Učiteljice za 24sata: 'Osim tuge i užasa u nas se uvukao strah. Bojimo se ići na nastavu...'

Užasnuta sam, prestrašena i beskrajno tužna zbog tragedije u Osnovnoj školi Prečko. Suosjećam sa svim žrtvama, njihovim obiteljima, učenicima, djelatnicima i roditeljima te škole. Osim tuge i užasa, u mene se uvukao strah jer ta učiteljica sam mogla biti i ja. Naša škola nije zaključana i godinama bezuspješno pokušavamo isposlovati kod ravnatelja da je zaključa bar pred kraj nastavne godine kad su tenzije veće. Potrebno je zaposliti nove ljude koji će biti u školi. Boris Jokić je to jako dobro istaknuo u medijskom istupu na jednoj televiziji.

Svakako to neće biti dovoljno, ali je prvi korak ka poboljšanju situacije - ispričala je za 24sata učiteljica jedne zagrebačke škole nakon stravičnog napada u kojem je život izgubilo jedno dijete dok su teško ozlijeđena učiteljica i još trojica učenika iz OŠ Prečko.

'Nikakav pomak od Beograda nije napravljen'

Nije li pretužno, kaže, da u godinu dana nakon tragedije u Beogradu kod nas baš nikakav pomak nije napravljen.

- Neshvatljiva mi je izjava ministra da je ravnateljica po statutu trebala zaključati školu, kako ga nije sram izjaviti bilo što osim "dajem neopozivu ostavku" - navodi nam učiteljica iza koje je dugogodišnji staž rada s najmlađima u osnovnoj školi.

Učiteljica iz druge zagrebačke osnovne škole koja niz godina radi u produženom boravku, odmah nam na početku razgovora ističe kako se osjeća potpuno uznemireno i nesigurno nakon ovog strašnog napada koji se dogodio u OŠ Prečko.

TRANSPARENTI, SVIJEĆE, PORUKE... VIDEO Tisuće ljudi hodalo je na mimohodu u Zagrebu: 'Ovo je najmanje što možemo učiniti...'

- Strah me jer se ovakve stvari mogu dogoditi bilo gdje i bilo kome, a čini mi se da učitelji nisu dovoljno zaštićeni ili podržani u ovakvim situacijama. Nakon Beograda, osjećala sam da bi se uskoro isto moglo dogoditi i nama i nažalost najgori scenarij se ostvario. Škole nisu sigurna mjesta, u mnoge škole svatko može ući bez najave , mnogi roditelji ulaze i izlaze iz učionica kao da su svojem dnevnom boravku. A zašto učitelji šute na sve to? Zato što ne osjećamo da bi netko stao iza nas kad bi se pobunili. Učenik osim odličnog ne smije dobiti drugu ocjenu, u protivnom vam kuca razjareni roditelj i već ste na korak inspekciji. Zato se mnoge situacije stavljaju pod tepih. Prvo treba poraditi na sigurnosti i uvažavanju učitelja kako bi škola postala sigurno mjesto za sve, jer ovako smo svi ranjivi - navodi nam druga učiteljica.

'Nož u rukama jednog učenika nije samo fizički napad'

- Tog crnog petka nije povrijeđena samo jedna osoba, već cijela naša zajednica, svi mi koji svakodnevno ulazimo u učionice kako bismo obrazovali, podržavali i gradili budućnost. Nož u rukama jednog učenika nije samo fizički napad – to je znak koliko je naš obrazovni sustav ranjiv, koliko su učitelji nezaštićeni i koliko smo daleko od okruženja koje potiče poštovanje, sigurnost i razumijevanje. Kad učiteljima treba podrška, ostajemo sami. Ovo je vapaj za promjenom. Potrebni su nam zakoni koji će zaštititi učitelje, sustav koji će prepoznati rizike i društvo koje će stati uz nas. Nitko od nas ne bi smio strahovati ulazeći u učionicu. Svi mi želimo isto: sigurne škole za djecu, ali i sigurno radno mjesto za sve nas - istaknula je u razgovoru za 24sata.

NAKON NAPADA U OŠ PREČKO Škole u Hrvatskoj idu pod ključ, u Zagrebu će imati i zaštitare. Kreće mimohod za sigurne škole

Posebno upozorava kako u mnogim školama nema ni dežurnih učitelja po hodnicima, gdje se najčešće događa i psihičko i fizičko nasilje.

- I u današnjem vremenu psihičko nasilje je puno zastupljenije, a djeca se često ne otvaraju jer odrasli ne žele slušati i ne čuju. Tako da je to začarani krug na kojem svi trebamo poraditi - zaključuje učiteljica.

'Pošaljemo dijete na obradu i čeka se minimalno 6 mjeseci'

Razgovarali smo i sa stručnom suradnicom u jednoj zagrebačkoj školi koja također ističe kako se ne osjeća sigurno jer kaže da im svatko može ući u školu.

- Nama stoje čistačice na porti, a tko su one da bi mogle zabraniti ulaz nekome? One pokušaju zabraniti, ali osobe koje ulaze inzistiraju da ih se pusti. Nemamo nikakav sustav zaštite. Naša ravnateljica je krasna, ali sustav nije adekvatan. Kada vidimo da nam je dijete opasno za sebe i druge obično ga šaljemo psihijatru od kojeg onda dobijemo povratnu informaciju da to dijete nema nekakve agresivne i autoagresivne misli, a mi u školi koji smo s djetetom po osam sati vidimo drugu sliku. Definitivno treba bolja suradnja svih dionika sustava u prepoznavanju, a onda i u reagiranju na djecu i roditelje koji su opasni - navodi ona.

Svašta joj se se vrti po glavi nakon ovakvog stravičnog napada.

- Kad detektiramo problem i pošaljemo dijete na obradu čeka se minimalno 6 mjeseci pa ako nemaš suradnju roditelja još se čeka mjesecima preko centra za socijalni rad da oni odrade da se dijete obradi jer su i oni potkapacitirani. Pa kad nakon godinu dana uspiješ nešto i shvati se da je dijete u problemu, ono dobije terapije jednom mjesečno, a do tada nam djeca pucaju po svim šavovima- zaključuje ona.