Nakon Narančaste revolucije 2004. godine, u prosincu 2013. započeli su masovni nasilni prosvjedi u Kijevu. Ovi prosvjedi su prerasli u još jednu revoluciju koja će postati poznatija pod imenom Euromajdan - Revolucija dostojanstva. Zapadni mediji i zapadni političari, unatoč dokazima, negiraju i opovrgavaju činjenicu da je SAD u suradnji s EU-om isplanirao, organizirao i financirao s više od 5 milijardi $ ukrajinsku revoluciju i pomoć Ukrajini, u svrhu uspostave prozapadnog režima.  Očigledno je kako se SAD i EU koriste dezinformacijama i propagandom u svrhu manipulacije narodom kako bi se prikrili pravi razlozi i činjenice o ukrajinskoj revoluciji.  Pomoćnica američkog državnog tajnika Victoria Nunland, sama je priznala da je SAD "uložio" više od 5 milijardi $ u Ukrajinu kako bi se uspostavio režim sklon SAD-u.  Revoluciju su uz brojnu ukrajinsku intelektualnu i estradnu elitu predvodila tri oporbena politička lidera Arsenij Jacenjuk, Vitalij Kličko i Oleh Tjahnibok. Prosvjedi su trajali duže od dva mjeseca, nakon čega su se počeli očitavati radikalni elementi Euromajdana predvođeni društvenim pokretom Pravij sektor (Desni sektor), na čelu s Dmytrom Jarošom. Uz njih se formirala Narodna samoobrana Euromajdana. Ove dvije militantne formacije rezultirat će prevagom u svrgavanju s vlasti predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014. godine.