Umorni su od nadanja, ali i dalje traže svoje najmilije...

Nažalost, i 26 godina od okončanja Domovinskog rata postoje obitelji koje više od 30 godina još tragaju za svojim najmilijim članovima. Točnije, 1853 ljudi u ovom trenutku nalazi se na popisu nestalih u Domovinskom ratu. Članovi njihovih obitelji umorni su od traženja, identifikacija, nadanja, razočarenja, lutanja od vrata do vrata i povlačenja za rukav onih koji bi mogli znati kakva je sudbina zadesila njihove muževe, njihovu djecu, braću, sestre i roditelje. Oni su ona tiha skupina koja svoju patnju već godinama nosi dostojanstveno, hrabro, ne diže bune, ne huška i ne prosvjeduje. Sami sa svojom boli i patnjom liježu već 30 godina. Ujutro obrišu suze, zatome emocije da koliko toliko mogu normalno preživjeti dan. I tako iz godine u godinu. A prošlo ih je puno previše. Na spomen svake novootkrivene grobnice tijelom im prođe neka zebnja. Pitaju se hoće li napokon otkriti istinu o svom nestalom članu, dok ih s druge strane mogući odgovor plaši.

Traži svoje roditelje 30 godina

Divlje odlagalište otpada uz cestu Pačetin-Bobota u blizini Vukovara novootkrivena je masovna grobnica, već 151. U njoj su pronašli posmrtne ostatke najmanje 11 ljudi koji, prema preliminarnim nalazima potječu iz Domovinskog rata. Oko njihovih ruku i nogu omotane su žice. Brutalno su ubijeni i zakopani još davne 1991. godine. Ova grobnica otkrivena je uz pomoć Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Informaciju da na području Bobote, sela s većinskim srpskim stanovništvom nedaleko od Vukovara postoji masovna grobnica koju treba potražiti, Uprava za zatočene i nestale ima već više od dvije godine. Nakon što su navedeno područje analizirali i pregledali te odredili mikrolokaciju, u studenom su počela iskapanja.

Iako je pregledana tek trećina mikro lokacije, već su pronašli 11 tijela, te je izvjesno da će se daljnjim kopanjima otkriti još ostatak ljudi koji se vode nestalima.

- Tražim svoje roditelje 30 godina, otkako su s grupom ljudi iz Vukovara odvedeni u improvizirani zatvor u Trpinju. Tamo su maltretirani, moj otac pogotovo, jer su četnici znali da je moj brat Marko Babić jedan od zapovjednika Trpinjske ceste. Prema informacijama do kojih sam tijekom godina došla, moji su roditelji s još nekim zatočenicima skončali u Boboti, na tom smetlištu – rekla nam je Vukovarka Kata Lozančić.
Na široj lokaciji ove grobnice 2011. godine pronađeno je jedno tijelo. Nova informacija o tom grobištu pristigla je 2019. godine kada su također rađena probna iskapanja, no na žalost bez rezultata. Tek ove godine izrađena je pregledna mapa dosadašnjih iskapanja i ustanovljena ova mikrolokacija. Ruke i noge ubijenima bile su vezane metalnom žicom. Nije još utvrđeno radi li se o grobnici u kojoj su odmah pokopani nakon što su ih ubili ili su tijela premještena.

Nestali u Domovinskom ratu su prvorazredno humano pitanje

- Već sam imala priliku ići na mjesta gdje se iskapaju masovne grobnice i svaki puta se nadam da ću u njoj naći svojeg sina Tomislava kojeg tražim već 30 godina. On je bio vukovarski branitelj i nestao je nakon pada grada. Nikada mi nije lako doći na ovakvo mjesto, u to blato, kišu, gledati u iskopanu jamu s posmrtnim ostacima ubijenih ljudi. Gledaš u to, nastojiš nešto prepoznati, a nemaš što. Ipak, netremice pregledavaš svaku kost, istovremeno se nadaš da je tu, a i da nije. Sve sam starija pa se nadam da ću ovog puta imati sreću, ako se to može tako nazvati, da je moj sin među ovim ostacima – kazala je Marija Šestan nakon iskapanja.

Da je ova pronađena masovna grobnica veliko otkriće i uspjeh hrvatskih institucija, ali i Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja potvrdila je i predsjednica udruge Ljiljana Alvir.

Upravo zato što su nestali u Domovinskom ratu prvorazredno humano pitanje, dnevni list 24sata od studenog 2016. godine objavljuje ispovijesti njihovih obitelji. I ovim putem zahvaljujemo im što su skupili hrabrosti i snage progovoriti, ogoliti svoju dušu i pokazati svoju bol. Njihove potresne priče objavljene su u knjigama Nestali, Nestali 2 i Nestali 3, a cilj našeg projekta je senzibilizirati hrvatsku javnost i probuditi svijest i savjest svakog pojedinca da napokon kaže korisne, a prešućene informacije i tako pomogne obiteljima nestalih donijeti mir i spokoj. Omogućiti mjesto gdje će moći zapaliti svijeću i dostojanstveno se oprostiti od svojih bližnjih. Četvero sugovornika iz našeg serijala taj su svoj mir pronašli.