Ukleta mjesta Zagreba: Čuli se krikovi, viđali ženu u bijelom...

Neobične i uznemirujuće pojave u kućama koje imaju zlokobnu reputaciju pripisuju se nemirnim dušama koje ne mogu naći mir nakon smrti, bilo da su ostavile neki zadatak ili da su umrle nasilnom smrću, s čime se ne mogu miriti i traže osvetu, tvrde stručnjaci za paranormalno.

Premda u Hrvatskoj nitko nije odradio ozbiljno istraživanje, postoje mjesta o kojima se prepričavaju jezive legende i neobjašnjiva iskustva. Ako inače protrnete kad započnu priče o čudnim krikovima, uzdasima, koracima, otvaranju vrata i sjenama koje i danas klize hodnicima starih kuća ili o sjenama koje lebde te prikazama koje nemaju oči, morali biste znati da se i u Hrvatskoj možete naći u paranormalnoj zoni.

BOLNICA BRESTOVAC

Duh Ljerke Šram i ubijenih bolesnika

Mnoge se legende vezuju uz bolnicu Brestovac, nekad najmoderniju bolnicu za liječenje bolesti dišnog sustava u ovom dijelu Europe, sagrađenu na obroncima Medvednice. Njezinu je gradnju inicirao liječnik i novinar Milivoj Dežman, prije svega, iz ljubavi prema zagrebačkoj ljepotici i glumici Ljerki Šram, koja je bolovala od tuberkuloze. Umrla je Dežmanu na rukama upravo u tom sanatoriju.

Sanatorij je radio do 1968. godine, kad je zatvoren zbog promjena u zdravstvenom sustavu i zbog novih medicinskih metoda liječenja tuberkuloze, a ubrzo nakon toga gradom se počela širiti legenda o tome da se na tome mjestu osjeća čudna energija i da Brestovcem lutaju duhovi. Mnogi tvrde kako je riječ baš o duhu prelijepe zagrebačke glumice.

Ova tužna priča samo je jedna u nizu jezivih smrti koje su se nizale na Brestovcu. Brojne je bolesnike, baš kao Ljerku Šram, ugušio krvavi kašalj u njihovim sobama na Brestovcu.

No i tijekom Drugog svjetskog rata Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike - Nijemce, domobrane i ustaše, ali i civile. Partizani su 1945. smaknuli sve pacijente koje su ondje zatekli. Osoblje su poštedjeli. To je mnogo negativne energije na jednome mjestu, zbijeno u samo nekoliko desetljeća rada lječilišta.

VILA AUER, NAZOROVA

Jecaji, lupanje, smijeh i škripa sa starog groblja

Jedna od njih je i priča o vili nekadašnje građanske obitelj Auer, u Nazorovoj 10, na Britanskom trgu. Sagrađena je 1903. godine, po planu arhitekta Viktora Kovačića. Mit o čudnim energijama koje se susreću na tome mjestu započeo je još tijekom gradnje, 1903. godine, kad je sagrađena kao jedna od tri vile u toj ulici.

Njezina točna lokacija je na razmeđi između Nazorove ulice i Rokova perivoja, koji se također spominje kao uklet, vjerojatno zbog toga jer je na tome mjestu ranije bilo staro groblje. I crkvica na Rokovu perivoju govori o tome, dok je u istoj ulici, na broju 8, ranije bila - mrtvačnica. Ostaci staroga groblja preseljeni su 1907. godine, no to je bilo dovoljno da mjesto ostane ukleto.

U svibnju 2011. godine novi vlasnik Zdravko Raškaj započeo je njezinu obnovu, ali stare priče se i dalje prepričavaju. Na zemlji oko kuće postoji izvor vode, a obližnji stanari svojedobno su znali ići do te kuće po vodu kad bi bila nestašica vode.

Neki od njih svjedočili su da se iz kuće povremeno čuju uznemirujući zvukovi, kao što su škripanje, plač, jecaji, smijeh, lupanje, lanci..., no oni manje skloni pričama o ukletosti pripisuju to mladeži koja se često okupljala tamo s bocama alkohola. No spominje se i susjeda koja je željela spustiti cijenu vile te je namjerno širila priče o ukletosti. 

