Iz Udruge Kamensko, radnice su se odmah složile oko jednog - radnici Varteksa trebaju nastaviti u borbi za svoju budućnost
Udruga Kamensko: 'Uz radnike Varteksa smo. Oni iz svog kraja mogu stvoriti pozitivan početak'
Nema većeg poniženja nego kada radiš i kada se mučiš, a ne primaš plaću. Ne smiju dopustiti da im ostanu dužni niti jedan cent. Ne smiju dopustiti da to uđe u džepove onima koji nemaju prava na to - poručila je predsjednica Udruge Kamensko Đurđa Grozaj radnicima Varteksa.
Teški dani u kojima se nalaze radnici Varteksa podsjetili su je na tužne dane kada se i ona sama morala boriti za svoja prava s kolegicama u gladi i strahu.
- Čitala sam u ponedjeljak vijesti i vratilo me u naše dane. Jako mi je bilo čitati to, kao da sam opet u štrajku. Ne mogu vjerovati da se ništa nije promijenilo, da nadređeni nisu ništa naučili od našeg slučaja. Društvo je ostalo isto očito nažalost. Vremeplov me vratio u naše štrajkove u parku i bol mi je jednaka kao prvog dana. Jako sam žalosna da se isto ponavlja. Odgovorni su ovo još više usavršili kako zeznuti radnike - kazala je Đurđa.
Njene kolegice, odmah su se složile oko jednog - radnici Varteksa trebaju nastaviti u borbi za svoju budućnost.
- Kada smo mi štrajkali nama je direktor ponudio ćevape da prekinemo štrajk. Ne znam gdje je kraj tom bezobrazluku. Nadam se da će se radnici boriti za sebe baš onako kako mi nikada nismo odustajale. Pitam se kada ćemo mi kao društvo to promijeniti - kazala je Đurđa.
Dodala je da kada u 2024. godini ne dobiješ plaću tjeranje čovjeka na život s konstantnom gladi i strahom. U rujnu 2010. godine, dvadeset radnica Kamenskog započele su štrajk glađu. Danju su radile, a noći provodile u parku preko puta tvornice, gladovale i tražile ono što im pripada. Tadašnjih 420 radnika Kamenskog nije primilo plaću čak sedam mjeseci. Započele su prosvjed kako bi skrenule pozornost na sebe i napokon dobile ono što im je tvornica dugovala.
- Ja sam uz ljude u Varteksu jer sam i sama to prolazila sa svojim kolegicama. Ako trebaju bilo kakvu pomoć, mi smo tu za njih. Najvažnije je to da ne rade niti dana, ako nisu plaćeni jer svaki čovjek zaslužuje naknadu za svoj rad. To je temeljno ljudsko pravo i nitko im ga ne smije uskratit. Njihova budućnost ovisi o smjeru u kojem će razmišljati, a trebaju gledati sebe. Ja sam tada razmišljala da nam nitko nema pravo spuštati glavu jer nismo krive. Nitko nema pravo od nas raditi prosjake, ako cijeli život radiš pošteno. Odlučila sam od kraja napraviti početak, a to isto savjetujem i njima - poručila je Đurđa.
Objasnila je da se radnici moraju skupiti i zajedno boriti se za sebe i svoju budućnost.
- Mi nismo odustajale. Super je i završila ta borba. Puno žena je zbrinuto otišlo u mirovinu i nisu im spuštene glave. Moraju se podržavat i bit složni i samo tako će moći napraviti novi početak od kraja - kazala je.