Jednakoobrazni testovi nisu rješenje jer jer nam djeca nisu jedankoobrazna i djeca sa posebnim potrebama pohađaju redovne škole, kao i darovita djeca. Plan i pr
ogram određuje ministarstvo, a ne nastavnici. Problem u silnom testiranju, a to sam vidjela kod svojih u srednjoj školi, je da se budući da srednja škola nije obavezna, nastavnici ne pridržavaju pravilnika o ocjenjivanju.
Neke stvari djeca moraju znati napamet (poput tablice množenja). Umjesto učenja pjesmica napamet, učenike treba upoznati sa različitim mnemotehnikama.Mozak se razvija "korištenjem", a mi roditelji trebamo prestati kukati nad jadnom dječicom, kako im je teško, jer eto moraju rješavati zadatke u kojima se od njih traži logčko mišljenje i zaključivanje, rješavanje problema i sl.
Prikaži još ↓
IvanKrajc
15.2.2015.
Odustani
Skola kakva je odvijek bila je sotonisticka tvorevina koja nema nikakav interes prema poboljsanju pojedinca nego unistavanju istog.
IvanKrajc
15.2.2015.
Odustani
Ajde dobro netko je i to rekao napokon.Ja to znam cijeli zivot a znaju i mnogi drugi.Samo se boje rec javno.
salaso
15.2.2015.
Odustani
Nit su djeca kriva, nit je škola kriva, krivi su nastavnici i plan i program....nerealno planiranje gradiva i nerealna provedba...nastavnici ne poštuju plan i p
rogram sve je ptretrpano, obilje nepotrebnih činjenica i kad djeca počnu gerilskim metodama opstajati u cijeloj toj zbrci.onda su ona kriva....rješenje su jednakoobrazni testovi iz ministarstva da se isključi ljudski faktor i da se organizira satnica, a ne da djeca u tjednu imaju 5-6 testiranja i 7-8 satova odgovaranja sa isto toliko kriterija.A da o frustriranosti,nastavnika, nepoštivanju,kašnjenju u lkalanu i programu te nepravdi prema djeci,neuskladjenosti kriterija i neuskladjenosti predmeta i savladavanja gradiva ne govorimo.Čast iznimkama.Štampani zaštićeni testovi iz ministarstva za svaki predmet, bez ljuskog faktora, pa da vidimo tko je koliko naučio svoju djecu, i koliko koja škola vrijedi, a ne svi na instrukcije jer je škola nemoguća misijaza tinejdjere dovedene na rub živčanog sloma zbog nemogućih kriterija, satnice i profesora s izraženim antitalentom za predavanje i osobnim frustracijama..
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
15.2.2015.
Odustani
Da,djeca moraju misliti!!! Nikada neću prihvatiti praksu učenja pjesmica napamet.Djeca troše energiju nizašto.Zar nije bolje da se razgovara,što je pjesnik htio
reći.Djeca nauče napamet bez razmišljanja što je uopće bit pjesmice.To je samo jedna od pogrešaka da djeca postanu papige.
Prikaži još ↓
Thunderica
16.2.2015.
Odustani
Nije lako ni djeci ni nastavnicima.Treba zadržati paznju djece tj. učiniti sat zanimljivimšto je ponekad sizifov posao.Ono što je nekom učeniku zanimlivo,drugom
je dosadno...Treba trežiti i tražiti riješenje tog problema.Svaka metoda rada s učenikom ima svoje prednosti imane.Npr. prirodni pristup učeniku-usvajanje gradiva kroz zabavne kvizove,igre,međusobnog natjecanja tko će prije riješiti problem je najzanimliviji učenicima.Problem nastaje kada se djeca previše razigraju' Treba uspostaviti disciplinu,i stalno držati balans.
Prikaži još ↓
S1
SUSSIE_1
16.2.2015.
Odustani
Ako sam ja dobro shvatila cilj škole je stjecanje ZNANJA, VJEŠTINA, SPOSOBNOSTI , RADNIH NAVIKA... Istina je da djeca uče neke stvari napamet. Za to postoje 2 r
azloga: neke stvari jednostavno moraju znati radi života, svog budućeg posla, opće kulture, kao podlogu za logičko razmišljanje ( npr. kako će neki tamo strojar moći razmišljati o tome koji materijal će upotrijebiti za nešto ako ne zna svojstva materijala), a nešto uče napamet jer time razvijaju SPOSOBNOST pamćenja, razvijaju se određene sinapse u mozgu... ( za to je primjer učenje pjesmica). A morate priznati da mnogo toga u životu moramo znati. Kako će dijete drugačije naučiti npr. strani jezik koji je danas itekako važan. Naravno da treba razvijati i sposobnost logičkog razmišljanja, a to se također razvija već od 1. r. To su npr oni zadaci Koliko + 3 je 5. Samo bojim se kad bi se u školi tražilo SAMO logičko razmišljanje da bi tek onda nastao pravi kolaps. Jer moramo biti iskreni...malo ima nadarene djece sposobne za takve zadatke, dok je većina prosječnih. Naravno i s njima treba raditi na razvoju tih sposobnosti, ali na uspjeh osim rada znatno utječu i sposobnosti djeteta I zato ja predlažem( a već sam i više puta pisala) problem bi se najbezbolnije riješio time da se djeca ne stavljaju u fiksna razredna odjeljenja već otvorene grupe koje bi program nekog predmeta svladavali na višem ili nižem nivou, ovisno o svojim sposobnostima i interesima. ( dakle, ne npr. da se djecu rasporedi u 3.a i .3b nego 1. sat oni koji imaju dar za matku uče kod jedne učiteljice mat na višem nivou, a ostali kod druge osnove matematike. 2. sat nova podjela oni koji su super čitači, rade književnost na višem nivou na težem tekst, dok ostali vježbaju na jednostavnijem ) Jednostavno nisu svi za sve i ne mogu imati isti program.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .