Užas u Trumpovim logorima za djecu: Plaču, zazivaju mamu...

Djeca od dvije-tri godine, po novom pravilu, dolaze s komadom papira na koji su roditelji uspjeli načrčkati svoje ime prije no što su ih razdvojili ili pak ime člana obitelji ili prijatelja kojeg imaju u SAD-u. Ona urlaju i plaču i ne prestaju zazivati mamu i tatu.

Ispričala nam je to djevojka s kojom smo razgovarali, a koja je htjela da je zovemo Luz i ne odamo njezini pravo ime. Ona radi u jednom od prihvatnih centara koji su razasuti diljem granice SAD-a i Meksika, od El Pasa, preko Candelare i Lareda, do Brownsvillea.

Prije nekoliko godina napušteni je trgovački centar postao prihvatni centar na migrantskoj ruti kojom prolaze imigranti iz država centralne i južne Amerike. Od kada je na vlasti Donald Trump i njegova politika nulte tolerancije prema imigrantima, centar je puniji nego ikad, a mediji jako zainteresirani za njihov rad. Američki dužnosnici objavili su u petak da se na američko-meksičkoj granici nalazi 2000 djece koja su, zbog novih političkih smjernica, odvojeni od roditelja.

'Samo provodimo zakon'

Prema zadnjim podacima iz prihvatnih centara, 1995 djece došlo je s 1940 odraslih koji su ilegalno prešli granicu između 19. travnja i 31. svibnja. Unatoč žestokim kritikama aktivista za ljudska prava, državni službenici se brane da samo provode zakon koji propisuje da se roditelji odmah protjeraju bez djece.

- Norma javne politike je da djeca ne budu zatočena s roditeljima koji prekrše zakon - navode Amerikanci. Prva izvješća o centrima došla su u javnost tek prošlog tjedna kad su novinari dobili dozvole da ih posjete. To je bio prvi put otkad je Trump promijenio pravila. Jedan od dužnosnika ministarstva domovinske sigurnosti okomio se na medije i rekao da su nekorektni jer su rekli da od majki odvajaju bebe koje još sisaju. Demokrati su ogorčeni zbog teškog pogoršanja ljudskih prava na granici.

- Ova politika je sramotna i za nju nema opravdanja - kazala je američka političarka Nancy Pelosi. No dok god se političari ne dogovore o novoj krizi, koja samo raste, u centrima ostaju stroge mjere sigurnosti.

- Imamo niz protokola koje moramo poštivati. U centar za prihvat ne nose se mobiteli, strogo mi je zabranjeno razgovarati s medijima i ni pod koju cijenu ne smijem odavati imena djece s kojom radim – kaže Luz.

Napomenula je kako oni ne rade posao imigracijskih centara tako da ne mogu odlučiti što će uopće biti s djecom. Njihova budućnost potpuno je neizvjesna bez roditelja i skrbnika. Ipak, radnici im žele pomoći da ipak dobiju priliku u SAD-u.

Djeca koja dođu kod nas stara su između 12 i 17 godina. Zbog otmica djece od roditelja kod nas sad sve češće završe i bebe i mala djeca. Klinci su to koji najčešće bježe iz Meksika, Nikaragve, Gvatemale, Hondurasa i Meksika. Većina ih Meksikom putuje u zloglasnoj “La Bestiji”(zvijeri), vlaku koji vode krijumčari, u kojem su česta silovanja, otmice i ranjavanje. Neki plate krijumčarima “coyotesima” dok se drugi snalaze sami i ostave sav novac koju su im roditelji dali za put.

Bježe od siromaštva, bandi, nasilja...

Nadaju se da će naći posao i pomoći roditeljima. Putovanje do granice može trajati nekoliko dana ili nekoliko tjedana. Sama djeca najčešće bježe od siromaštva, obiteljskog nasilja ili bandi. Iz Gvatemale bježe, kaže Luz, jer su doslovno gladni, dok iz El Salvadora mahom bježe od bandi poput “la Mara Salvatrucha”, koje im prijete smrću ako im se ne pridruže.

Luzin brat Pedro također radi u jednom centru u susjednom gradiću i kaže da su djeca proživjela teške traume.

- Većina ih je vidjela kako im ubijaju obitelj, a države im ne mogu ili ne žele pomoći. Mnogi su radili u poljima i gotovo da uopće nisu školovani. Coyotesima roditelji često plate između 3000 i 10.000 dolara kako bi ih prošvercali. To su njihove cijele ušteđevine, a ponekad i prodaju sve što imaju. Na putu ih zlostavljaju članovi narkokartela, bude tu silovanja, ubojstava i otmica - kaže Pedro, u čijem centru djeca dobiju tri obroka dnevno, odjeću i obuću, obrazovanje, brinu se o higijeni, religiji, pravnim stvarima i njihovoj psihi.

>>>>Cijeli tekst pročitajte u novom broju tjednika Express