Unija je u krizi, Hrvatska ne može živjeti samo od turizma

U potrazi za odgovorima na goruća pitanja te prognoze razgovarali smo s ambasadorom Dr. Emilom Brixom, karijernim diplomatom i direktorom Diplomatske akademije u Beču.

Tko su zapravo diplomati?

Ambasador Emil Brix: Diplomati su ljudi koji vjeruju u to da se međunarodni odnosi mogu organizirati na miran način bez prisile bez obzira imaju li diplomatski status ili ne. To su ljudi koji teže miru u međunarodnim odnosima.

Često čujemo o uskoj vezi između diplomacije i špijunaže. Prije nekoliko dana Austrija je protjerala ruskog diplomata upravo zbog gospodarske špijunaže. Ruski diplomati protjerani su iz mnogih zemalja svijeta i uvijek su na vrhu takvih skandala. Koja je razlika između diplomata i špijuna?

Ambasador Emil Brix: Oboje, i diplomati i špijuni su zainteresirani za prikupljanje informacija o zemlji na kojoj rade ili u kojoj žive. Neki kažu da su špijuni diplomati koji još nisu pokriveni (zaštićeni). U tome ima istine. Razlika je u tome što diplomati koriste legalne načine da dođu do informacija dok špijuni koriste sve što misle da mogu. Kada je u pitanju legalna postavka postoji konvencija o tome što diplomati mogu raditi, a što ne. Riječ je upravo o Bečkoj konvenciji na temu diplomatskih i konzularnih odnosa. U toj konvenciji stoji da diplomatima nije dozvoljeno miješanje u interne događaje druge zemlje. No, kada pomislite što diplomacija u današnje vrijeme uključuje, tu su javna diplomacija, kulturna, diplomacija za ljudska prava i ono što je zapravo miješanje u unutarnje odnose s drugim zemljama. Zamućena je granica o tome što je legalno, a što nelegalno, što je diplomatično, a što ne.

Koja je uloga diplomata na globalnom polju?

Ambasador Emil Brix: Oni imaju ulogu uspostavljanja mira (peacemaking). Kao prvo njihova je zadaća da predstavljaju nacionalni interes, a to znači da ujedno trebaju i razumjeti koji je nacionalni interes njihove zemlje – što nije lako. Drugo, diplomatima mora biti u interesu stabilan globalni poredak. Moraju gledati na opće dobro. Danas to može biti puno toga, od klimatskih promjena, zdravlja, mira, dobrih odnosa. Sve što u današnjim danima pripisujemo održivošću, a to najbolje opisuju ciljevi održivih ciljeva UN-a.

Koje su karakteristike dobrog diplomata i kako je diplomat oblikovan?

Ambasador Emil Brix: Diplomati moraju biti fleksibilni obzirom na situaciju u kojoj se nalaze bez obzira bila ona stabilna ili konfliktna. Ja ne volim tipičan kliše o diskretnosti i ne surađivanju s javnošću, i ne vjerujem u to da se najbolje odluke donose iza vrata u kuloarima. U današnje vrijeme diplomat mora imati puno više drugih karakteristika, mora biti komunikator koji razumije što se dešava u tom trenutku. Sve promjene, ekološki napredak, promjene u globalizaciji, kapitalističkom sistemu - dobar diplomat mora razumjeti koje su posljedice našeg turbulentnog vremena.

Tajni jezik diplomata, koliko simboli igraju ulogu i koliko je obrazovanje diplomata prožeto ne samo kroz religiju, već i kroz tajna društva poput, recimo, masonerije?

Ambasador Emil Brix: Ne slijedim teorije zavjere kada je u pitanju tvrdnja da su diplomati kozmopoliti koji nemaju nikakvog nacionalnog interesa. Točno je to da sve te aktivnosti teže harmoniji. Finalni cilj diplomata je pronaći mirno i harmonično rješenje. Zbog toga je potrebno imati edukaciju u kojoj se traži kompromis, a ne konflikt.

Znači li to da diplomati trebaju biti neutralni?

Ambasador Emil Brix: Nikako! Diplomati trebaju biti sposobni razumjeti situaciju, znati koja je njegova pozicija i pozicija njegove zemlje te probati razumjeti situaciju njegovog protivnika ili druge strane. Samo ako možete proći kroz konflikt možete naći i kompromis.

Koji su alati važni za meku diplomaciju, a koji za pritisak? Što je dopušteno, a što nije u diplomaciji? Koja su nepisana pravila?

Ambasador Emil Brix: Sve ovisi o situaciji. Postoje neka pravila koja je dobro slijediti poput recimo protokola. Također kada se ide u pregovore treba biti spreman na kompromise. U ostalom je najbolje donošenje odluka po putu obzirom na situaciju u kojoj se zateknete. Ja naprimjer nisam toliko kritičan na Tweetove gospodina Trumpa. To je transakcijska diplomacija. On vrši pritisak na druge koristeći komunikacijske kanale koji su danas ponuđeni na internetu. Diplomati su to skloni kritizirati, ali zapravo bi bilo puno bolje probati razumjeti što on radi, zašto i kako diplomacija može koristiti instrumente novih tehnološko-i digitalnih komunikacija.

Mislite li da je pojava novih digitalnih komunikacijskih tehnologija oslabila ulogu diplomata i kako se oni nose s tim?

Ambasador Emil Brix: To je dodatna mogućnost za rad diplomata. Diplomati se ne bi trebali toliko suzdržavati od korištenja društvenih medija, mogućnosti digitalne komunikacije. I apsolutno sam uvjeren da ako diplomati znaju što se dešava i ako ih probaju koristiti to će biti još samo jedan dokaz da su dobri diplomati.

Kako je korona virus utjecao na rad diplomata i kako će utjecati na budućnost?

Ambasador Emil Brix: Iznenađen sam kako su dobro diplomati komunicirali kada je u pitanju šum koji je donijela korona te kako su se prilagodili korištenju digitalnih medija. Potrebno se adaptirati jer nemate taj osobni kontakt koji pomaže posebno u pregovaračkim situacijama ili ako želite stvoriti povjerenje između diplomata iz različitih zemalja. S druge strane pokazuje koliko je sistem u kojemu živimo krhak. Ne samo diplomati već i političke vođe, naglašavaju kako moramo paziti da ne bi izgubili što smo postigli u posljednjim desetljećima.

Često se čuje da su supružnici diplomata u nezavidnom položaju kada je u pitanju njihova osobna karijera, a poteže se i egzistencijalno pitanje ukoliko dođe do razvoda. Mislite li da bi za supružnike diplomata trebalo uvesti mirovinski staž i prihode?

Ambasador Emil Brix: Imate pravo. Većina vanjskih poslova nije aktualna i zahtjeva promjene kako parovi nastupaju u današnje vrijeme. Onako kako je promjena potrebna u drugim profesijama tako bi trebala biti i na diplomatskom polju. Ukoliko partneri diplomata rade trebali bi biti plaćeni za to te dobiti mirovinu.

U Austriji Ministarstvo vanjskih poslova pokušava pomoći supružnicima da dobiju posao tj. dozvoljavaju im da rade u drugim zemljama što nije tako lako zbog pravnih postavki određene zemlje. Supružnici u austrijskom slučaju dobivaju pomoć ukoliko rade posao za ambasadora. Do nedavno je novac koji su supružnici dobivali kao pomoć za organiziranje večera i humanitarnih akcija išao ambasadoru osobno, a ne suprugu ili supruzi. To se promijenilo tek prije nekoliko godina i danas novac ide direktno supružnicima. Kao što vidite ministarstva vanjskih poslova su staromodne institucije. Treba puno guranja unaprijed da bi postali aktualni.

Kada pogledamo fotografije lidera u internacionalnoj politici možemo vidjeti kako glavnu ulogu igraju muškarci. Smatrate li da u diplomaciji vlada izostanak paritetne demokracije? Mislite li da je diplomacija muški posao?

Ambasador Emil Brix: Mogu navest Hrvatsku kao primjer zemlje koja je imala predsjednicu. Također ministricu vanjskih poslova. Čak se i Hrvatska mijenjala po tom pitanju. Usudio bi se reći da diplomacija danas više nije samo muški posao. I bio bi veliki propust ne koristiti sve kvalitete ženskog roda za diplomaciju. Ne vjerujem onima koji govore da su žene bolji diplomati. Prema mom mišljenju one su drugačiji diplomati. To je zbog društvenog temelja te drugačijeg načina educirane kroz stoljeća. To se treba prepoznati i koristiti koliko god je moguće. U austrijskoj službi vanjskih poslova među mlađim diplomatima imamo pola muškaraca i pola žena. Na našoj Diplomatskoj akademiji također je polovica žena.

