Moremo mi o Ukrajincima i njihovim prosvjedima pričat kaj god očemo. Pametni ili glupi, u pravu su ili nisu, Timošenko, Kličko, Turčinov ili onaj Januković....ALI!! S tim peremo samo svoju HRVATSKU, ne baš čistu savjest. Jer, Ukrajinci su barem u nešto vjerovali, i još vjeruju, bolji život valjda..svejedno, pozitivno, negativno...ovisno o tomu kak ko na to gleda, ali u nekaj vjeruju, i za to u kaj su vjerovali i vjeruju su bili spremni BORITI se. I BORILI su se, i ginuli nažalost!!! A mi Hrvati, i mi se borimo, u kafićima, pred pc-ovima, na fejsu, pred TV-om,,, ah da, i na demokratskim izborima,,, i LAŽEMO sami sebi da ulica i nasilje ne rješavaju ništa, nego samo demokratski izbori i nadmetanje frazama saborskih zastupnika, koje smo si, ironije li, sami birali. I zaboravljamo jednu univerzalnu, svevremensku istinu. Da me ne vatju za detalj, znam da idealne pravde i društva na planeti nema nit je ikad bilo, a vjerojatno nikad ni bilo ne bude. ALI, makar minimum pravde, i koliko toliko život dostojan čovjeka (Kao u zap Europi, sj, Americi, Skandinaviji..) nikad nije nastal u toplom krevetu i zapečku, nikad se ni to postiglo rječima. Oduvjek se za to trebalo BORITI, na ulicama, trgovima..pa i šumama, kad je trebalo.. I tak moremo mi o Ukrajincima kaj očemo. Ali oni imaju nekaj kaj je Hrvatima nažalost davno nestalo. Nadam se da me admin nebu ispoštoval na izrazu, ali stvar koju su Hrvati negdje izgubili su MUDA. Normalno da u Ukrajini sad neće poteć med i mlijeko, ali neće im ni bit puno gore,,, jer, koji god vlastodršci tam dojdu i budu znali budu da pred sobom imaju narod koji ima HRABROSTI I MUDA.