumnje. O tome ću govoriti, ali ne u ovoj debati. Glasanje na 150 mjesta u BiH je idealna lokva i močvara u kojoj se snalaze ljudi kao što je Dragan Primorac. Nema teorije da itko potvrdi i da jamči vjerodostojnost izbornog procesa. A to je naprosto sve u izbornom procesu. Da mu se vjeruje, da se rezultatima vjeruje. Ovi izbori, prvi krug predsjedničkih izbora, su vjerodostojni i nitko ih ne dovodi u pitanje. Ni ovih 19% gospodina Primorca. To je stvarno tako. U BiH mi nismo mogli kontrolirati.
Primorac: Vi ste sad izrazili prezir prema hrvatskim ljudima i rekli ste da im ne vjerujete i da ih ne možete kontrolirati. Kad ste se tako oborili, da ukinete i da imate samo tri mjesta za hrvatske predstavnike u Saboru, zašto isto to niste osigurali Hrvatima u Srbiji? Oni ovise o milosti Vučića ili sl. Zašto to niste napravili? Zato što se niste ništa pitali. Ni kao predsjednik, ni kao premijer. Jer vas nije briga o Hrvatima koji žive izvan. Jer ih ne osjećate.
Milanović: Vi ste fascinantni gospodine Primorac. Hrvati u Srbiji su taoci takvih političara kao što ste vi i HDZ. Njih tamo ima nekoliko desetaka tisuća. A predstavnici Hrvata, ne znam kako se zove stranka ali vidim da je slična s HDZ-om - u Subotici gdje žive tisuće i tisuće Hrvata, nisu uspjeli dobiti više od 800 glasova. 800 glasova je dobila kandidatkinja HDZ-a za dijasporu u Subotici. To je tako napadno malo, da nešto nije u redu. Dakle, oni nemaju političku legitimaciju za razliku od HDZ-a BiH-a koji je ima.
1. Suočen s valom prosvjeda, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić tvrdi da iza pokušaja njegovog rušenja stoje i hrvatske obavještajne službe. Biste li Vučića pozvali u službeni posjet Zagrebu ili biste se odazvali njegovom pozivu za dolazak u Beograd?
Primorac: Prvo, ono što ja znam i što zna većina građana, to bi već izašlo u javnost, jer drugačije, iza njegovog rušenja ne stoje nikakve hrvatske obavještajne službe. Oni imaju dignitet i bave se svojim stvarima za koje imaju ovlasti, a nikako tim. S druge strane, bila je vrlo zanimljiva situacija. Vi znate da je tada nekoliko studenata koji su bili, doživjelo neugodnosti. Nisam primijetio da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović reagirao i pokušao ponuditi bilo kakvu pomoć. Ja mislim da se oko Vučića, Aleksandra Vučića, nisu stekli uvjeti da mi možemo razgovarati u ovoj fazi. On prvo mora ispoštivati određene demografske procese koji se tiču, naravno, slobode medija i svega ostalog, ali u konačnici, vi znate koji je moj program. Moj program je da ćemo Srbiji pomoći ulazak u EU kad nam dostavi podatke Vukovarske bolnice, otvori arhive Jugoslavenske narodne armije i sve lokalitete gdje su naše žrtve pokopane. Svaki hrvatski život je dragocjen. Vučić to mora napraviti i onda možemo razgovarati, ali ne teatralno, nego s činjenicama.
Milanović: U Dubrovniku, gdje ga je pozvao vaš uzvanik da nas može izvrijeđati. Gledajte, za razliku od vas, koji ne poznate skoro nikog relevantnog, ja ne samo u regiji nego izvan regije poznam i imam odnos s mnogim ljudima. S Joeom Bidenom sam razgovarao nekoliko puta u zadnjih deset godina. Vi ga niste vidjeli. Ali to ne može puno promijeniti. To ne može puno promijeniti. Vučića znam osobno, pričali smo, i on se na neki način ne može pomoći. Dakle, on je u Hrvatskoj neželjen. On je radio grozne stvari ovdje u Glini 95. godine. Ja sam i osobno s njima o tome razgovarao i izvukao sam neki zaključak iz toga. Ja mu ne mogu pomoći, kao što mu ne mogu dati ni štrika da se objesi. To je figurativno, gospodine. To je poslovica. To slikovito kaže, krenuo se vješati. Daj mu još. I to je diplomacija. Nemate pojma o tome. Dakle, gospodin Vučić mora sam sa sobom donijeti neke odluke, jer mu je partner Rusija ili mu je partner Europska unija. Tada možemo početi uopće ozbiljno razgovarati.