Koja i kolika je uloga Austrije u globalnoj politici?

Ambasador Emil Brix: Austrija je svjesna da nije velika zemlja. No, Austrija je članica EU i ima jako velikih šansi radeći s partnerima. Nekada su to partneri koji imaju sličan ekonomski sistem kao Nizozemska ili Švedska, a nekada su to partneri s kojima imamo dobrosusjedske odnose i zajedničku povijest poput Višegradskih zemalja te Hrvatske i Slovenije. Austrija pokušava koristiti svoj globalni utjecaj radeći s partnerima u Europi. S druge strane ne želimo biti ne realistični. Pokušavamo ne izlaziti izvan okvira svojih mogućnosti. Kada Austrija npr. gleda na UK znamo reći : mi smo nekada bili imperijum. No trebali smo naučiti na teži način da to više nismo. Moje osobno mišljenje je da UK još uvijek misli da su imperij. Austrija je trebala naučiti ulogu da je mala, ali uspješna demokratska zemlja koja može participirati u smislu dijaloga. Beč je već jako dugo vremena mjesto za to i ako možemo ponuditi svoj neutralni status za pregovore mi nudimo svoju uslugu. To je dobra i potrebna uloga koju Austrija ima u globalnoj politici.

"Bella gerant alii, tu felix Austria nube – dok drugi vode ratove, ti se sretna Austrijo, udaj(vjenčaj)". Brak, da li je to dobra strategija za internacionalne poveznice?

Ambasador Emil Brix: Austrija je jako dugo vremena imala tu politiku u vladajućim obiteljima. Tu nije bila samo Austrija, ali ona je tako uokvirila priču. Mi smo jako sretni kada kažemo da je brakovna diplomacija austrijski izum što je samo djelomično istinito. U današnje vrijeme je je potrebno stvoriti povjerljive veze. To Austrijanci pokušavaju napraviti. Diplomacija putem braka se temelji na povjerenju između partnera i zato Austrija pokušava zadržati tu tradiciju. U isto vrijeme imam osjećaj da se brakovna diplomacija vraća u nekoliko zemalja. Pri tome mislim na USA gdje obitelj Trump vlada na temelju vjenčanih odnosa , rodbinskih poveznica. Moramo biti svjesni toga da ovaj način diplomacije nije isključen i još uvijek postoji. Dat ću vam jedan primjer. U Austriji trenutno imamo ministricu iz Bosne. Ona je Muslimanka iz izbjegličke obitelji koja je došla zbog rata u Austriju. Možemo reći da smo ju integrirali. To je isto na neki način brak , vjenčanje. Danas je ona jedna od najpopularnijih Ministara koje imamo u vladi te očekuje prvo dijete. Pri tome mislim na diplomaciju vjenčanjem, kada integrirate različite interese u jedan zajednički.

U čemu je razlika kada pričamo o istinskim (karijernim) diplomatima s perspektivom od 360 stupnja i diplomatima koji su na funkciju postavljeni od strane vladajuće političke struje s mogućnostima od 45 stupnjeva. Dolazi li tada do sukoba u pogledu nacionalnog interesa i interesa manje skupine ?

Ambasador Emil Brix: Jako je dugačka povijest karijernih diplomata, 500 godina. Oni su posvetili čitav profesionalni život diplomaciji i pokušavaju prezentirati čitavu sliku. No i kroz povijest smo imali Tzv. politički imenovane diplomate. To je dosta uvijek ovisilo u povijesnoj situaciji. Zemlje kao Hrvatska, Slovenija i Poljska nakon završetka komunističkog perioda nisu imale diplomate koji su uživali povjerenje manjine ili demokratske vlade. Razumljivo je bilo da su te vlasti trebale imenovati nove ljude. Kao što znate među imenovanima nisu svi bili sa Sveučilišta ili intelektualci, dijelom su to bili i političari. To je zadovoljavajuće za tranzicijski period.