VILA REBAR

Tuneli s blagom ispod Vile Rebar

Malo je zagrebačkih građevina oko kojih se isplelo toliko mističnih predaja i kobnih nesreća kao oko Vile Rebar. Njezina povijest seže u ‘20-e godine prošlog stoljeća. Tada je na tome mjestu bila lovačka kuća, a Grad Zagreb je 1932. dao sagraditi novu vilu s teniskim igralištem.

Sagrađena je po projektu Ivana Zemljaka i dograđivana nakon Drugog svjetskog rata. Tijekom Drugog svjetskog rata koristio ju je ustaški poglavnik Ante Pavelić kao svoju rezidenciju, koji je oko vile dao sagraditi nekoliko bunkera i tunelsko sklonište te ju je povezao uskim evakuacijskim tunelima sa skloništem.

Neki od tih tunela ni danas nisu do kraja istraženi i ne zna se što kriju. Nakon što je Pavelić napustio kuću, ona je neko vrijeme bila prazna, da bi potom bila pretvorena u dječje odmaralište i planinarski dom.

Krajem ‘50-ih godina prošlog stoljeća postala je dio ugostiteljskog objekta 'Risnjak' i prenamijenjena je u ekskluzivni hotel i restoran, a poslije i disko. Vila Rebar priča i svoju priču o 1967. godini te kraju izvrsne karijere dinamovca Stjepana Lamze koji je pao kroz balkon na nižu etažu. U toj su se vili održavale proslave, svadbe i maturalne večeri, a vikendima je svirala živa glazba.

No 1979. godine izbio je požar i sve je izgorjelo, a to je ljubiteljima mistike dalo povoda za razne priče. Ipak, Branimir Špoljarić, autor knjige 'Stari Zagreb, od vugla do vugla', piše da ju je zapalio bivši konobar, piroman. No tuneli su još povod za brojne legende. Jedna od njih kaže kako se u jednome od zazidanih tunela još krije Pavelićevo blago, a to je bio povod i za to da ga se pokuša probušiti pneumatskom bušilicom

JURJEVSKO GROBLJE

Djevojka u bijeloj haljini s groblja

Jedno od mjesta koja se smatraju opsjednutima je i Jurjevsko groblje, nekad poznato kao groblje "Kraj kestena". Drvena kapelica posvećena sv. Jurju spominje se davne 1377., no i prije toga na tom je mjestu bilo groblje za siromašne.

Godine 1729. sagrađena je nova, zidana kapelica posvećena sv. Jurju, s kriptom i proširenim grobljem uz nju, a 1825. gradski magistrat odlučio je otkupiti vinograde s istočne i sjeverne strane staroga groblja kako bi se dodatno proširilo.

Jurjevsko je groblje zatvoreno 1876., kad su počeli ukopi na Mirogoju, nekadašnjem imanju Ljudevita Gaja. Zanimljivo je da je i Gaj prvo pokopan na Jurjevskom groblju, no poslije je premješten u Mirogojske arkade.

Jurjevsko je groblje intrigiralo pažnju legendama o siromasima koji su tamo pokopani i vraćaju se da bi tražili pravdu, kao i drevnim masonskim i hermetičnim simbolima na nadgrobnim spomenicima.

Ne prestaju priče o utvarama i duhovima koji se na tom groblju pojavljuju noću, a postoji čak i vjerovanje kako neki od njih lutaju gradom. Jedna od takvih priča je i ona o djevojci u bijeloj haljini koju su viđali u kuli uzidanoj u palaču Magdalenić-Drašković- Jelačić, u Demetrovoj 7, gdje je bilo smješteno skladište Muzeja grada Zagreba.

UKLETA GIZELINA KUĆA

U podsljemenskoj zoni smještena je Gizelina kuća, u koju nitko osim vlasnice nikad nije zakoračio. Gizela je navodno bila udovica. Kružile su priče da je bila vještica, uglavnom zato što su joj se oko kuće okupljale crne mačke, a ona je uvijek mirisala na sumpor, amonijak i trave.

Legenda kaže da je zahvaljujući svojim pripravcima uspjela nadživjeti nekoliko generacija. Početkom ‘90-ih kuća se urušila, a u ruševinama nije bilo ni traga bivšoj vlasnici. Na zemljištu je od tada trebalo izniknuti nekoliko stambenih objekata, ali svi su projekti na kraju propali, dok na okolnim lokacijama već desetljećima uredno niču nove kuće i zgrade pa se ispredaju priče o tome kako je ta kuća ukleta i zato nema sreće s gradnjom na tom terenu.