Nama je najveća plaća spašen život. Uvijek idemo u akciju jer se sa ljudskim životima nikad ne kalkulira, rekao je Saša Jurat iz Lučke kapetanije Šibenik kojem je ovo jedna od najtežih akcija spašavanja
'Udarali su nas valovi i vjetar. Mogli smo ih spašavati samo s jednom slobodnom rukom...'
Kad smo došli do Poljaka, oni i dalje nisu mogli normalno pričati od šoka. Svaki razgovor bio je u grču i svako malo briznuli bi u plač.
Ispričao je to Saša Jurat, zapovjednik broda Šibenik istoimene lučke kapetanije koji je u petak u 19.04 sati dobio poziv za spasilačku akciju po orkanskoj buri. Uz njega su bili upravitelj stroja Mladen Radovčić i mornar Edi Brkić te su u roku od pet minuta već isplovili u pomoć. Poljaci su katamaranom Lagoon plovili od Visa prema Pirovcu. No negdje u ravnini s Rogoznicom upali su u probleme. Uspjeli su ih locirati oko 21 sat, no tek tad je počela prava borba vremena, živaca, umijeća, sreće i iskustva.
POGLEDAJTE VIDEO: Spašavanje na moru
Pokretanje videa...
- Valovi su bili visoko oko četiri metra, možda i viši. Udarali su tako da se nismo mogli normalno kretati po brodu, a ni približiti katamaranu. Sve što smo radili, morali smo jednom rukom. Imao sam osjećaj da je brod propadao u ambis - prisjetio se Jurat tih trenutaka. Tražio je preko radijske veze da ispale signalnu raketu kako bi znali da su to oni koje spašavaju. U panici su to i napravili no ne u vis, nego doslovno paralelno s morem. Valovi su brzo ugasili raketu, no i tih par trenutaka bilo je dovoljno spasiocima.
- Nisam ni htio reći da ispale drugu da ne bi sami sebe slučajno pogodili. Rekao sam im: ‘I know your position. Wait!’ Tražio sam ih da obuku prsluke za spašavanje, no ništa me nisu razumjeli u tom stanju. Pokušavali smo se 20-ak minuta uopće približiti, a nakon pola sata smo ih vezali - rekao je Jurat. Dodao je kako je skiper katamarana znao engleski, no ulovila ga je panika što je najgora opcija u pogibeljnoj situaciji. Brod im je najvjerojatnije imao problem s hlađenjem te se gasio. Vjetar ih je nosio prema otvorenom moru i dobro je što su uopće zvali pomoć. Nakon što su ih privezali, oteglili su ih do marine Piškera na Kornatima. Čak i kad su stigli, Poljaci su se bojali ispustiti konop iz ruku koji im je spasio život. Na kraj su se fotografirali sa svojim spasiocima.
- Turisti Jadran doživljavaju kroz plažice i mirno more i nisu svjesni opasnosti koje ono nosi. Ono je kao požar, dobar je sluga, a loš gospodar. A mi? Nama je najveća plaća spašen ljudski život. Uvijek idemo u akciju jer se sa ljudskim životima nikad ne kalkulira - rekao je Jurat kojem je ovo jedna od najtežih akcija na moru. Nakon svega, u nedjelju je otišao na zasluženi godišnji odmor.