Na kraju sistem karijernih diplomata se pokazao kao bolji sistem. Dobro je imati ljude koji predstavljaju 360 stupnjeva situacije. No, jedno ne isključuje drugo. Naprimjer, u slučaju Austrije: Ja sam karijerni diplomat, ali sam u isto vrijeme uključen i u djelovanje jedne političke stranke. Ponosan sam što sam umiješan u rad stranke, to mi daje određenu poziciju. Kada djelujem kao diplomat ne govorim svojom političkom glavom već s glavom koja predstavlja moju čitavu zemlju. Nekim ljudima nije lako odvojiti te dvije strane. Recimo zadnji američki ambasador Grenell koji je bio u Berlinu. On je bio jako blizak s obitelji Trump i Republikanskom strankom i način na koji je djelovao je stvorilo problem s njemačkom vladom. Govorio je i djelovao većinom o interesu g Trumpa i Republikanaca, a ne u interesu dobrih odnosa između Njemačke i Amerike. Dosta sam kritičan prema političkim poslanicima, ali kao što sam rekao , razumljivo mi je da puno demokratskih zemalja u tranziciji u centralno- istočnoj te južno-istočnoj Europi, imaju koristi od njih.

Kako se Austrija doživljava u svijetu?

Ambasador Emil Brix: Slika koju zemlja želi prezentirati ne može biti predaleko od slike koja je percipirana u ostatku svijeta. U slučaju Austrije, mi smo sretni. Kao prvo želimo biti viđeni kao kulturološka super moć. I uvjeren sam da nas u puno zemalja vide kao kulturološka super moć. Primjer tome je ovogodišnji salzburški festival kao jedini veliki umjetnički festival u svijetu koji se mogao održati unatoč korona krizi. To daje na ideji koliko su kultura i umjetnost važni za Austriju i kako želimo koristiti taj imidž u svijetu.

Kakav je status tirkizno- zelene vlade na globalnom polju, vidite li neku promjeru austrijskih interesa na globalnoj razini promjenom političke scene na nacionalnoj razini? Recimo, umjesto da se okreće standardima Sjevernih EU zemalja , kancelar Kurz se u svojim javnim nastupima okreće prema Koreji, Izraelu i UAE.

Ambasador Emil Brix: Kurz je veliki politički talent koji zna gdje se stvari događaju, gdje se mijenjaju, gdje se razvijaju. I trenutno je uslijed ove velike zdravstvene krize ima smisla raditi s tim zemljama gdje nije prilika samo izmijeniti informacije, već i razmjena kojom bi pronašli put za izlazak iz krize. U tom smjeru to ima smisla. Na pitanje gdje bi EU trebala ići g Kurz i cijela vlada gledaju u smjeru Nizozemske te Skandinavskih zemalja. Također rade u smjeru Višegradskih zemalja jer imamo problem kako je zadržati zajedničko dobro u EU uniji. Trenutno imamo kancelara koji je spreman integrirati puno elemenata ovisno o zadanoj situaciji. To čini njega i Austriju jako interesantnim za druge vođe Europske unije.

Tirkizno-zelena vlada je promijenila percepciju Austrije u svijetu, u najmanju ruku u Europi. Koalicija s FPO- om je bila viđena jako kritički, a od kada su se pridružili Zelenu percepcija se promijenila. Za ugled Austrije i Europe to je jako pomoglo radu diplomata. Uz to što moramo objašnjavati svu negativnu prtljagu koju Austrija vuče iz prošlosti i dalje je sve vodilo na to da je desnica na vrhu. Sada sa Zelenima toga tereta više nema. To se uklapa u čitavu sliku gdje bi Europa trebala ići , trebala bi ići prema održivom Zelenom dogovoru, konstrukciji koja pokazuje put prema stabilnost i Austrija može biti jedan od pionira u tome.

Kakva je budućnost Europske unije?

Ambasador Emil Brix: EU unija je u velikoj krizi, ali to nije ništa novo. EU je u dubokoj krizi od svojih samih početaka. Unija se uvijek koncentrirala na unutarnju konstrukciju, unutarnje tržište, pomicanje unutarnjih granica. Danas su izazov vanjski odnosi Europe: kako se nositi sa migrantskom problematikom koja dolazi izvana, kakav joj je stav naspram novog globalnog poretka između Kine i USA, kako se nosimo s hibridnim prijetnjama koje dolaze s Istoka globe. EU nije naučila kako uspostaviti strukture koje će se baviti tim pitanjima. Uzmimo za primjer kako po pitanju migracija nije razmišljala o Mediteranu ili Srednjem istoku. To je bilo preudaljeno, slali su humanitarnu pomoć i to je bilo sve. No, sada je drugačije. Mediteran je postao problem koji određuje gdje EU ide i doveo u pitanje značenje europske integracije i kako se nosimo s tim susjedima, bili oni iz Afrike ili Srednjeg istoka. Za dobro EU potrebno je naći odgovor na sljedeća pitanja: Možemo li imati zajedničku vanjsku politiku? Možemo li imati zajedničke obrambene snage? Možemo li stvoriti održive odnose sa Srednjim istokom i s Afrikom? Koja je naša pozicija u geo političkoj igri između Kine i USA? Kako se odnosimo s Rusijom? Vidimo li ju kao europskog partnera i možda najvažnijeg partnera na geopolitičkom polju? Europa ima osnovne probleme s kojima se još uvijek nije spremna suočiti.

