Moj sin ce za 2-3 miseca postati vozac.Nije ni agresivac,niti neki zeljan dokazivanja..sasvim normalan decko ali ipak me je strah. Sinoc njemu i njegovim prijateljim od kojih jedan vozi vec par miseci,pokazujem ovo..Na zalost,posluzila sam necijom tragedijom kako bi u svojoj i drugoj djeci,prizvala savjesne vozace...Ovo je katastrofa,uzas,ne zna covjek kako ovo nazvat...Tragedija za obitelji,za cure koje ni krive ni duzne stradase...Mada,jadan je i ovaj decko,iako oporavit ce se on lakse nego cure... Citam komentare,prozivaju zakon,policiju,roditelje...No,ne mora nitko od njih biti krivac..Sta ja mogu utjecat na dijete kad nisam sa njim u autu? Niti policija moze stalno pratiti pojedince...propisi postoje samo ih se triba pridrzavat.. Stvar je svijesti pojedinaca...Stabilnosti mladih vozaca..Govori mi ovaj decko,vozac sinoc; Meni je ucitelj rekao,nikad nemoj niti probat raditi neke gluposti sa autom..Uspjet ces prvi,drugi put,pa ce ti se svidjeti...postat ces siguran u sebe,pa ces stalno pokusavat jos vise...Sve,dok ne stradas ti ili netko drugi!.....Curama i svima direktno vezanima uz ovu nesrecu zelim oporavak!