Ušli smo u najveće gradilište na Gornjem gradu: 'Vi još vidite iskopinu, a ja đake na hodniku'

Zagrebački Gornji grad je na kraju ljeta baš živnuo. Turisti, saborski zastupnici, stanari, guraju se kroz nekoliko uskih ulica oko Trga Svetog Marka i Kamenitih vrata uz trenutno najveće gradilište u gradu.

POGLEDAJTE VIDEO

Pokretanje videa...

05:16

Obnova Gimnazije Tituša brezovačkog | Video: 24sata/Goran Stanzl/ PIXELL

Prekrasna zgrada u Habdelićevoj, Gimnazija Tituša Brezovačkog, još je prekrivena skelama, dvorište preko puta Klovićevih dvora ogromna je rupa oko koje je građevinski materijal svih vrsta. Nadaleko odjekuje buka bušilica, brusilica, dizalice. Po hodnicima još nema učenika i nastavnika, ali ipak vlada gužva kao da je nastava počela, tu su parketari, zidari i drugi građevinari, inženjeri, konzervatorice i konzervatori. Gletaju se zidovi, postavljaju parketi, sve je u prašini, konstrukcijama, iz zidova vire cijeli grozdovi žica za struju, internet... Prozori oslonjeni po sobama čekaju ugradnju, ništa ne izgleda kao zgrada koja bi kroz dva mjeseca trebala opet primiti učenike.

Oluja zaustavila radove na pet tjedana

- Znam da vi vidite građevinu i raskopine, ali ja vidim nešto sasvim drugo. Ja vidim učenike kako se zabavljaju u dvorištu u kojem će biti pravo košarkaško igralište usred Gornjeg grada, vidim najljepšu zbornicu, s dvije klime i pogledom na Sabor - govori nam ravnatelj Tituša Damir Jelenski, koji je u zadnje dvije godine, osim menadžera iseljene škole, postao i priučeni projektant, stručnjak-amater za arhitekturu, konzervatorske poslove.

Gimnazijalci Tituša od potresa nastavu pohađaju u Novom Zagrebu, u I. gimnaziji. Učenici te dvije škole i ovu, treću godinu započeli su zajedno, u dvije smjene, dijele sportsku dvoranu i sve kabinete. Kompleksna i ponekad mučna priča o obnovi Tituša trebala je završiti ove jeseni, no onda se na Zagreb krajem srpnja stručila oluja nad olujama. Na već sređene učionice pala je nezamisliva količina kiše i sve što je trebalo biti završeno tijekom ljeta moralo je pričekati još punih pet tjedana.

8

- Iako je tavan obnovljen tako da se voda zadrži gore, tu količinu kiše ništa nije moglo zadržati. Krov je još dijelom bio otvoren, iz naše zgrade na Kamenita vrata slijevala se doslovce rijeka, onda možete zamisliti što je to bilo u školi. Već pripremljeni podovi za parkete morali su se sušiti više od mjesec dana, a to je zaustavilo i postavljanje ormara za internet, završne radove, postavljanje namještaja - govori nam Jelenski dok hodamo kroz zgradu.

Nakon svega, pun je optimizma i pokazuje nam gdje će biti zbornica, kuhinja za nastavnike, učionice opremljene najmodernijim uređajima.

- I prije je bilo lijepo, a sad će biti sjajno. Bit će mala kuhinja za nastavnike, mali crveni dvosjedi, fotokopirke, ovdje je otočni kabinet - nastavnici vjeronauka, etike, PiG-a i sociologije koji dijele kabinet su svi s otoka, Hvara, Raba, Korčule - tumači dok se probijamo kroz buku brusilica.

Pokazuje zidove koji su dvostruko podebljani, cijela zgrada protupotresno je učvršćena da može izdržati udar i do 7,5 stupnjeva po Richteru bez oštećenja. U unutrašnjem otvorenom prostoru, atriju, izliveno je čak 600 tona armiranog betona, što je trajalo tri mjeseca.

- U ovom trenutku ovo je najveći projekt obnove, ali će obnova Gornjogradske gimnazije biti veći. Tamo se nisu usudili ni hodati unutra poslije udara, sve je visilo. Počeli su obnovu, završit će za godinu dana i bit će višestruko skuplje od Tituša - govori ravnatelj.

A kad se podvuče crta, obnova Tituša stajat će 12-13 milijuna eura, što se pokriva iz europskih fondova, dijelom iz državnog, te gradskog proračuna. Ono što je enormno poskupilo, ali i zaustavilo obnovu na čak 18 mjeseci, bila je temeljita promjena projekta.