Bliže se američki izbori, kakve su vaše pretpostavke? Mislite li da je Amerika spremna za predsjednicu?

Ambasador Emil Brix: Definitivno je. Prošli puta je Hillary Clinton osvojila velik broj glasača. SAD su spremna za  predsjednicu no pitanje je da li su spremni za mladog predsjednika? Gospodin Obama također nije bio jako mlad, a sada imamo dva kandidata koji imaju preko 70 godina. No, na SAD gledam kao na jako dobar primjer gdje demokracija funkcionira. Nije sada u pitanju da li je to predsjednik ili predsjednica ili što oni rade niti kakva je podijeljenost. Demokratski sistem je tamo na djelu. Nije savršen, ali funkcionira. Pomislite na ruski sistem i Trumpa kao predsjednika te zemlje. Nezamislivo, niti bi bilo lijepo. Vjerujem u američku demokraciju, no ne mislim da bi EU trebala slijediti sve korake američke dominacije svijetom niti ideju o kapitalizmu, ali što se tiče demokracije jako su pozitivan faktor u svijetu.

Srbija i Kosovo su aktualna tema u Washingtonu? Vidite li rješenje za Kosovo?

Ambasador Emil Brix: Moramo vidjeti rješenje za Kosovo i mislim da smo u sredini procesa. U ovom slučaju američka inicijativa za sastankom je politička volja da se dođe do rješenja. Vidjet ćemo da li će doći do prostornih promjena, a o tome trebaju odlučiti isključivo ta dva partnera. EU i Amerika se ne bi trebali miješati, no trebali bi biti otvoreni za svaku soluciju koja je održiva. Problem je u tome što je EU zaboravio obraćati pažnju na Zapadni Balkan uključujući Kosovo. EU ima jako puno internih problema , sada pričamo o migracijskim problemima, no stabilnost na Balkanu treba biti u srcu EU. Tu je Austrija jako jasna i zahtjeva da to mora biti na rasporedu EU unije, no nisu svi naši partneri i članice istomišljenici. Hrvatska i Austrija su po tom pitanju na istoj stranici.

Možete li komentirati lošu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj i činjenicu da se iz zemlje u 2019. iselilo oko 40.000 stanovnika, većinom mladih?

Ambasador Emil Brix: Mobilnost EU je jedan od osnovnih koncepata i mladi ljudi se sele po različitim zemljama. Sasvim mi je razumljivo da mladi Hrvat ili Bugarin vidi šanse za bolji život negdje drugdje te odseli tamo. No, taj trend nije pozitivan za Hrvatsku jer ne može živjeti od odlazaka mladih ljudi u Zapadnu Europu. Rekao bi da je to zajednički problem Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Rezultat je to nedostatka ulaganja u infrastrukturu Hrvatske, nedostatak inozemnih ulaganja, posebno je velika razlika između urbanih i ruralnih dijelova zemlje. Nije problem Zagreb, ali je problem u ruralnim dijelovima. I Austrija ima iste izazove u tom pogledu, ljudi ne žele živjeti u ruralnim sredinama. Pogledajte migrante iz Sirije i Afganistana. Gdje oni žele ići? Žele ići u bogate zemlje EU i žele ići u urbane sredine. Mi smo u Austriji probali riješiti njihov problem na taj način, ali oni ne žele ostati u Burgenlandu ili u Tirolu. Žele ići u Beč ili Graz. To je razumljivo. Rješenje za Hrvatsku je promjena ekonomske situacije te privući direktna inozemna ulaganja koliko god je moguće te uzeti dobrim dijelom unutarnje tržište. Rješenje nije u tome da je zemlja bude samo turistička destinacija.