REPLIKE
Primorac: Ja kad sam rekao o tome, dakle, apsolutno želimo Srbima pomoći sve što treba i prema Europskoj uniji. Hrvatska želi svoju granicu pomaknuti što je moguće dalje. Međutim, potpuno je jasno da ću inzistirati na ove tri stvari. Evo, samo prije nekoliko dana iz ministarstva obrane su napravljeni golemi iskoraci. Pazite, po prvi put su išli na dubinu 17 metara gdje su ogromna skladišta, smeće, gdje su se pronašli deseci novih žrtava. Moraju odgovarati ljudi iz VMA, moraju odgovarati ljudi iz Generalštaba Srpskog. Napravljen je zločin. I kad se utvrdi istina i pruži ruka, možemo ići u sljedeći korak. Inače ne možemo, ovo je licemjerno.
Milanović: Gospodin počasni, ali i honorarni, predavač na skupovima koje otvara Milorad Dodik, bi sa Srbima oštro, ali u stvari ne bi oštro. Tražio bi od njih da daju nešto što nam već skraćuju i muljaju nas 20 godina. Priča o nekakvim dubokim kopanjima Ministarstva obrane. Odakle vam hoće ti podaci? To ne smijete znati. Dakle, to ne radi Ministarstvo obrane, ni to ne znate. To radi SOA, i rade neke druge agencije. Mi smo čuvali ovce zajedno? Ja sam za vas gospodin Milanović, kao što ste vi za mene gospodin Primorac. Dakle, gospodin Primorac bi se Srbijom oštro, ali u stvari ne zna kako bi.
Primorac: On govori o odnosu sa Srbijom, bio je premijer. Predsjednik, pet godina, znači moj devet godina ništa nije napravio. Gdje su vam lokaliteti, kakvi su vaši pregovori bili, što ste doprinijeli Hrvatskoj? Što ste napravili oko identifikacije žrtava rata, oko lokacija grobnica? Ja sam hodao po masovnim grobnicama s mojim kolegama forenzičarima. Razlika među nama je velika. Vi ne osjećate hrvatskog čovjeka, vi ne osjećate hrvatsku žrtvu, gospodine Milanoviću. Dođite jedan put, napravite ovo što sam ja radio, pa ćete vidjeti. Jeste vidjeli skeletne ostatke? Jeste vidjeli roditelje koji plaču za svojim najmilijima? Niste.
Milanović: Knez Miškin, dakle, koji je otišao u Ameriku kad je ovdje zapucalo. To je činjenica. Dakle, Knez Miškin je prekrasan lik. Prekrasan lik. Krenuli ste tako, dakle, dijelite tu nekakve lekcije o domoljublju. Mojoj obitelji su gorile kuće, mojim najbližim prijateljima su ubijali u Dalmaciji članove obitelji. Vi ćete nama držati lekcije iz čovječnosti. Vi koji Miloradu Dodiku, za kontakte s kojim optužujete svakoga i vidite trunku u tuđem oku, a balvan revoluciju u vlastitom ne vidite, vi ćete nama dijeliti lekcije.
Primorac: Ja znam da je Zoranu Milanoviću neugodno kad se dotakne Domovinski rat. Ja sam rekao koji je moj status bio i što sam radio kasnije. Ali ima jedan podatak koji je vrlo važan za hrvatsku javnost. Dakle, ja sam uzeo samo onaj period sedam mjeseci kad sam bio s puškom. Hrvatski liječnici koji su hodali po masovnim grobnicama, kopali... Dakle, ja sam sedam mjeseci uzeo kao moj braniteljski status. A cijelo vrijeme, forenzička identifikacija, gdje svi hrvatski liječnici koji su to radili imaju braniteljski status, ja sam ga odbio. Sada imate još jednu novu informaciju da možete tračati. Dakle, forenzičke znanosti imaju brojne discipline od antropologije, forenzičke patologije. Jedna od njih je DNA analiza.