U nastavku suđenja Branimiru Glavašu u slučaju "Selotejp" svjedočila su dvojica bivših pripadnika Samostalne uskočke satnije (SUS) i policajac
Uzeli smo Mercedes Srbina Ratkovića kojeg su upucali
Svjedok Ivan Šomođi, bivši djelatnik vojne Sigurnosno-informativne službe, koji je u listopadu ili studenome 1991. prešao u Samostalnu uskočku satniju (SUS), izjavio je da ne zna ništa o ubojstvima srpskih civila i nije mu poznato jesu li ih počinili neki pripadnici SUS-a. Rekao je da je prvooptuženi Glavaš radio u Sekretarijatu za narodnu obranu i da nije imao nikakvih kontakata sa SUS-om, koji je opisao kao dragovoljačku postrojbu nastalu od pripadnika obavještajne službe.
Svjedok je bio zapovjednik jednog od triju vodova SUS-a kojim je, kaže, zapovijedao drugooptuženi Ivica Krnjak. Dodao je da je u SUS-u od početka bila i trećeoptužena Gordana Getoš-Magdić koja je, kaže, bila zadužena za informativno-propagandnu djelatnost (IPD) pri zapovjedništvu. Nije mu poznato da je zapovjedala jednim od vodova SUS-a, kao što je izjavio svjedok Željko Amšlinger. Na raspravi je trebala svjedočiti i njegova kći Izabela Jurkić, no kako je riječ o aktivnoj vojnoj osobi, sud je odgodio njezino svjedočenje dok je u MORH-u ne oslobode čuvanja vojne tajne, odnosno ne odobre svjedočenje. Bivši pripadnik SUS-a Željko Bilandžić ostao je pri iskazu iz istrage u kojemu je rekao da nikad nije čuo za nekakav "killer vod ili egzekutorski vod". Tvrdi da, osim iz medija, ništa ne zna o ubojstvima Srba u Osijeku. Od drugih pripadnika postrojbe čuo je da je Getoš-Magdić zapovijedala nekakvim vodom, no osobno ju nikad nije vidio. Potvrdio je da su on i nekolicina suboraca za potrebe postrojbe "samoinicijativno", bez ičije dozvole, uzeli Mercedes za koji je čuo da je "vlasništvo nekog Srbina Ratkovića koji je upucan". Bivši policijski inspektor u osječkoj II policijskoj postaji Siniša Krnić posvjedočio je da je službeno razgovarao s Ratkovićem dok se u bolnici oporavljao od ranjavanja. Svjedok je rekao da mu je pretpostavljeni naredio da o tom razgovoru nikome ništa ne smije govoriti. Dodao je da im je Ratković nakon nekoliko dana pokazao kuću u Dubrovačkoj ulici u kojoj je bio zatočen i da su o svemu izvijestili pretpostavljene, no nije mu poznato što se dalje poduzelo. Na upit zašto nisu pretražili kuću, rekao je da se ona nalazila u nadležnosti I policijske postaje i da bez njihova znanja nisu htjeli, niti mogli poduzeti ikakvu službenu radnju.
O nestancima civila u Osijeku je čuo, no osobno o tome ništa nije znao, niti sudjelovao u tim kriminalističkim obradama.