- S obzirom na to da je bilo jasno što treba odraditi, mi smo prvi išli u obnovu. No, prema starim načinima razmišljanja o obnovi, ovdje je sve trebalo biti torketirano, što je invazivna metoda obnove. I onda, kad se već počelo raditi, u petom mjesecu 2021. zaustavljeni su radovi da se vidi postoji li neko drugo projektantsko rješenje. Slijedila su tri mjeseca vijećanja, u što je bila uključeno i vanjsko povjerenstvo, Danci, Portugalci, Grci. Oni su došli u školu i predložili tu novu metodu, FRP karbonske trake, mreže, koje zahtijevaju manje ulaska u zid te zauzimaju manje prostora. To je u nekim prostorijama donijelo i do 10 cm širine. Kad su napravili novi projekt, ustanovilo se da to košta puno više od dopuštenih 30 posto povećanja troškova koliko je gradonačelnik smio potpisati za projekt. A to je značilo da se mora u novu javnu nabavu. Od trenutka zaustavljanja radova do početka novog projekta, prošlo je 18 mjeseci. Nitko ne može nadoknaditi, osim gledajući u budućnost - hodnici su sa svake strane po pet cm širi. Ima li smisla toliko više platiti i toliko duže čekati, za ovakvu ljepoticu, danas mislim da ima, u onom trenutku samo mislio da ću umrijeti tih 18 mjeseci - iskren je Jelenski.

Odluke bi mogle biti brže

Pitamo ga, s obzirom na ovo iskustvo, ide li obnova u Zagrebu presporo.

- Da su svi procesi spori, primjerice, ovi za javnu nabavu, jesu, ali razumijem zašto. Sigurnost prije svega mora biti, financijski, da se u brzini ne bi potrošilo više novca nego kad se ima vremena za kontrolu. Da, sporo je, međutim, u postojećim uvjetma nisam siguran što je i koga trebalo ubrzati. Naravno, pojedinci i neke odluke su mogle biti brže, ali cijeli sustav je vrlo trom i to nam svima može biti pouka, ne samo za ovaj potres, bit će još i poplava i drugih stvari. Imamo li intelektualne snage, kao društvo, napraviti brži i efikasniji sustav? Moramo razmišljati da uvijek postoje lovci u mutnom i da im se ne smije dopustiti da se okoriste tom brzinom, ali vjerujem da možemo naći nešto brže. Jer, ovo nisu samo štetu imali samo učenici naše, već i učenici I. gimnazije. Zašto se nije mogla promijeniti odluka o 30%, umjesto da smo čekali 18 mjeseci - ističe.

Škola je dobila lift, sanitarije i za osobe s invaliditetom, uređuje se sportska dvorana. Jedna od specifičnosti obnove je zadržavanje originalnih elemenata.

- Ove erte na vratima učionica su originalne. Dosta ih je popucalo, ali sve se obnavljaju konzervatorski i bit će kakve su i bile. Naši suradnici se zezaju kako će biti još starije nego što su bile - govori Jelenski.

Kao uspomenu na raznoliku povijest zgrade, sačuvali su i posljednju kalijevu peć. Do Univerzijade 1987. kaljeve peći bile su jedini sustav grijanja u školi i učenici su ih sami palili i održavali vatru. Jedna od tih ljepotica sad će biti izložbeni primjerak u knjižnici.

Jelenski uporno ističe kako je njihova škola mala, no radi se o zgradi od oko 2500 četvornih metara, s prizemljem, dva kata i potkrovljem. Jedna od najstarijih u gradu, na njezinom je mjestu prvo bila kuća kneza Ivana Draškovića koji ju je 1627. darovao Isusovačkom redu, uz uvjet da se preuredi u sjemenište za siromašne učenike Gimnazije. Gradnja konvikta završena je 1631. godine i od tada je bila namijenjena obrazovanju.

Pitamo ravnatelja je li nakon potresa bilo govora o tome da se škole premjesti negdje drugdje, a zgrada prenamijeni.

- Bilo je neformalnih razgovora, ali nikad nitko o tome nije ozbiljno promišljao. A što je Gornji grad bez ljudi? Vi ako dolazite kao turist ili posjetitelj i ako vidite da nema ljudi, imat ćete osjećaj da ste u muzeju. Gornjem gradu je potreban život koji mu donose učenici - zaključuje Jelenski, koji imenom zna većinu svojih učenica i učenika, bivših i sadašnjih, s mnogima je i danas u kontaktu, prati što rade i kako žive.

Obnova Tituša sigurno je njegov najveći projekt u ravnateljskoj karijeri. No to je za Zagreb općenito izuzetno važan projekt. Grad su njegovi stanovnici, njegovi učenici, ulaganje u javne prostore ulaganje je u zajedničku budućnost.